Nakon 12 godina primjene Bolonje na Univerzitetu Crne Gore (UCG) zaključeno je da smo dogurali u čorsokak. Za to, kažu, nije kriv Bolonjski proces koji slične učinke ima u većini ex-Yu država, već njegova nedosljedna primjena.
,,Model studija koji se primjenjuje na Univerzitetu Crne Gore nije ništa drugo do ‘kamuflirani’ sistem koji je bio na snazi prije Bolonje”, ocijenila je rektorka Radmila Vojvodić na skupu Reforma modela studiranja, koji je organizovan u Rektoratu krajem prošlog mjeseca. ,,Univerzitet najzad mora da otvori oči pred tom kamuflažom”, poručila je rektorka.
Na skupu su iznijeti podaci Zavoda za zapošljavanje da je u proteklih pet godina porastao broj nezaposlenih visokoškolaca za 5.600. Na evidenciji Zavoda je ukupno 10.200 visokoškolaca.
Vojvodićeva je istakla da dosadašnje bečelor, magistarske i doktorske diplome nemaju prepoznatljivost na tržištu rada. Podsjetila je da je cilj reforme modela studiranja bolja zapošljenost kadra koji izlazi sa UCG. Da bi se to postiglo dosadašnji model studiranja 3+1+1+3, zamijeniće se novim 3+2+3 (bečelor + magistarske + doktorske studije).
I studenti su protiv ,,kamuflaža” pa su rektorku obavijestili da su nezadovoljni predloženim izmjenama. Na osnovu ankete koja je urađena među studentima u 18 univerzitetskih jedinica, studenti se zalažu za povratak na ,,stari” način studiranja po modelu 4+1+3, prezentovao je predsjednik Studentskog parlamenta UCG Miloš Pavićević.
Rektorka je bila zaprepaštena. Ocijenila je da se radi o opasnom stavu studenata prema reformama: ,,Zatečena sam jer se na izričit način insistira na predlozima koji nijesu argumentovani”, kazala je Vojvodićeva.
Izričitost rektorki nije strana. Ona je nakon što je prije par mjeseci predstavljen dokument Analiza i strateška opredjeljenja za reorganizaciju i integraciju UCG, kazala da sadašnji modeli studija mora biti reorganizovan u tri plus dva!
U pomenutom dokumentu se pored modela koji se mora primijeniti, kao legitiman analizira i model za koji se zalažu studenti 4+1+3. Utvrđeno je da četvorogodišnje studije imaju manje ocjena slabosti, te da model 3+2+3 ima istu slabost kao i dosadašnji, a to je – neprepoznatljivost trogodišnje diplome na tržištu rada u Crnoj Gori.
,,Model 3+2 ili 4+1 se u suštini svodi na isto, sa minimalnom mogućnošću modeliranja”, kaže za Monitor profesor UCG Šerbo Rastoder. ,,Suština ovih modela nije u broju godina studija, već u mogućnosti da država u modelu 3+2, jednu godinu studija ‘prevali’ na leđa studenata. Odnosno da pristaje na finansiranje samo tri godine osnovnih studija, a da preostale dvije godine proglasi za ‘master” i propiše obaveznu, i ne baš malu školarinu”.
Magistarske (master) studije su samofinansirajuće na svim fakultetima koji ih realizuju, a semestar košta od 750 do 1.000 eura.
Rastoder smatra da je zbog toga i najveći broj fakulteta zagovornik čistog modela 4+1, jer to sužava mogućnost manipulacije i smanjivanja prostora za neizvjesnost. ,,Ako je model 3+2 prepoznat kao optimalan, samo je stvar tehnike da se ovaj model usvoji. Prethodno bi Uprava UCG trebala da naglasi da model 3+2 ne isključuje obavezu države da ga u cjelosti finansira. U protivnom, to bi bio novi neoliberalni eksperiment u komercijalizaciji školstva, što bi dugoročno značilo daljnje urušavanje UCG”.
O tome da je po broju samofinansirajućih studenata UCG postao najveći privatni univerzitet, Monitor je više puta pisao. Uz masovno upisivanje ide i smanjenje kvaliteta pa se dešava da jedan profesor drži nastavu za preko 1.000 studenata. Bolonjski standardi su desetak studenata na jednog profesora. No i to je možda bolje od sve učestalije pakse da profesori uopšte ne dolaze na predavanja.
Da u Rektoratu, pored mobilnosti studenata i evropske prakse, i te kako kalkulišu o profitu od većeg upisa na magistarske, ukoliko se prihvati novi model studija, govore i izneseni podaci sa okruglog stola u Rektoratu. Rukovodilac Centra za studije i kontrolu kvaliteta na UCG Aleksandar Vujović ocijenio je da je sistem magistarskih studija teško održiv: ,,Prošle godine smo upisali 510 magistranata, a ove 199 studenata, što je zabrinjavajuće. Efikasnost studiranja je svega 26 odsto”.
Studenti u javnosti sve češće iznose činjenice da po završetku osnovnih studija, zbog nedostatka mentora i ukidanja mjesta za magistrante, magistarske studije upisuju na privatnim univerzitetima.
Od ukupno 1.200 zaposlenih na UCG 484 je doktora nauka i 182 magistra koji su studenti doktorskih studija. Iako im manjka kadra položaj asistenata i saradnika na UCG je svake godine sve lošiji i neizvjesniji.
,,Dok nam čelnici Univerziteta rječnikom fudbalskih trenera nameću dilemu da li je bolji model 3+1+1 ili 3+2+3, mnogo bi bilo bolje da se potrude da zadrže najbolji mladi kadar koji se u dramatičnoj mjeri ‘osipa’, prije svega zbog krajnje neadekvatnog tretmana kojem su izloženi”, kaže za Monitor član skupštinskog Odbora za prosvjetu, nauku i kulturu Srđan Perić.
On smatra da je neophodno osloboditi državni Univerzitet partijskih stega DPS-SDP koalicije. ,,Konačno je potrebno da donosioci odluka razumiju da obrazovanje ne smije biti biznis u kome je najbinije produkovati što više diploma i naplatiti što više školarina. Takav pristup je doveo do toga da se daje mnogo novca za školarine, a da u praksi diplome malo vrijede”, kaže Perić.
O najavljenoj reformi UCG, riječi hvale nema ni profesor Pravnog fakulteta Milan Popović: ,,Smatram da je na UCG uvedeno vanredno stanje. Priča oko reforme je performans, bacanje prašine u oči. To su formalne stvari po redu važnosti, a one se predstavljaju kao najvažnije pitanje, da se ne bi pokretalo pitanje neustavnog uvođenja vanrednog stanja na UCG. Zaglušujuće je ćutanje o Bolonji, već godinama se ne osluškuju sva upozorenja. Tema prvog reda je politička diskriminacija na UCG, partitokratija, uvođenje SCI lista kao borbe protiv političkih neistomišljenika…”.
Iz Rektorata ne osjećaju obavezu da, čak ni studentima, objasne brojne nedoumice koje prate najavljene reformske poduhvate. Po nedavnom istraživanju Centra za demokratsku tranziciju, UCG je proglašen za najmanje transparentnu instituciju što se tiče obaveza koje proističu iz Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
Možda je to u duhu autonomije Univerziteta. O autonomiji i duhu reformi najbolje govori nedavno otvaranje Sportske dvorane UCG. Dvoranu je otvorio premijer Milo Đukanović (suvlasnik Univerziteta Donja Gorica), rektorka Vojvodić (zalaže se za reformu 3+2+3) i predsjednik Studentskog parlamenta Miloš Pavićević (zagovornik 4+1+3). Tom svečanom prilikom premijer je istakao: ,,Vjerujem da po pitanju unapređenja studentskog standarda nije bilo značajnijeg događaja u istoriji crnogorskog Univerziteta od 1974. godine (od osnivanja UCG op.a.)”.
Nije da se ne slaže sa premijerom, ali rektorka je poručila:,,Mora se unaprijediti istraživačka, naučna i umjetnička djelatnost…” No to kad i ako se stigne, od reformi.
ŠERBO RASTODER
Intelektualno nasilje
Glavni problem UCG je nepodnošljiva improvizacija izvedena iz stroge centralizacije. Centralizacija je odraz potrebe političke kontrole, a konačni rezultat je ugrožena autonomnost, sužena sloboda stvaralaštva i istraživanja. Svemu tome treba dodati skorojevićku lakomislenost upravljačke strukture koja umišlja da je kompetentna da bez odgovornosti sudi o svemu. To u konačnom rezultira neobjašnjivo sumnjivom eliminacijom starijeg univerzitetskog kadra. Sada imamo nelagodu da mnogim kolegama iz regiona koji su pomogli u osnivanju pojedinih studijskih programa ,,objasnimo” da su postali ,,nekompetetni ” i da ih takvima uglavnom proglašavaju njihovi bivši studenti. Ne radi se o normalnoj i uobičajenoj smjeni generacija, već o intelektualnom nasilju koje je u značajnom dijelu motivisano potrebom ,,kontrole” akademske zajednice. Brojni ,,Odbori” , ,,Centri” na UCG osnovani su s tom namjerom i oni uglavnom rade i funkcionišu izvan logike onoga što je primarna misija jednog univerziteta.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice