Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Regulacija ili totalna eksploatacija

Objavljeno prije

na

Bemaka je demonstrirao da je moćna kompanija i da preko noći može pribaviti dozvole za bilo šta što radi u ovoj državi. Kada je pokrenuta priča oko nelegalne eksploatacije riječnog materijala iz Lima u mjestu Skakavac kod Berana, koja se vrši pod izgovorom sanacije magistrale oštećene u posljednjim poplavama, jedan od zaposlenih na radilištu samo je upitao – šta treba?

„Recite kakvu vrstu papira treba da imamo i to ćemo brzo riješiti”, kazao je on policajcima i lovočuvarima koji su zaustavili četiri teška kamiona podgoričkih registarskih oznaka.

Umjesto propisnih otpremnica i dozvola Uprave za vode, vozači kamiona kod sebe su imali dozvole izdate od sopstvene firme. U pratnji policije kamioni su promijenili pravac i dovezeni do Berana, uz opšte veselje mještana Skakavca, koji su do tada samo nijemo gledali kako se šljunak odnosi čak i sa privatnih imanja, a niko ne reaguje.

Konvoj kamiona parkiran je na ulazu u grad gdje je proveo nekoliko sati. Umjesto da se nakon toga preparkiraju i zadrže, policiji je stigao usmeni nalog da se kamioni puste. Time su intervencija i slavlje građana završeni, a Bemaks je nastavio da nesmetano obavlja posao koji je i do tada radio. Vodoprivredni inspektor je tvrdio – eksploatacija, a iz te kompanije – regulacija korita rijeke.

Činjenica da Bemaks već skoro dva mjeseca vrši eksploataciju riječnog materijala u Skakavcu teško se može osporiti. Lovočuvari Sportskog ribolovnog kluba Lim iz Berana napravili su detaljan video zapis. Amaterskom kamerom zabilježeno je kako moćna utovarna kašika ulazi čak i u korito rijeke, a zatim su propratili četiri velika kamiona kako natovareni materijal tokom čitavog dana transportuju sa teritorije beranske opštine u bjelopoljsku, dvadeset kilometara dalje, u mjestu Zaton. Na snimcima se vidi i da se materijal istovara u krugu separacije sa upečatljivo novim silosima koji nose zaštitni natpis Bemaksa.

Tako se moglo saznati da je Bemaksova separacija smještena odmah pored fabrike betonskih elementa u ovom selu. Bilo bi svakako zanimljivo istražiti kako je i ko Bemaksu dozvolio da baš tu locira separaciju? Ako se željelo učiniti nešto dobro i korisno za državu i napaćeni narod, mogla se privatizovati ova fabriku u stečaju, sa četrdeset zaposlenih, od koje ih dijeli ograda. Posljednja licitacija je bila prije samo dvadesetak dana. Neuspješna, naravno.

Bemaks je navikao da radi uspješno. Iz korita rijeke Lim u mjestu Skakavac samo u prvih mjesec izvađeno je, kako je procijenjeno, oko dvadeset hiljada kubika šljunka, što pretvoreno u najminimalnije novčane sume iznosi oko sto hiljada eura. Od toga, i onog što će u međuvremenu još biti vađeno, beranska lokalna uprava neće imati nikakve koristi.

Kada je, dakle, državni vodoprivredni inspektor napisao rješenje o zabrani eksploatacije, iz Bemaksa su odgovorili da se ne radi o eksploataciji već o regulaciji korita rijeke, i da će šljunak poslije toga vratiti?! Izvršni direktor Veselin Kovačević izjavio je, naime, da se rječni materijal „samo deponiju na određeno mjesto, odakle će biti vraćen kada bude izgrađen potporni zid u dužini od 140 metara”.

„Sve se radi strogo po projektu i onako kako nam je dala u zadatak Direkcija za saobraćaj. Vi znate da je jedan od razloga za oštećenje puta upravo ranija neplanska eksploatacija šljunka. Mi sada regulacijom korita rijeke pokušavamo da spriječimo da se to ponovo desi i da bude ugrožen potporni zid koji će biti izgrađen”, rekao je Kovačević.

On je dodao da Bemaks nema direktni kontakt sa Upravom za vode već da im je saglasnosti za izvođenje radova obezbijedila Direkcija za saobraćaj.

Potom se oglasio i direktor Direkcije za saobraćaj Veselin Grbović da potvrdi kako ova kompanija ima njihovu i saglasnost Uprave za vode za popravku dijela puta Berane – Bijelo Polje, a da je vađenje šljunka iz korita rijeke u cilju te sanacije

„U sklopu sanacije mora se počistiti da voda ide svojim tokom i da ne udara tamo gdje je izazvala haos”, izjavio je Grbović i naglasio da Bemaks legalno radi svoj posao.

Baš toga dana, sa mjesec zakašnjenja, kada su se novinari zainteresovali, izvođaču radova u Skakavcu stiglo je odobrenje Uprave za vode, u kojem, kako se moglo čuti, „okruglo na ćoše”, piše da Bemaks može, „ukoliko postoji potreba”, da ukloni sprudove, odnosno rječne nanose, ali „da se mora tačno znati gdje i koliko materijala odlaže i da se nakon završetka radova rječni materijal vrati”. Pri tome, niko iz Uprave za vode nije izašao na teren da vidi šta se radi, odnosno šta se uklanja i odnosi, koliko i gdje, i kako će da se vrati. I da eventualno pita izvođača kakva mu je računica da materijal odlaže dvadeset kilometara od radilišta, da bi ga poslije toga vraćao.

Da je magistralni put Berane – Bijelo Polje u mjestu Skakavac već bio kritično oštećen, govori i činjenica da je tender za „zaštitu trupa”, na sajtu Direkcije za saobraćaj objavljen početkom oktobra, i da je otvaranje ponuda obavljeno početkom novembra. Put u mjestu Skakavac propao je u poplavama mjesec kasnije, početkom decembra. Na sajtu Direkcije ne se mogu naći podaci o tome po kojoj cijeni je Bemaks dobio ovaj posao tada, i da li će po istoj cijeni raditi i nakon totalnog oštećenja puta.

Ili će tu razliku nadoknaditi u riječnom materijalu koji izmješta iz Skakavca u Zaton, pa iz Zatona u Skakavac. Hoće li biti viška? Biće zanimljivo na kraju tražiti podatke o tome koliko je šljunka uzeto a koliko vraćeno. U kubicima, precizno, podrazumijeva se. Tako je tražila Uprava za vode.

Slučaj sa Bemaksom skrenuo je pažnju na činjenicu da je rječni materijal veliki prirodni potencijal sjevera, i da se svih ovih godina neštedimice eksploatiše. Da su neki koncesionari dobro zabogatili.Upućeniji kažu da je takva pljačka šljunka, pijeska i riječnog kamena, započeta prije skoro dvije decenije, kada je ovaj prirodni resurs država izuzela iz domena lokalnih uprava. Od tada se koritima rijeka na ovoj teritoriji Crne Gore vršlja bez precizne kontrole. Ni na jednom mjestu eksploatacije, kojima jedva da se zna broja, nema prilazne rampe.

Vodoprivredni inspektor, jedan za čitav sjever, kontrolu može obavljati samo na mjestu eksploatacije. Kada se kamion već nađe na putu, kontrola prelazi u domen policije, a policija bi morala biti edukovana i upućena u to kakav dokument treba sa sobom da ima svaki kamion. Za sada se ne bi moglo reći da to baš tako hoda. Iz ribolovnih udruženja na sjeveru, koja se najčešće bune i „ratuju” sa koncesionarima zbog narušavanja vodotoka i ugrožavanja ribljeg fonda, i ranije je bilo prijava policiji na ovaj vid, kako kažu, privrednog kriminala. O kakvom blagu se radi govori podatak koliko je u Skakavcu uzeto šljunka, izraženo u novcu, za samo mjesec. Puta dvije decenije, i puta sva mjesta eksploatacije i svi koncesionari? U opštinske kase sada se od toga slivaju sredstva koja je čak i na godišnjem nivou mizerno spominjati.

Bemaks je inače raspolagao koncesijama na rječni materijal na čitavom toku Lima

kroz bjelopoljsku opštinu. Nevolja je što je Skakavac u Beranama. Da li je to možda nagovještaj da će ova kompanija dobiti u nerednom periodu koncesije i u ovom gradu, odnosno na kompletnom toku Lima od Plava do granice sa Srbijom, kako se spekuliše, znaće se vrlo brzo.

Bemaksova ofanziva

Da je Bemaks DOO krenuo u „ofanzivu” po sjeveru i počeo da iz poslova izbacuje neke druge velike firme, ne samo kada su koncesije u pitanju, jasno je bilo već kada je odabran da sanira jalovište u Mojkovcu. Mnogo je problematičnije kako je u oktobru prošle godine Bemaks pobijedio na tenderu za izgradnju puta Murino – Čakor, iako je bio trećerangirani u konzorcijumu sa Crnagoraputem. Povoljnije ponude od njihove imali su do tada na sjeveru neprikosnoveni Integral inženjering i Tehno-put. Tehno-put je, može se saznati, zbog toga uložio žalbu. Ishod toga prigovora još nije poznat.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo