Povežite se sa nama

Uncategorized

REFERENDUM U TURSKOJ: TIJESNA POBJEDA ERDOGANOVIH PRISTALICA: Sva vlast vođi

Objavljeno prije

na

Vrhovna izborna komisija u Turskoj saopštila je da je većina birača na referendumu glasala za ustavne promjene kojima su predviđena povećanja ovlašćenja šefa države. Prema preliminarnim podacima za ustavne promjene, odnosno uvođenje predsjedničkog sistema, opredijelilo se 51,41 odsto glasača.

Ustavne promjene prethodno je odobrio turski parlament i potpisao predsjednik republike Redžep Taip Erdogan. Pravo glasa na referendumu imalo je više od 55 miliona državljana Turske, a izlaznost je bila veoma visoka, preko 84 odsto.

Međunarodna posmatračka misija kritikovala je nejednake uslove za zagovornike i protivnike prezidijalnog sistema. ,,Kasnijim promjenama pravila glasanja uklonjene su važne ‘sigurnosne mjere'”, kritikovali su u ponedjeljak posmatrači Savjeta Evrope i OEBS-a. Navedeno je da su pod vanrednim stanjem u Turskoj bile ograničene temeljne slobode, „neophodne za demokratski proces”.

Nakon tijesne pobjede na referendumu koji je inicirao Erdogan, vanredno stanje je produženo u srijedu u parlamentu za još tri mjeseca. Vanredno stanje, proglašeno poslije neuspjelog puča prošlog jula, do sada je produžavano dva puta.

Šefica delegacije OEBS-a Tana de Zulueta, kritikovala je i nejednake uslove za učesnike referenduma. Nije bilo nezavisnog izvještavanja, kazala je i dodala da je kampanja kojom se podržavaju ustavne reforme dominirala. Država nije omogućila da se birači informišu preko nezavisnih medija. Ističe se da izborna komisija nije transparentno radila.

De Zulueta je kritikovala i to što građani nisu bili u mogućnosti da glasaju o pojedinačnim tačkama ustavnih reformi. No, šef delegacije posmatračke misije Savjeta Evrope Cezar Florin Preda izjavio je da stručnjaci ne govore o prevarama i da trenutno nema informacija koje bi potvrdile optužbe opozicije.

Turska opoziciona stranka Republikanska narodna partija (CHP) tvrdi da je bilo manipulacija tokom referenduma i zahtijeva njegovo poništavanje. „Postoji samo jedna odluka kojom bi se smanjile napetosti u zakonskom okviru, a to je da izborna komisija poništi izjašnjavanje”, izjavio je zamjenik predsjednika stranke CHP Bulent Tedžan. Prethodno je lider CHP Kemal Kiliedaroglu izjavio da su rezultati dovedeni u pitanje poslije odluke Vrhovnog izbornog odbora da prizna kao važeće glasačke listiće koje nemaju službeni pečat biračkog mjesta.

Više opozicionih grupa pozvalo je pristalice na proteste u Istanbulu. Oko 3.000 protivnika prezidijalnog sistema u ponedeljak se okupilo u istanbulskim četvrtima Bešiktaš i Kadikoj.

Erdogan je kazao da je Turska pokazala zrelost. ,,Sve dok narod ove zemlje podržava demokratiju, Turska će imati snagu i sposobnost da prebrodi sve probleme. Mi sprovodimo najvažniju reformu u istoriji naše nacije”.

Erdogan je istakao da je turska glasala za politički sistem o kojem se priča više od 200 godina. ,,Ishod ovog referenduma pokazuje da je naša nacija odobrila ono što smo predložili, a to je sistem predsjedničke vladavine. Ovo je značajna promjena”, rekao je Erdogan. „Veoma je važno da živimo pod jednom zastavom i u jednoj zemlji”.

Turci su se na referendumu izjašnjavali da li njihova država treba da sa parlamentarnog pređe na predsjednički sistem. Tako bi mjesto premijera bilo ukinulo, a predsjednik, koga direktno bira narod, bio bi i premijer i šef države.

Predsjednik bi imao pravo da planira budžet, da imenuje ministre i sudije, ali i da ih razrješava dužnosti, te bi mogao da u određenim oblastima donosi i dekrete. Mogao bi da bude i član jedne političke partije. Do sada je šef države morao da istupi iz partije i ,,neutralno” obavlja predsjedničku dužnost. Ustavnim promjenama predviđeno je povećavanje broja poslanika u parlamentu Turske sa 550 na 600 i mogućnost da svi građani s napunjenih 18 godina mogu da se kandiduju na izborima.

Zapadni mediji ocjenjuju da će sva vlast biti skoncentrisana u rukama predsjednika. Erdogan još od 2005. pokušava da definiše predsjedničku službu. U ovim stremljenjima dobio je vjetar u leđa poslije prošlogodišnjeg propalog puča. Od tada argumentuje kako su neophodne radikalne promjene. No, referendum polarizuje, kako u samoj Turskoj tako i van nje.

Oni, koji podržavaju AKP tvrde da su ustavne reforme neophodne kako bi vlada bila modernizovana i bila u poziciji da prevlada sve izazove na današnjim političkim poljima.

Malo iznenađuje to što desničarska Partija nacionalističkog pokreta (MHP), koja tradicionalno odbija prezidijalni sistem, podržava reforme ustava. Postoje glasine da je šefu MHP Devletu Bahčeliju za njegovu kooperaciju obećano mjesto potpredsjednika.

Reformu ustava odbacile su dvije snažne turske partije. Tu su umjereno lijeva CHP i ljevičarska Narodna demokratska partija (HDP). Grupe koje se bore za ljudska prava i demokratski pokreti su na referendumu zaokružili -ne.

Njihovo obrazloženje glasi: planirane ustavne reforme će na kraju Erdoganu omogućiti da vlada kao diktator. Erdogan će teorijski moći za predsjednika Turske da se kandiduje i 2019. i 2024. To znači da bi on regularno mogao da ostane na vlasti do 2029.

Pojedini elementi podjele vlasti ostaju i u promijenjenom ustavu. Parlament bi tako mogao da u određenim oblastima preglasa odluke predsjednika, mogao bi da vodi istrage ili čak sa dvotrećinskom većinom liši šefa države funkcije.

Prema mišljenju zapadnih medija, već i pod postojećim sistemom vlast pod Erdoganom uspjela je da podrije demokratsku, pravnu državu: opozicioni političari su hapšeni i šikanirani. Poslije propalog puča Erdogan je otpustio 2.700 sudija.

Evropska komisija je koncentraciju moći predsjednika osudila kao ,,pretjeranu”. Njemačka medijska kuća Dojče vele je ocijenila da je teško zamisliti da će Turska postati demokratskija nakon što sadašnji predsjednik dobije još više moći.

Preliminarni rezultati glasanja među Turcima u zemlji pokazali su da je 48,82 odsto bilo protiv promjena ustava. Erdogan nije dobio podršku najvećih i najvažnijih gradova Istanbula, Ankare, Antalje i Izmira. Ustavne promjene najviše su podržali stanovnici gradova poput Bajburta, Aksaraja i Bingola.

Podrška promjenama ustava bila je snažna i među turskim državljanima koji žive u inostranstvu, 59,09 odsto. Turski državljani u Njemačkoj velikom većinom su podržali ustavne promene. Slično je bilo i u drugim zemljama s velikom turskom dijasporom poput Austrije, Holandije i Belgije.

Predsjednik SAD-a Donald Tramp telefonom je čestitao turskom predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoganu na pobjedi na ustavnom referendumu, prenosi turska državna novinska agencija Anadolija.

Turska vlada s obzirom na tijesan rezultat referenduma i duboke implikacije ustavnih amandmana, u njihovom sproveđenju treba da postigne najširi mogući nacionalni konsenzus, saopštili su predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker, visoka predstavnica za spoljnu i bezbjednosnu politiku Federika Mogerini te povjerenik EK za proširenje Johanes Han.

Kancelarka Njemačke Angela Merkel i minisitar spoljnih poslova Zigmar Gabrijel ocenili su da tijesan ishod glasanja pokazuje koliko duboko je podijeljeno tursko društvo. ,,To znači veliku odgovornost za turske vlasti i lično za predsjednika Erdogana. Njemačka vlada očekuje da poslije žestoke referendumske kampanje turska vlada sada, uz dužno poštovanje, potraži dijalog sa svim političkim i društvenim snagama u zemlji”.

Predsjednik Turske Erdogan izjavio je da bi u Turskoj mogao da bude održan i referendum o članstvu te zemlje u EU. „Za 54 godine, šta su nas natjerali da uradimo pred vratima EU? Da čekamo”, rekao je on.

Evropski parlament se u novembru 2016. izjasnio za zamrzavanje pristupnih pregovora sa Turskom. Iako je Erdogan za vrijeme najnovije kampanje evropske političare nazivao nacistima, a nije štedio ni Evropsku uniju, njene članice su se uzdržavale od djelovanja protiv turskog predsjednika. No, sada vjerovatno neće više biti uzdržavanja. Zahtjev koji je do sada jedino jasno izrekla Austrija – da se pristupni pregovori potpuno prekinu – mogao bi dobiti sve više zagovornika.

Balkan

Oduševljenje Erdoganovom pobjedom iskazali su turski državljani koji žive u Sarajevu, kao i lider Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović. „Pozdravljam rezultate referenduma u Turskoj… To će defintivno stabilizirati prilike u Turskoj, učiniti je još snažnijom regionalnom silom. Ona igra stabilizirajuću i pozitivnu ulogu u tom dijelu svijeta i mislim da je dobro da u Turskoj bude jedno snažno liderstvo”, kazao je Izetbegović. Analitičari u regiji ocjenjuju kako se politika Erdogana prema Balkanu neće mijenjati. Pored obrazovnih, vjerskih i kulturoloških evidentne su turske investicije na Balkanu. One su u poslednjih dvadesetak godina uvećale i to, posebno u Srbiji. Dr Erdoan Šipoli, gostujući istraživač Centra za muslimansko-hrišćansko razumijevanje na Univerzitetu Džordžtaun u Vašingtonu izjavio je da je, kada se radi o Balkanu, najjači uticaj Turske u BiH, a slijede Makedonija i Kosovo, pa zatim Albanija. ,,Kada je u pitanju politički uticaj na Kosovu, u Albaniji i Bosni i Hercegovini, Turska je definitivno važan regionalni igrač, ali samo do stupnja u kojem se njezina politika ne kosi s politikom EU-a. Jer glavni cilj balkanskim zemljama jeste ulazak u EU. Dugo godina je to bio i cilj Turske. Sada, kada se Turska od toga udaljava, opada i njezin utjecaj na Balkanu,” mišljenja je Šipoli. Zlatko Dizdarević, diplomata i novinar iz Sarajeva smatra kako Erdoganove buduće poteze neće kontrolisati ni Evropa, niti SAD, ni Rusija. EU je nespremna i za mnogo ozbiljnije izazove i ucijenjena izbjeglicama, a SAD cijene to što je Turska druga vojska po snazi u NATO-a, dok Turska, obezbjeđuje Rusiji ,,zaleđe” na Crnom moru, zaključio je Dizdarević.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo