Službe bezbjednosti su izmještene tokom tri mjeseca pregovora i svađa u vladajućoj koaliciji oko toga ko treba, kako i po kojoj dubini pokrivati pozicije.  Uspostavljanje paralelnih službi i izmještanja prislušne tehnike se već jednom desilo nakon izbora 2003. kada je LSCG trebalo da preuzme MUP i  SDB nakon što je DPS izgubio apsolutnu većinu. Tada je u dvorištu iza zgrade MUP-a noćima paljena dokumentacija a dio je izmiještan na druge lokacije

Izbor prve demokratske Vlade u istoriji Crne Gore ne znači da je došlo i do smjene vlasti u Crnoj Gori. Partija koja je vladala zemljom 75 godina ostavila je velika minska polja u vidu zakonskih rješenja kojima se lako opstruira rad nove Vlade, praznih ili spaljenih arhiva ministarstava i drugih državnih institucija kao i opustošeni državni trezor.

Demokratska partija socijalista i dalje čvrsto kontroliše sudove i tužilaštva dok su službe bezbjednosti izmještene tokom 3 mjeseca pregovora i svađa u vladajućoj koaliciji oko toga ko treba, kako i po kojoj dubini pokrivati određene pozicije. Slično uspostavljanje paralelnih službi i izmještanje prislušne tehnike se desilo nakon izbora 2003. kada je Liberalni Savez Crne Gore trebalo da preuzme MUP i tada Službu državne bezbjednosti (SDB) nakon što je DPS izgubio apsolutnu većinu u parlamentu. Tada se u dvorištu iza zgrade Ministarstva unutrašnjih poslova noćima palila dokumentacija a dio je izmiještan na druge lokacije.

Sada se najviše rasprave vodilo u pobjedničkim koalicijama oko toga ko će imati kontrolu nad sigurnosnim sektorom, prije svega policijom i Agencijom za nacionalnu bezbjednost (ANB) kao i vojnom obavještajnom službom pri Ministarstvu odbrane koje su predstavljale stub doskorašnjeg režima. Takođe se vodilo i puno polemike oko otvaranja arhiva ANB-a i koga će sve arhive označiti kao saradnika tajnih službi.

Prva promjena se desila u Upravi policije čiji direktor i dugogodišnji partijski aktivista i akter mnogih zvučnih afera Veselin Veljović je najavio ostavku „na fino“ jer Vlada i  resorno Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) nema zakonsku mogućnost da ga smijeni i postavi svog čovjeka prije promjene zakona. Zakonom o unutrašnjim poslovima iz decembra 2018. policija je izdvojena iz MUP-a, a direktor policije kao i njegovi pomoćnici su birani na takozvanim „javnim konkursima“ čiji su se rezultati znali i prije raspisivanja konkursa.

Najviše kontroverze je izazvao izbor Zorana Lazovića u maju 2019. kao Veljovićevog pomoćnika koji je preuzeo rukovođenje Sektorom za borbu protiv organizovanog kriminala. Njegovom sektoru se pridružio i Duško Golubović početkom avgusta 2019, bez konkursa, jer je to radno mjesto „označeno stepenom tajnosti“ kako je odgovorila Uprava policije tada na upit Vijesti. Status ove dvojice i njihova smjena je nedavno postala predmet žestoke rasprave u vladajućem bloku.

Lazović i Golubović su raniji visoki funkcioneri ANB-a koji su sporazumno raskinuli radni odnos u aprilu 2015. prevashodno zbog pritiska pojedinih zapadnih sila na Vladu Mila Đukanovića. Bili su  predmet čestih pisanja zbog navodnih prisnih veza sa organizovanim kriminalom i narko kartelima. Lazović je bio gost na svadbi narko bosa Safeta Kalića koji je kasnije pravosnažno osuđen u Njemačkoj. Kalić i članovi njegove porodice su u Crnoj Gori pravosnažno oslobođeni optužbi za pranje novca od narkotika. Slučaj je vodilo Specijalno državno tužilaštvo kojim rukovodi Lazovićev pobratim Milivoje Katnić sa kojim je zajedno uslovno osuđen 1990. zbog nasilničkog ponašanja i nanošenja lakih tjelesnih povreda dvojici muškaraca davne 1983. I Lazovića i Katnića mediji dovode u vezu sa Grand klanom i njihovim unosnim poslovima s one strane zakona.

Golubović je pominjan u aferi Listing kada je navodno objavljen listing komunikacije između tada osumnjičenog narko bosa Darka Šarića sa ondašnjim premijerom Igorom Lukšićem i ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom. Mediji su objavili i navodni listing razgovora Golubovića i optuženog narko bosa Nasera Keljmendija koji je po sopstvenom priznanju bio i politički aktivista crnogorskog režima. Državni organi su objavili da su listinzi krivotvoreni i na tome se sve završilo.

Osim veze sa narko kartelima, dotični borci iz Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala su dovođeni u vezu sa ruskim obavještajnim službama iz vremena kada su još bili operativci kompromitovanog ANB-a. Bivši šef Parlamenta i član Odbora za bezbjednost Ranko Krivokapić se usprotivio njihovom povratku 2019. iz navodne penzije pozivajući se na „činjenice iz naših internih sistema ali i iz vašingtonskog sistema“ i određene poslove koje su oni navodno odrađivali za račun ruskih službi a protiv zapadnih ambasada u Podgorici. Vanja Ćalović iz MANS-a je tada izjavila da je izbor Lazovića „dobra vijest za kriminalne strukture u Crnoj Gori“.

Reforma sigurnosnog sektora kao i umirovljenje određenog broja ljudi iz ANB-a bio je jedan od uslova da Crna Gora uđe u NATO. Američka novinska agencija Associated Press je polovinom 2014. objavila da između 25 i 50 službenika ANB-a radi za ruske službe i to na osnovu konzervativnih procjena. Jako prisustvo ruskog obavještajno-kriminalnog kadra je takođe primijećeno u Upravi policije, Ministarstvu odbrane i Ministarstvu vanjskih poslova kojim je do polovine 2012. upravljao Milan Roćen, naširoko smatran kao ključni ruski čovjek u Crnoj Gori nakon državnog lidera Mila Đukanovića. Kurs tadašnjeg crnogorskog rukovodstva je bio tijesno vezan za Putinovu Rusiju koji je bila jedina velika zemlja koja je 2006. podržala crnogorsku nezavisnost od Beograda.

Presretnuti telefonski razgovori koje je objavio portal IN4S između tadašnjeg ambasadora Srbije i Crne Gore u Rusiji Milana Roćena i tajkuna bliskog Kremlju Olega Deripaske uoči referenduma su bili indikator koliko je zapravo zaslužna Rusija i njeno lobiranje preko Deripaske u Vašingtonu što crnogorski građani imaju crnogorski pasoš. Ekonomske i kriminalne veze između Crne Gore i Rusije su doživjele pravi procvat nakon nezavisnosti u maju 2006. Veliki broj umirovljenih i aktivnih oficira Federalne službe bezbjednosti (FSB) je pokupovao hotele i zemlju na crnogorskom primorju a Rusi su postali i ostali do dan danas glavni „investitori“ u Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima Centralne banke.

KAP je sistematski iscrpljivao crnogorsku ekonomiju kroz Vladine subvencije Deripaski koji je postao vlasnik i koji je na kraju aktivirao i garancije Vlade Crne Gore od 130 miliona eura. Za to niko do sada nije odgovarao.

Državna politika je nakon udara svjetske ekonomske krize u jesen 2008. ipak počela da se polako mijenja u pravcu „reformi“ uključujući i obavještajni sektor. Prvo se desila akcija „Balkanski ratnik“ u oktobru 2009. kada je blizu obale Urugvaja u akciji američke Agencije za borbu protiv narkotika (DEA) zaplijenjena jahta sa 2.2 tone kokaina gorepomenutog klana Šarić iz Pljevalja. Navodno je novac od toga posla trebao da ide u jedan od kapitalnih projekata u državi. Istraga u Crnoj Gori je sprovedena kao i sve druge istrage u kojima je pravosuđe izvršavalo partijske zadatke. Ali je zato Crna Gora došla na radar američkih službi među kojima se nakon dvije godine istakla Komisija za hartije od vrijednosti koja je otkrila korupciju u privatizaciji Telekoma u kojoj je „najviši zvaničnik“ Crne Gore, kako je označen u dokumentima, uzeo mito od 7,3 miliona eura preko svoje sestre advokatice kroz seriju fiktivnih ugovora. Nakon afere Telekom i Šarići crnogorski vrh sve više priča o evroatlantskim integracijama koje su kulminirale ulaskom Crne Gore u NATO 5. juna 2017, ali tek pošto što je znatan broj operativaca ANB-a ili penzionisan ili prebačen u druge službe. Đukanović je takođe napustio sve javne funkcije uz navodno obećanje Zapadu da se neće više vraćati. Sve tadašnje „reforme“ su bile kratkog daha.

Za godinu i po Đukanović će se vratiti na mjesto predsjednika i pored vidnog protivljenja i bojkota od strane zapadnih zemalja dok će nepunu godinu kasnije početi sa vraćanjem „ruskog kadra“ na čelne pozicije u bezbjednosnom sektoru i donekle u diplomatskoj službi. Glavni ekonomski i politički partneri su mimo Rusije, sa kojim je DPS vlast navodno bila u svađi zbog pokušaja državnog udara, postali i Azerbejdžan, Turska i Kina. To su sve zemlje čiji sistemi vrijednosti i stanje ljudskih prava nemaju nikakve veze sa evropskim standardima u koje se DPS režim deklarativno zaklinjao. Jedini istinski partner Crne Gore u EU će postati malena ostrvska republika Malta čuvena po korupciji i nepotizmu.

Osim problema sa rukovodećim kadrom, sadašnja Crna Gora će se morati suočiti i sa najvećim brojem policajaca u Evropi po glavi stanovnika – 635 na 100.000 stanovnika.

Reforma ANB-a će za razliku od Uprave policije možda i najlakše ići iz jednostavog razloga što je malo čega ostalo za reformu. Jedan penzionisani zvaničnik je Monitoru rekao prije imenovanja v.d. direktora Dejana Vukšića da „Vlada neće preuzeti ANB, već samo zgrade i nešto zastarjele tehnike. Tamo već odavno nema ništa, dok će paralelnu službu biti jako teško razmontirati“. Novom direktoru predstoji mukotrpan posao pronalaženja profesionalaca koji nisu partijski, obavještajno ili kriminalno služili dosadašnjoj vlasti.

Kad je u pitanju Ministarstvo odbrane tamo je Oliveru Injac takođe dočekao haos i nestala dokumentacija. Po pouzdanim podacima, za vikend 19-20. septembra ove godine su izlazili vojni kamioni iz kasarne „Zlatica“ na pripremljene destinacije gdje se vršilo uništavanje arhiva Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore, što bi uskoro trebalo da bude predmet interne istrage.

             Jovo MARTINOVIĆ