Dok se internet konstantno poboljšava, jedna stvar u okviru njega se ipak nije bitno promijenila – komentari. Od dnevnih vijesti i sporta do crne hronike, svaki tekst ima svoj komentar. Često trivijalan i zlonamjeran. Administratori veb portala su nemoćni da izađu na kraj sa uvijek spremnom internet gerilom, a u tome im ne pomaže ni crnogorski zakon.
Od 1. januara u susjednoj Hrvatskoj su uvrede na internetu postale kažnjivo djelo, a oni koji budu osuđeni će plaćati kazne i do 360 dnevnih dohodaka.
Iako je još 2010. godine naša zemlja ratifikovala protokol uz Konvenciju o računarskom kriminalu, kod nas se još čeka na ovakav akt. U izvještaju Govor mržnje na zapadnom Balkanu koji je te godine objavio Regionalni centar za manjine iz Beograda, a na kome je sarađivao YIHR iz Podgorice stoji: „Uprava policije Crne Gore i Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore ne prepoznaju govor mržnje na internetu kao specifičan problem”. Više od dvije godine nakon sačinjavanja ovog izvještaja stvari se nijesu promijenile.
Da je govor mržnje na internetu veliki problem prepoznali su i mladi s kojima radi Forum MNE. Oni će u februaru objaviti priručnik Suzbijanje govora mržnje na internetu koji će objediniti zaključke i preporuke sa radionice koju su održali u decembru prošle godine, ali dati i osvrt na stanje u Crnoj Gori. ,,Osim što u Crnoj Gori ne postoji zakonsko rješenje kad je u pitanju ova tema, tokom pripreme radionice nijesmo uspjeli da nađemo čak ni definiciju govora mržnje, tako da smo se služili definicijom Savjeta Evrope”, kaže za Monitor Tamara Čirgić, koordinatorka Foruma. Zaključci radionice su jasni. ,,Potrebno je zakonski regulisati ovo polje – pogotovo što su, bilo da su žrtve ili podstrekači govora mržnje na internetu, najčešće u pitanju mladi ljudi”. Suzbijanje ove pojave nije moguće bez zajedničkog nastupa svih zainteresovanih, uključujući i škole i roditelje zaključila je ona.
Da smo daleko od ove priče govori primjer Slovenije u kojoj dobro funkcioniše sistem za prijavljivanje govora mržnje Spletno oko osnovan pri Fakultetu društvenih nauka. Potpisnici koda za regulaciju govora mržnje su dužni uz sve komentare postaviti i dugme preko kojeg se onaj ko ga je postavio može prijaviti, popunjavanjem formulara.
Pravni stručnjaci koje smo kontaktirali su saglasni da i kada ovakav ili sličan zakon bude aktuelan i kod nas, teško da će se stvari bitno promijeniti. „Kod nas se takvi zakoni usvajaju tek kada nas Evropa natjera. Poslije toga se rijetko primjenjuju ili se uopšte ne primjenjuje. Sjetimo se samo Zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda. A taj je zakon znatno lakše sprovoditi nego ovaj koji će važiti za virtuelni svijet”, rekao nam je jedan od kontaktiranih advokata.
Slično mišljenje ima i urednik portala Vijesti Srdan Kosović. „Ključno pitanje je način na koji će se primjenjivati taj zakon, ako i kad bude donesen, i njegova preciznost. Internet je prostor koji se dojmi kao posljednje utočište slobode i anonimnosti pa će mnogi tu regulativu shvatiti kao ograničavanje slobode govora. Često se zaboravlja da portali i društvene mreže predstavljaju javni prostor i da sloboda ima granice u tuđoj slobodi”, rekao je Kosović.
Matej Lončarić, producent za nove medije sa hrvatskog portala dnenvik.hr smatra da ni njegova zemlja neće lako proći kroz ovaj proces. Kada se radi o njegovom mediju on objašnjava: „Dnevnik.hr ima nadležnu službu koja se brine za komentare, imamo interni pravilnik, na sve dojave čitatelja i nadležnih službi postupamo prema procedurama”.
Pošto Hrvatska ovakav zakon ima tek nekoliko dana, bolji primjer je Albanija. Ona je prva od balkanskih zemalja koja je svoje krivično zakonodavstvo u potpunosti prilagodila zahtjevima Dodatnog protokola. Ostatak albanske priče je onakav kakav Crnoj Gori predviđaju naši sagovornici.
Da je u Crnoj Gori moguće govor mržnje na internetu procesuirati i po postojećem zakonu pokazao je decembarski slučaj Agrona Camaja. Njegovim Fejsbuk statusima bavi se Više državno tužilaštvo. Camaj se prilikom upućivanja riječi koje sadrže govor mržnje navijačima rukometne reprezentacije Srbije i poslaniku Ervinu Spahiću nije krio, već je to radio sa svog ličnog profila.
Komentarisanje onlajn sadržaja jedan je od načina kojima portali animiraju čitaoca, dajući mu priliku da iskaže svoj stav. Ujedno oni su i način za podizanje čitanosti medija. Ovdje se mogu naći najproblematičniji primjeri govora mržnje, ksenofobije, klevetanja.
Dragoljub Vuković, pokretač Prvih crnogorskih elektronskih novina, smatra da onlajn mediji ne mogu biti izuzetak kada je riječ o poštovanju ljudskih prava, pa se na njih treba odnositi ono što i na tradicionalne medije. ,,Problem je u tome što je takvih medija mnogo više i što će ih i bivati sve više, tako da se bojim da će trebati mnogo kontrolora i sudija. Mislim da je mnogo bolje da se i kod ovih medija razvija samosvijest o odgovornosti i obavezi čuvanja ljudskog dostojanstva. Uprkos neohrabrujućim rezultatima, ja sam uvijek skloniji samoregulaciji nego regulaciji”, kaže Vuković za naš nedjeljnik.
Urednik portala Vijesti smatra da prilikom donošenja regulative treba uvažiti činjenicu da na internetu važe druge konvencije ponašanja. ,,Sa dosta senzibiliteta treba prići toj materiji. U primjeni regulative nadležni moraju praviti razliku između uvrjedljivog komentara i satire, kako bi se našla mjera da se ograniči govor mržnje, uvrede i klevete, a ostavi dosta slobodnog prostora za iznošenje mišljenja”, kaže Kosović.
Naš sagovornik sa portala dnevnik.hr precizira: „Treba dovesti u red komentiranje na forumima, previše se osoba skriva iza ‘lažnih’ profila. Osobna mišljenja i stavove treba poticati od svih koje to rade vlastitim imenom, a da istovremeno ne vrijeđaju i ne kleveću druge osobe”.
Ponašanje komentatora u Crnoj Gori će do daljnjeg biti stvar osjećaja i dobrog ukusa.
Dragan LUČIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice