Nedavno su počeli razgovori predstavnika ministarstava pravde Crne Gore i Srbije o sporazumnom izručivanju državljana dviju zemalja. Pregovore su, nakon više nesuglasica i međusobnih optužbi, otpočeli pomoćnici ministara pravde, a javnosti su tek djelimično poznati detalji tog budućeg sporazuma kao i krivična djela koja će njim biti obuhvaćena.

Pomoćnica ministra pravde Branka Lakočević potvrdila je da se vode razgovori koji su konsultativne prirode.

Iz Ministarstva pravde Srbije ranije je saopšteno da će Crnoj Gori biti predloženo da dvije zemlje zaključe sporazum po kome bi jedna drugoj izručivale državljane za sva krivična djela za koja se može izreći kazna duža od godinu. U tom slučaju sporazum bi bio znatno širi od onoga koji su nedavno potpisali Srbija i Hrvatska, koje su se složile da međusobno izručuju ljude optužene za organizovani kriminal i korupciju.

Eksplicitnog odgovora Crne Gore na ovu najavu još nema. Branka Lakočević smatra da bi tokom pregovora trebalo otkloniti brojne dileme, a jedna od njih je i da li je drugoj državi neophodno izručivati ljude za sva djela za koja je zaprijećena kazna više od godine.

,,Čak i krivično djelo protiv bezbjednosti u saobraćaju, taj najlakši oblik, zavrjeđuje kaznu preko tri godine zatvora. Tako da ćemo sigurno razgovarati sa kolegama i vidjeti koji je to obim tih krivičnih djela i koje to djelo iziskuje izručenje naših državljana. Ne smijemo da zaboravimo da osim izručenja naših građana postoje i drugi oblici međunarodno pravne pomoći koji su vrlo efikasni, kao što je ustupanje krivičnog gonjenja”, kaže pomoćnica crnogorskog ministra pravde.

Šef crnogorskog Interpola Dejan Đurović nedavno je podgoričkim Vijestima kazao da su Srbija i Hrvatska zainteresovane za izručenje osam državljana Crne Gore koji tu trenutno borave. Od toga Srbija potražuje sedam osoba, pet u vezi sa operacijom Balkanski ratnik, dok jednu osobu potražuje Interpol Zagreb za krivično djelo zločin protiv čovječnosti. Sve osobe za koje se interesuje Srbija terete se za krijumčarenje narkotika.

U vezi sa operacijom Balkanski ratnik crnogorska policija je, podsjetimo, ranije privodila Pljevljaka Gorana Sokovića, označenog kao jednog od saradnika odbjeglog Darka Šarića, koji se tereti kao vođa grupe optužene za šverc preko dvije tone kokaina. Osim Sokovića, privođen je i Bjelopoljac Dejan Šekularac, dok je informativni razgovor obavljen i sa Berancima Draškom Vukovićem, Borisom Labanom i Šarićevim sugrađaninom Darkom Tošićem. Crna Gora je odbila da ove ljude zadrži u pritvoru, objašnjavajući da za to nema zakonski osnov, jer je srpski tužilac za organizovani kriminal odbio da Podgorici dostavi kopiju spisa tog predmeta.

Hrvatska je u Crnoj Gori zainteresovana jedino za bivšeg kapetana Iliju Brčića, koji je 2008. godine po potjernici Zagreba bio uhapšen u Italiji tokom zvanične posjete delegacije crnogorskog Ministarstva odbrane. Italijanski pravosudni organi odbili su da postupe po zahtjevu za izručenje Hrvatske čiji je Županijski sud u Splitu Brčića 1993. u odsustvu osudio na 15 godina zatvora zbog ,,zločina protiv civilnog stanovništva”.

Na drugoj strani, Crna Gora je raspisala 13 crvenih potjernica za osobama koje su srpski državljani i koje se nalaze u toj zemlji. To je nedavno potvrdio šef crnogorske ispostave Interpola.

,,Dosadašnjim provjerama i u komunikaciji sa Interpolom Beograd, utvrđeno je da se 13 lica nalazi u Srbiji i locirani su. Oni ne mogu biti izručeni Crnoj Gori, jer su srpski državljani ili su, u međuvremenu, nakon raspisane Interpolove potjernice, stekli srpsko državljanstvo”, tvrdi Đurović.

Dobar dio ljudi koje potražuje Crna Gora optuženi su za ratni zločin. Na tom spisku su optuženi za deportaciju Bošnjaka-Muslimana – bivši šef crnogorske Službe državne bezbjednosti Boško M. Bojović, ali i nekadašnji policijski službenici Milisav-Mića M. Marković, Duško D. Bakrač i Milorad M. Ivanović. Podgorica traga i za srpskim državljaninom Predragom Strugarom, koji je optužen u procesu za ubistvo albanskih civila u Kaluđerskom lazu 1999. godine. Strugar je u to vrijeme bio komandant vojnog bataljona u čijem su rejonu ubijeni ljudi koji su tokom NATO intervencije pokušavali da se domognu bezbjedne teritorije. Među njima je bilo i djece, žena i staraca.

Prema podacima podgoričke kancelarije Interpola kada su u pitanju djela iz oblasti opšteg kriminaliteta (teška krađa, teško djelo protiv bezbjednosti saobraćaja) i iz oblasti privrednog kriminaliteta (prevara i zloupotreba službenog položaja), Crna Gora od Srbije potražuje dvije osobe, dok su za krivična djela ubistva i pokušaj ubistva, potjernice raspisane za četvoricom srpskih državljana.

Jedan od njih je Veselin-Vesko Vukotić, koji je u Srbiji dobio državljanstvo nakon raspisivanja Interpolove potjernice u Podgorici. Njega u Crnoj Gori čeka izdržavanje 20-godišnje robije, zbog pokušaja ubistva sugrađanina R. G. 1986. godine u Nikšiću, kao i zbog ubistva pomorskog kapetana Duška Boškovića u Kotoru 1997. godine. Ovaj Nikšićanin, za kojeg se vjeruje da je godinama radio za srpsku tajnu službu, uhapšen je u februara 2006. godine u Španiji, nakon čega je ubrzo izručen Belgiji. Po okončanju postupka koji je protiv njega sproveden u toj zemlji, pokrenut je i ekstradicioni proces, na osnovu potjernica Srbije i Crne Gore.Vukotić se, kako pišu mediji, sumnjiči i za ubistvo jugoslovenskog državljanina albanskog porijekla, bivšeg lidera Komiteta za zaštitu ljudskih prava Envera Hadrija, 25. februara 1990. godine. Kada je ubijen u Briselu, Hadri je navodno kod sebe imao dokumenta koja su bivšeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića dovodila u vezu sa 34 ubistva. Prema informacijama podgoričkih medija, crvena potjernica raspisana je i za Komnenom Čpajkom iz Beograda, koji je osuđen na 30 godina robije zbog ubistva Lazara Draškovića i Mladenke Janković, u julu 2006. godine.

Već smo rekli da se potpisani sporazum o ekstradiciji između Srbije i Hrvatske odnosi samo na krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije. Ako to bude model i za bilateralni ugovor između Podgorice i Beograda, u većini navedenih slučajeva ekstradicija bi bila nemoguća.

Crnogorsko ministarstvo pravde se do sada nije izjašnjavalo o tome da li će zahtijevati da krivična djela ratnog zločina budu uključena u sporazum.

Profesorica Međunarodnog prava u Podgorici Ivana Jelić kaže da bi ta krivična djela trebalo uključiti u sporazum o ekstradiciji. ,,Sporazum je važan i za pomirenje naroda, generalno kažem, u regionu. I da bi tu svoju ulogu u potpunosti ispunio, smatram da ovaj sporazum treba da obuhvati i ratne zločine i zločine protiv čovječnosti i genocid, dakle one koji su učestvovali ili podržavali ova djela”, navodi Jelićeva.

I Profesor Blagota Mitrić ocjenjuje da bi cilj sporazuma o izručenju trebalo da bude sveobuhvatna borba protiv kriminala. ,,Šta bi trebalo da bude predmet tog ugovora, progon kojih krivičnih djela i po kojim kriterijumima to je stvar dogovora dviju država. Mislim da osnovni motiv i jedne i druge strane treba da bude – progon kriminala. To znači sveobuhvatnost tog ugovora”, zaključuje Mitrić.

Koliko će daleko Beograd i Podgorica ići i koliko su trenutni pregovori posljedica istinske namjere da se onemogući izbjegavanje pravde, a koliko želje da se još jednom napravi predstava za međunarodnu javnost, ubrzo će biti poznato.

Petar KOMNENIĆ