Povežite se sa nama

MONITORING

Rat za vođin mir

Objavljeno prije

na

Šta je, osim povezanosti sa Slobodanom Miloševićem, zajedničko njegovoj udovici Miri Marković i sedmostrukom crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću? Odgovor: vlasnik najveće medijske imperije u jugoistočnoj Evropi Pink International Group, Željko Mitrović. Od polovine devedesetih pa do pada režima 2000. godine, Mitrovićev Pink bio je na usluzi Jugoslovenskoj udruženoj ljevici (JUL) i familiji Milošević; danas, u Crnoj Gori, Demokratskoj partiji socijalista (DPS) i familiji Đukanović.

Iako lično nije prisustvovao medijskoj konferenciji (preciznije – predstavi) Riječ, slika, neprijatelj, održanoj ove nedjelje u Podgorici, u izvedbi Vladimira Bebe Popovića, uz stratešku i finansijsku podršku Vlade, a po scenariju premijera Đukanovića, Mitrović kao da je bio tu. Njegova crnogorska ispostava, Pink M, odradila je znamenit dio posla. Danima prije, tokom, i poslije skupa, javnosti je prezentovana ružičasta slika pomenutog događaja i stvarnosti: tanani Đukanović i njemu naklonjeni mediji, intelektualci, pojedinci, nevine su žrtve svemoćnih mafijaških hordi predvođenih nezavisnim medijima, slobodnim intelektualcima, pojedincima…

Narečeno, tek je posljednje Pinkovo farbanje, u dugom nizu. Iako, uz amin vlasti, oformljen 2002. godine kao komercijalno-zabavna televizija, tek dolaskom Vladimira Popovića u Crnu Goru, marta ove godine, Pink M (kako stoji na njihovom sajtu: ,,Veliko ‘M’ je odrednica za državu – Montenegro, a za našu kompaniju ‘mezimac”) postaje najvulgarnija medijska pljuvaonica svih koji ne slave Đukanovićev režim. To je fabrika grubih manipulacija, neopjevanih podmetanja i notornih laži. Mezimče mafije.

Paljenje Mitrovićevog ružičastog propagandnog pogona, osim sa Bebinim povratkom u Crnu Goru, poklapa se i sa još dva, međusobno povezana, dolaska: Srpske napredne stranke na vlast i kontroverznog tajkuna Stanka Subotića Caneta u Srbiju. Odmah nakon pobjede Aleksandra Vučića, Tomislava Nikolića i u evropske odore ekspresno presvučene ekipe Šešeljevih radikala, u Beograd se vraća Subotić. Donedavno na interpolovoj listi, kome se do povratka sudilo u odsustvu, sada u prisustvu – zbog optužbi da je organizovao kriminalnu grupu koja je krijumčarila cigarete devedesetih godina i tako oštetila budžet, za više od 25 miliona eura.

Nijesu pomenuti zajedno od juče. Đukanović, njegov osvjedočeni prijatelj još iz duvanskih dana, Subotić, te Nikolić i Vučić, u prisustvu novinara Milomira Marića (radio sa Đukanovićem intervju na TV Avala, prije dvije godine) oktobra 2007. godine sastali su se mimo očiju javnosti u čuvenom pariskom hoteli Ric, o čemu je prije nekoliko godina progovorio insajder i Đukanovićev kum, biznismen Ratko Knežević.

Iako su učesnici sastanka negirali da su se namjenski sreli, ne negirajući mjesto i vrijeme susreta, ostalo je neobjašnjeno – kako je moguća tolika ,,slučajnost”? Knežević je, potom, u više navrata govorio o suštini okupljanja u Parizu: ,,Subotić i Đukanović odavno imaju plan zavladati medijskim i političkim prostorom bivše Jugoslavije, zarad svojih poslovnih interesa i ilegalnih aktivnost”.

Kockice za realizovanje plana poklopile su se pet godina kasnije, lanjskog maja – dolaskom naprednjaka na vlast. Ni godinu potom, marta ove godine, Subotićev ,,ključni medijski savjetnik” (citat Aleksandara Tijanića) Vladimir Popović, doveden je u Crnu Goru (osnovao Institut za javnu politiku) da zavede red i obračuna se sa neposlušnima. Glavna karika propagande povjerena je Mitrovićevom Pink M-u, kojim koordinira upravo Popović.

Prema pouzdanom izvoru Monitora iz televizije Pink M, koji je insistirao na anonimnosti, nakon izbora u Srbiji, Željko Mitrović se nekoliko puta sastajao sa premijerom Đukanovićem, a ujedno, tim sastancima prisustvovao je i izvršni i programski direktor Pink M-a Goran Radenović. Tu je dogovoreno da Mitrovićeva televizija postane nosilac kampanje protiv kritički nastrojenih, prije svega, glasila. Potom, naravno i NVO-a, političkih partija, intelektualaca, pojedinaca.

Nije Mitrović izabran slučajno. Moćan, ima razgranatu regionalnu komercijalnu medijsku mrežu (bosanski Pink BH, makedonski Pink 15, slovenački Pink Si; satelitski kanali – Pink Extra, Pink Movies, Pink Kids, Pink Film, Pink News, Pink Plus, Pink Music, Total Pink…; muzička i filmska produkcija – Pink Records, Pink Film International…), u prste zna Gebelsov posao. Isti njegov Pink, od polovine devedesetih pa do demokratskih promjena u Srbiji, bio je nosilac kampanje JUL-a, Mire Marković. Stub propagande usmjerene protiv kritički nastrojenih glasila, NVO-a, političkih partija, intelektualaca, pojedinaca. Kako danas u Crnoj Gori, tako, nekada, u Srbiji.

Prema nedavno objavljenom svjedočenju Mire Marković, Mitrović je za vrijeme demonstracija koalicije Zajedno, 1996. godine, samoinicijativno, sa još jednim drugom iz JUL-a, pokrenuo novine Fleš kojima je želio da ,,demaskira” vođe demonstracija, glavne ljude iz opozicije…

To je samo detalj onoga što je Mitrović radio preko Pinka (on je, recimo, tvorac predizbornog slogana ,,JUL je KUL”). Iako sada govori da je tih godina bio tek prosti član JUL-a, kada se spere debela naslaga ružičaste farbe, podaci govore drugačije. Mitrović je bio i: član glavnog odbora JUL-a, narodni poslanik JUL-a u periodu od četiri godine, direktor Centra za marketing u JUL-u, član ratnog štaba JUL-a tokom bombardovanja 1999. godine, jedan od najbližih ljudi iz medija porodici Milošević…

Čim je Milošević pao, mijenja stranu i pronalazi nove gazde, daje se u farbanje svoje julovske prošlosti. Nedavno ga je Mira Marković u objavljenom pismu, podsjetila na stanje stvari. ,,A kada je JUL izgubio vlast on nije izgubio svoja dobra. Naprotiv. Uvećao ih je. Na koji način? Pa na taj što je našao drugu politiku kao ‘kišobran’. Pod jednom, julskom politikom kao ‘kišobranom’ napravio je značajnu televiziju, postao poznat i prilično bogat, sazdao vilu, televizijski zamak, bio narodni poslanik, upoznao mnoge uticajne ljude na vlasti, od šefa države preko ministara do važnih direktora… Pod sadašnjom politikom kao ‘kišobranom’ postao je još poznatiji i bogatiji… Pomoću one politike postao je prilično bogat, pomoću ove postao je razmetljivi bogataš”.

Od gospodara do gospodara. Ono što mu je nekada u Srbiji bila Mira, danas je u Crnoj Gori pronašao kod – Mila: moć, novac i zaštitu. Zauzvrat, na potpuno raspolaganje priložio je propagandni potencijal svoje Pink M Đukanovićevom i Subotićevom spin majstoru Vladimiru Popoviću, koji, nadalje, koordinira informativnim programom.

Odmah nakon pomenutih sastanaka Đukanović – Mitrović, odlučuje se o žestokoj medijskoj ofanzivi, prije svega u vidu pojačanja informativnog programa Pink M-a. Između ostaloga, uvodi se, sada već čuveni, format vijesti Minut, dva… Ili, kako ružičasto stoji na njihovom sajtu: ,,Pored Infomonte-a, informativni program upotpunjen je novom emisijom Minut, dva…koja se emituje na svakih sat vremena, od podneva do ponoći uz kratke i jasne vijesti.”

Sa istom namjerom zbijanja redova, Popović u informativnu redakciju Pink M-a, uređivački tim, dovodi sebi lojalne, mahom mlade ljude. To je pretežno kadar Darka Šukovića iz Antene M, predvođen Dankom Novović, sada odgovornom urednicom informativnog programa.

Sagovornik našeg lista iz te televizijske radionice kaže da se od kada je Beba stigao u Podgoricu sve kreira iz njegove kancelarije. ,,Recimo, Beba je jednom, faksom, u redakciju Pink M-a poslao vijest koju je trebalo hitno iščitati. Naveo je da treba pročitati samo djelove podvučene žutim markerom. Međutim, kako je bilo riječ o faksu, dakle – crno-bijelom otisku, urednici nijesu znali koji dio je podvučen žutom, koji dio treba prezentovati javnosti. Tek kada su ga kontaktirali i pojasnili o čemu se radi, Beba je precizirao o kom dijelu je riječ i riješio problem”.

Cenzura i kontrola idu dotle da, na primjer, kada pljuvaonica Minut, dva okasni, Vladimir Popović zna da zove urednike, da se, iziritiran, kod njih interesuje o čemu je riječ, koji je razlog.

Prvi ispod Vladimira Popovića (Beba nema nikakve formalne veze sa Pinkom!) u Pink M-u je gorepomenuti izvršni i programski direktor Goran Radenović, Bebina produžena ruka. Došao je sa Kosova, prvo radio na Elmagu, pa prešao u Pink M. Kao nagradu za lojalnost Mitrovićevoj misiji dobio je crnogorsko državljanstvo, i, prema informaciji Monitora, napravio žurku tim povodom.

Narečeni je, nakratko, dospio u javnost Srbije prije desetak godina, kada ga je zakonita supruga Ivanka, u razgovoru za Radio B92, demantovala, tvrdeći da je Radenović povodom kandidature za radio-difuzni Savjet iznio lažne podatke, koji se tiču jednog od uslova koji mora da ispuni deveti član Savjeta, a to je da stanuje na Kosovu.

I još: ,,Imam potrebu da demantujem prvo njegovu neistinu da je završio pravni fakultet. Kao vanredni student došao je do petog, odnosno šestog semestra i tu je njegovo studiranje završeno. Želim da demantujem i to da sam ja, kao njegova zakonita supruga, trudna i da očekujem prinovu i da on iz tih razloga živi na relaciji Gračanica – Podgorica. Gospodin živi u Podgorici, a ja u Podgorici ne živim od 1. 10. 2001. godine. Gospodin Radenović je prijavljen kod Komesarijata za izbeglice ovde u Beogradu, sa statusom raseljenog lica od dana 8.04.2001. godine. On živi i radi u Podgorici, a trenutno radi, koliko sam ja informisana, za firmu koja se zove Pink. On tvrdi da je kao savetnik u toj firmi zaposlen, ja ne znam, ne mogu da tvrdim u kom je svojstvu on tamo, ali sigurno znam da nije osiguran kod njih, jer nema radnu knjižicu, njegova radna knjižica je izgubljena”.

Pa, da ne bude nagrađen crnogorskim državljanstvom!? Još jedan detalj o Mitrovićevom i Popovićevom direktoru: Radenović, priča nam izvor iz Pink M-a, ima običaj da podređene u firmi, na kolegijumu, čašćava – ,,Jebem vam mater svima”, ,,Idite svi u pičku materinu lepu”… Farma.

Vratimo se konferenciji Riječ, slika, neprijatelj u organizaciji Popovićevog Instituta za javnu politiku, pod svesrdnim medijskim pokroviteljstvom, između ostalih medijskih agentura, i Mitrovićevog Pinka. Režimska Pobjeda prenijela je, Pink M takođe, da su učesnici ,,najvećeg medijskog skupa ikad održanog u Crnoj Gori” poručili da su „konstruisanje afera i tabloidizacija najveća prijetnja novinarstvu”.

Vjerovali ili ne: o konstruisanju afera govori čovjek, Vladimir Popović, intimus centralne ličnosti duvanske afere iz devedesetih – Stanka Subotića, o fenomenu tabloidizacije medija grmi Mitrovićev Pink, u pauzama između Farme, Paparazza i Preljubnika, a o izložbi Riječ, slika i neprijatelj održanoj u okviru konferencije o medijima, sude zapaženi posjetioci iste, ideolozi Rata za mir, ideolozi stvaranja neprijatelja i u ratu, i u miru – Milo Đukanović i Svetozar Marović.

Potem-pinkova sela.

Važno je sve zapamtiti Izgleda da su kulturološke veze mnogo jače od političkih… Evo, recimo, Đukanović je davno odustao od svog mentora Miloševića, ali ne pada mu na pamet da se odrekne glavnog medijskog čeda njegove (Slobine) epohe…, kaže za Monitor književnik Balša Brković.

,,Aktuelni režim u Podgorici trenutno je posljednje utočište za medijski mrak iz regiona. Zato ne treba da čudi što, očito, dolaze da obavljaju prljave poslove za vlast medijski specijalci iz Sarajeva i Beograda. Kampanja koju vodi Pink, uz onu koju već godinama vodi Pobjeda, najsramnije je medijsko poglavlje u današnjoj Evropi. Pink se uostalom od početka razvijao u krilu vlasti – od Mire Marković do Mila Đukanovića.

Jer, za ovu vrstu banalnosti i gadosti morate imati moćne (i izdašne) naručioce posla. Sve ostalo je gebelsovski talenat izvođača radova. Uostalom, nikad mi ne treba više od ‘sekund, dva’ da prebacim kanal… Ali, sve to je jeziva informacija o državi u kojoj živimo i njenoj vlasti.

Važno je sve zapamtiti, da se ne bi desilo, kao i toliko puta do sada, da ljudi poslije pričaju da su ‘morali, da nisu znali što se dešava’ i slično…”

Neprijatelji riječi i slike

Mimo volje organizatora medijska konferencija Riječ, slika, neprijatelj je pokazala da se svaka diktatura osjeća ugroženo dok god postoje mediji koje ne kontroliše.

Nije trebalo mnogo da se pokaže pravi naum okupljanja. Nakon uvodnih izlaganja nekoliko gostiju iz regiona (novinari Goran Milić, Boško Jakšić, Aleksandar Stanković…), koji su dovedeni u svojstvu začina domaćoj prorežimskoj medijskoj agenturi, konferencija je pretvorena o sveopštu hajku na kritički orijentisana glasila, pretežno Monitor i Vijesti, intelektualce, pojedince.

Organizatori su zabranili Vijestima da izvještavaju sa otvaranja. Sa ulaza je vraćena i dopisnica nekoliko regionalnih medija Sonja Radošević, koju je pripadnik obezbjeđenja, zbog insistiranja da joj objasne razloge zbog čega ne može da izvještava sa događaja, zatvorio u kabinet, pa zvao – policiju.

Svoje impresije sa konferencije, prenijele su Vijesti, na Facebook-u je opisala studentkinja Jelena Đurković. Napisala je da je očekivala susret novinara regiona, međutim da se on pretvorio u promociju knjige Šemsudina Radončića, kada su on, Darko Šuković i Andrej Nikolaidis nebiranim riječima govorili o osnivačima i urednicima Vijesti i Monitora. „Bilo je teško slušati, toliko ružnih riječi… Nakon svih tih bljuvotina javila se novinarka iz Sarajeva (Vijesti su kasnije saznale da je riječ o Nidžari Ahmetašević) i pitala zašto druga strana nije tu, jer je red da neupućeni čuju obje strane, na šta je Šeki pukao i skoro vikao na nju da prvo pročita knjigu”.

Posljednjeg dana skupa, upriličena je izložba Riječ, slika i neprijatelj gdje su izložene naslovnice štampanih medija uglavnom iz Crne Gore – nedjeljnika Monitor, dnevnika Vijesti i Dan. Urednik izložbe Branko Vojičić istakao je da se, ,,sudeći po stranicama pojedinih medija, stiče utisak da Crna Gora nije ništa drugo do afera do afere, senzacija do senzacije, skandal do skandala”. A kao što je poznato ovo je balkanska Švajcarska.

Izložbu su prisustvom uveličali oni zbog kojih je sve i pravljeno: sedmostruki Milo Đukanović, potpredsjednik Demokratske partije socijalista Svetozar Marović i gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo