I bi Kongres. Kao jedan i jedini kandidat, za predsjednika partije ponovo je izabran Milo Đukanović. Ovom prilikom nije razmatrana mogućnost da bude izabran doživotno. Od 429 delegata, za Đukanovića je glasalo 427. Dvojica se traže. Pored tri stara, Demokratska partija socijalista je dobila još jednog potpredsjednika. Za to mjesto najviše glasova – 425 – dobio je Željko Šturanović, za predsjednika države Filipa Vujanovića glasala su 403 delegata, a za potpredsjednika bivše vlade Svetozara Marovića 401. Premijer Igor Lukšić proboj u partijskoj hijerarhiji napravio je glasovima 418 partijskih drugova.

„Sada smo sigurni da će biti vječna Crna Gora”, odahnuo je šef partijske izborne komisije Mevludin – Meco Nuhodžić, objavljujući impresivnu brojku kojom je Milo Đukanović ponovo stao na čelo kolone.

Valjalo je to zaslužiti. Partijskom radu Đukanović je bio posvećen od ranih dana. Sa drugovima bio je na čelu pokreta kojim je, uz mudro vođstvo Slobodana Miloševića, svrgnuta odnarođena vlast. Još tada je razmišljao o crnogorskoj posebnosti: ,,Crna Gora je opstala kao ostrvo slobode kada su drugi bili porobljeni, pa zašto sada ne bi mogla opstati kao ostrvo komunizma”.

Kao drugi među jednakima, odmah iza predsjednika Momira Bulatovića, vodio nas je u rat za oslobađanje Dubrovnika. To je ono kad je oko 30 hiljada vojnika iz Crne Gore otišlo da ratuje po Hrvatskoj, što se danas slavi pod šifrom ,,Crna Gora je sačuvala mir”.

Zbog toga što smo, dakle, čuvali mir međunarodna zajednica nam je uvela nepravedne i ničim zaslužene sankcije i tu su do punog izražaja došli svi talenti mladog premijera. Brašno se dobijalo na tačkice, ali tradicija nas uči da džebana nije džebana ako u njoj nema duvana. Đukanovićevi tadašnji napori na nekim adresama pogrešno su protumačeni kao šverc i naš je premijer morao objasniti kako je riječ o legalnom poslu koji je postao poznat kao tranzit cigareta u cilju obezbjeđivanja para za penzije i druga socijalna davanja. Human posao.

Iako posvećen poslovima izvršne vlasti, para i sličnoga, vidjelo se da premijer pobjedničkog duha umije i sa partijom, kad je u unutarstranačkom sukobu nadvladao šefa partije i države Momira Bulatovića. Ovaj je poslije pričao kako su i tu nadvladali milioni i precizni podaci o tome ko je od partijskih drugova šta dotad skrajnuo, ali mi znamo da se radilo o sukobu dva koncepta – Đukanovićevoj odanosti Crnoj Gori i Bulatovićevoj – Miloševiću.

Ne može se protiv sila prirode, još nekoliko se godina, po inerciji Đukanović borio za zajedničku državu. Kad je promijenio ploču rijetki su se usuđivali da promijete kako Đukanoviću nije na srcu Crna Gora nego privatna država. Svašta.

Dobili smo državu, demokratija nam se malo zaturila. Pet godina nakon referenduma Crna Gora je raspolućena kako je i bila. Ima nekih koji kažu da to nije slučajno i da vlast podstiče podjele kako bi vladala, a da i opoziciji tako nije neudobno. Ma kakvi.

Sad ćemo, objasnio je Đukanović, da se posvetimo ,,obezbjeđenju evropskog kvaliteta života građana” i ,,utemeljenju crnogorske nezavisnosti”. Temelji se, dabome, kopaju krampom. Ako treba da ućera identitet, Migo će, na primjer, spremno podijeliti đecu na srpčad i crnogorčad.

Nikad nije rekao nikad, ako zatreba, zaplakaće Crna Gora i on će biti tu. Da. Milo Đukanović je šest puta bio premijer. Londonski dnevnik Indipendent objavio je jednom da je, sa bogatstvom od 10 miliona funti sterlinga, na 20 mjestu liste najbogatijih svjetskih lidera. Koješta.

Najstariji po partijskom stažu među potpredsjednicima je jedan od tvoraca DPS-a i rata za mir Svetozar Marović. Duboko zamišljen, pitao se da li na hrvatske minobacače treba odgovarati kontemplacijom i gandizmom. Doista, ne, zaključio je.

Premda upućeni godinama tvrde da duvanska promenada nije prošla mimo tada generalnog sekretara partije, ipak su njegovi najveći poslovni uspjesi vezani za najezdu ,,investitora” u Budvu kojoj su neko vrijeme tepali – Svetozarevo. Nekako mu se, svjedočio je, desilo da se probudio bogatiji za tri miliona, a da o čitavom poslu skoro pa nije imao pojma.

Nekad je bila mudrost, sad je skrušenost njegovo drugo ime. Njegov brat Dragan, potpredsjednik opštine Budva, uhapšen je krajem prošle godine zbog zloupotrebe službenog položaja u interesu preduzeća Zavala invest. Marović je ocijenio da je on politička meta tog procesa. Nije rekao ko ga gađa, ali se mogao viđet kako sjedi do predsjednika svoje partije. Možda se tako čuvaju leđa.

Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić u međuvremenu je objasnila kako je Marović u slučaju Zavala obuhvaćen finansijskom istragom, kao srodnik uhapšenog Dragana Marovića. Možebiti je riječ o nekoj od inovacija u našem krivičnom zakoniku, ali dosad se nije znalo da sama činjenica da ste nekom svojta može da vas učini finansijski sumnjivima. Kakogod, nije šala kad se Ranka Čarapić za nešto zanima – kao što se zna riječ je o dami i nadasve instituciji koju nije lako zainteresovati.

Šta ti je život. Nema ni dvije tri godine kako je Marović, tvrdili su mediji, pola miliona potrošio da bi na svadbi njegovog sina Miloša i bečićkom Splendidu zapjevali Ceca, Severina, Džej… ,,Jednom u životu ženite sina”, objasnio je i precizirao: ,,Izgleda da je potpredsjednicima vlade zabranjeno da žene sinove”.

Nije lako procijeniti je li obnovljena partijska funkcija za Marovića dobra vijest. Što viši položaj to veća riba, a krupne ribe su nam, zna se, u nekim predjelima deficitarne.

Predsjednik države Filip Vujanović, dabome, kao predsjednik svih građana Crne Gore, partijsku funkciju će ponovo zamrznuti. Poznata je ovdašnja odvojenost države i partije, a evo i crkve.

U vrijeme uspostavljanja DPS vladavine, a time i početke tranzicionih poslova bio je advokat, pa su prvi poslovi prošli mimo njega. Onda je jednom zastupao Momira Bulatovića i vinuo se do ministra pravde. U Skupštini je, kao prvi policajac u državi, čitao anonimnu dojavu protiv lidera Liberalnog saveza Slavka Perovića.

Važi za poštenoga. Svetozar Marović je jednom objašnjavao kako se, eto, Đukanoviću i njemu nešto oko para možda može prigovoriti, ali Vujanoviću ne može nikako. Godine 2002, premijer Filip Vujanović objašnjavao je zainteresovanima kako su čudne benzinske pumpe iza graničnog prelaza od Crne Gore ka Kosovu na Kuli osvanule kako bi se pospješio turizam. Na tim pumpama prodavalo se najjeftinije gorivo u Evropi, država je gubila tri miliona eura, ne zna se ko ih je dobijao.

Godinama neslužbeno važi za vođu manje nacionalno usmjerenog dijela DPS-a. U tom smislu ne govori sa Rankom Krivokapićem. Neki kažu da je riječ o podjeli u partiji, neki opet misle da se radi tek o pažljivo podijeljenim ulogama.

Ako su Milu Đukanoviću napisali knjigu Enigma jedne harizme, Željko Šturanović je zaslužio jednu s naslovom ,,Enigma nečeg suprotnog od harizme”. Student generacije, samostalni referent, šef pravne službe, poslanik u skupštini SRJ… Ministar pravde postao je u vladi Filipa Vujanovića 2001. Kad nas je Đukanović 2006. ojadio prvim odlaskom, postao je premijer. Govorilo se da je do toga došlo jer je Đukanović htio da ustoliči Lukšića, a ostali vrhovi se nijesu slagali. Potpredsjednik DPS-a postao je na prošlom Kongresu 2007.

Najmlađi potpredsjednik DPS-a Igor Lukšić bio je dijete kad je zasnivana ova vlast. Kao miljenik Broja Jedan, viđen je kao prestolonasljednik dugo prije nego što je to postao. Dokazivao se najprije predanim partijskim radom, kasnije mu je povjerena briga o finansijama. Sad, državnim ili porodičnim, nekako se ispreprelo. Spasio je Crnu Goru finansijske krize tako što je Prvoj banci dao 44 državna miliona. Način vraćanja dijela tih para, tokom kojeg je jedan te isti milion eura putovao jedanaest puta sa bančinog na državne račune, sve dok se nije pretvorio u jedanaest miliona, smatrao je kristalno čistim. Sad se dokazuje kao premijer.

Računamo na njih.

Kosara BEGOVIĆ