U naredne dvije godine iz Vlade obećavaju da će značajno poboljšati školski infrastrukturu – izgraditi nove škole, te omogućiti korišćenje jednog kompjutera na 11 učenika. Najavljeno je i jačanje nastavnog kadra i mijenjanje zastarjelih nastavnih planova i programa. Srednjoškolci koji će do tada završiti školu govore o brojnim problemima – nasilju, problemima zavisnosti, preopterećenju gradivom, nekompetentnosti pojedinih nastavnika, te nemogućnošću da se njihovo mišljenje čuje
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija planira da do kraja 2027. izgradi više vaspitno-obrazovnih ustanova na teritoriji države, a sredstva će obezbijediti kroz projekte sa međunarodnim bankama, iz kapitalnog budžeta ili donacija. Izgradnja novih i dogradnja pojedinih postojećih objekata trebalo bi da obezbijedi da đaci nastavu pohađaju u dvije smjene, odnosno da prošire kapacitete za više od 9.000 učenika. Sada imamo situacije da pojedine škole u Podgorici i na primorju rade i u pet smjena.
Planirana je i nabavka računara za obrazovne ustanove kako bi se, stoji u Reformskoj agendi Crne Gore za period od 2024. do 2027., dostigao cilj – jedan uređaj (kompjuter, laptop, TV, tablet) na 11 učenika. Trenutna situacija je takva da se kompjuter, mimo računarskih sala, rijetko može naći u kabinetima za nastavu iz drugih predmeta. Prema zvaničnim statistikama u crnogorskim školama je 15 učenika na jedan komjuter.
U prije mjesec dana objavljenom podkastu Organizacije KOD srednjoškolci su iznosili svoje utiske o obrazovanju. Neki od odgovora su bili: ,,Ne uče nas uopšte da koristimo kritičko mišljenje, a to je glavni razlog zašto su ljudi neobrazovani”; ,,Način na koji učimo je dosta loš, učimo lekcije samo radi odgovaranja. Većina predmeta je predstavljena na dosadan način i uči se samo radi ocjena. Gradivo se zaboravi za par dana”; ,,Učenici idu u korak sa vremenom ali profesori ne baš”; ,,Praktične nastave nema skoro uopšte”; ,,Toliko profesora ne bi trebali da budu profesori. To je vrlo specifično zanimanje i mislim da bi trebali to da rade strastveni i inteligentni ljudi, a ne ljudi bez cilja”.
Pored učenika ovakvim obrazovanjem nezadovoljni su i nastavnici. Analize koje su rađene navode da se oni žale na društveni status, zarade, materijalne i pedagoške uslove u školama, sve veću prijetnju nasiljem…
,,Iz ugla omladinskog radnika i učenika jedne srednje stručne škole, smatram da je glavni problem obrazovnog sistema to što ne kanališe afinitete i naklonjenosti učenika ka određenim oblastima”, kaže za Monitor Aleksa Markuš iz Omladinskog servisa Cetinje. On smatra da ,,sistem ne vodi usmjerenim obrazovanjem i da nema baš ‘za svakoga sve’, već da je dostupna itekako skromna ponuda potencijalnih zanimanja u budućnosti, što je vrlo problematično jer ako se statistički posmatra ova pojava, siguran sam da bi došli do podatka da se ni 40 odsto svršenih učenika srednjih stručnih škola ne bavi zanimanjima za koja su učili školu, a upitno je i koliki procenat gimnazijalaca upiše i uspješno završi fakultet”.
Skoro polovina đaka u našim školama lošija je od najlošije ocijenjenih đaka iz drugih država, pokazala je Analiza sektora obrazovanja za period od 2015. do 2020, koju su radili UNICEF i Ministarstvo prosvjete, objavljena prije dvije godine. Jedan od ključnih problema je što dvoje od troje djece pohađaju škole s nedovoljnom infrastrukturom. Istaknuto je da treba hitno obezbijediti sredstva za finansiranje novih školskih objekata i adekvatno opremanje svih škola novim tehnologijama.
Ministarstvo sada kroz projekat sa Evropskom investicionom bankom (EIB), pod nazivom Unapređenje crnogorskog obrazovanja, vrijednim skoro 75 miliona, planira izgradnju pet novih škola, rekonstrukcija 10 srednjih stručnih škola i tri vrtića, kao i nabavka školskog namješaja, računarske i opreme specijalizovane za ustanove stručnog obrazovanja. Planirana je i izgradnja dugo najavljivane nove gimnazije u Podgorici i još jedne u Baru. Rok za završetak radova za većinu objekata je decembar 2026. godine, tvrde u resoru Anđele Jakšić-Stojanović.
Pored infrastrukture u obrazovanju su prisutni brojni problemi koji se sporo rješavaju. Markuš navodi da je jedan od gorućih problema vršnjačko nasilje i neažurnost sistema na tu pojavu: ,,Nažalost, došli smo u situaciju da se na nasilje reaguje retroaktivno, a ne proaktivno. Ovoj tvrdnji ide u prilog i činjenica da poslanici imaju mogućnost da promijene aktuelne zakone i donose nove, i dobro bi bilo da tu mogućnost iskoriste i na taj način nam dokažu da misle na mlade”. On naglašava da su ,,najgori slučajevi oni za koje se ne zna. Takvi slučajevi traju u kontinuitetu i javna su tajna omladine”.
Pored ovoga, kao veliki problem navodi zavisnost. ,,Lako dostupne droge, alkohol i cigarete koje se prodaje licima mlađim od 18 godina, kladionica i ostali poroci su kod 70 odsto mladih rezultirali zbunjenošću i većem pribjegavanju porocima umjesto, na primjer, društveno odgovornog rada, volontiranja, doprinosa zajednici kroz edukaciju, vršnjačku edukaciju itd…”, kaže Markuš.
U pomenutom podkastu, srednjoškolci ističu da imaju prevelik broj predmeta, po 14 i 15, i to upoređuju sa svojim vršnjacima u inostranstvu koji pohađaju upola manje predmeta. ,,Ne priča se o emocijama djece, ne traži se da učenici kažu svoj sud o obrazovnom sistemu” jedna je od primjedbi. Druga glasi: ,,Dolazak inspekcije i to da se ona najavljuje je glupo. Ima profesora koji ne rade dobro, pa taj dan, kada dođe inspekcija, se spreme a onda se već sjutra vrate na način nastave koji ne odgovara učenicima”.
U novoj Reformskoj agendi se ističe da je Analiza sektora obrazovanja, koju je Ministarstvo sprovelo sa UNICEF-om, pokazala je da je neophodno dalje poboljšati kvalitet obrazovanja, između ostalog kroz revidiranje nastavnih planova i programa, ,,uz korišćenje konstruktivističkih metoda podučavanja i osigurati da se autonomija nastavnika koristi za podsticanje motivacije i obogaćivanje situacija za učenje za sve učenike”.
I dok država u kratkim rokom od dvije godine planira da poboljša infrastrukturu, nastavne programe, da srpiječi odlazak i motiviše dolazak novog kadra u prosvjeti, srednjoškolci nemaju kad da čekaju. ,,Svi misle da idu, nisam nikog čuo da će da ostane u Crnoj Gori. Trebalo bi da se omogući da mlada osoba ostane ovdje a ne da baci život, da tako kažem, u kanalizaciju”, jedan je od odgovora učenika srednje škole.
Markuš smatra da ,,zadovoljstvo učenika treba da se ogleda u želji da pohađaju nastavu i da se usavršavaju. S obzirom da smo mi kao društvo vrlo daleko od toga, proći će generacije i generacije dok ne stvorimo ambijent u kojem učenik ide u školu zbog sticanja znanja, a ne zbog toga jer mora zbog roditelja ili zbog stavova društva”.
Predrag NIKOLIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice