Ratu u Ukrajini ove sedmice pridružio se stari sukob koji, takođe, ima potencijal da zapali svijet. Palestinsko- izraealski. U septembru je kratkotrajni rat buknuo u Nagorno Karabahu. Septembarski jednodnevni sukob na Kosovu srećom nije eskalirao. Donosioci odluka u Crnoj Gori morali bi imati na umu. – vrijeme koje živimo traži ozbiljnost i odgovornost. Aveti su tu
.
Dok se u Ukrajini dvije najveće evropske zemlje grozničavo spremaju za drugu zimu međusobnog rata, rasplamsava se novi sukob starih neprijatelja sa Bliskog istoka. I svaki se čini svirepiji od prethodnog. Dok se oplakuju i prebrojavaju žrtve, sa obije strane stižu najave osvete i „konačnog obračuna“. Kao u svakom ovovremenskom ratu, učesnika je više od dvoje. Ne drže svi prste na obaraču, ali je mnogo onih koji zaraćenim stranama pomažu da brže i više okrvave ruke. Tako će, uz trenutnu korist, osigurati da aktuelni rat dobije i svoj sledeći nastavak. Valjaće nekome.
O sukobu na Bliskom istoku, koji neki analitičari doživljavaju kao moguću uvertiru za rat globalnih razmjera („treći svjetski“ najavljivan je i od početka sukoba Rusije i Ukrajine) za Monitor, iz Jerusalima, piše naša koleginica Radmila Stojanović. Rada je dio Monitorove porodice praktično od njegovog osnivanja. Jednako je dug, ili još duži, njen humanitarni angažman na tom parčetu planete koji dijele Palestinci i Izraelci. Vrijeme provedeno u jevrejskim kibucima u Izraelu i palestinskim getima u Gazi obećavaju kako naša autorka dobro zna o čemu piše. Makar je to ove nedjelje radila u skloništu („sigurnoj sobi“), dok su sirene za uzbunu upozoravale na opasnost od raketnih napada.
Najnoviji sukob Palestinaca i Izraelaca skrenuo je misli sa septembarskog rata u Nagorno Karabahu. Munjevitom vojnom pobjedom Azerbejdžan je uspostavio dominaciju nad teritorijom oko koje se, takođe, ratuje decenijama. Za samo nedjelju dana više od 100.000 Jermena iz Nagorno Karabaha u strahu je napustilo domove i izbjeglo u susjednu Jermeniju. Tako se broj stanovnika ove planinske zemlje iz Zakavkazja, praktično preko noći, povećao za 1/20. Riječ je o ljudima koji u svom vlasništvu, danas, imaju samo tugu, sjećanja, i nadu. Uz strah da će, ponovo, biti od svih zaboravljeni.
Jednodnevni, takođe septembarski, oružani sukob na Kosovu nije prerastao u rat. Mada su, sve je izvjesnije, neki od njegovih podstrekača i aktera imali baš takav naum. I tu je riječ o višedecenijskom/viševjekovnom antagonizmu. Koji se svako malo razbukti u otvoreni sukob, nakon što neko od dušebrižnika sa strane ubijedi lokalce kako su osuđeni na izbor ili-ili. Sve u ime nekih viših i vanvremenskih ciljeva. Koje (sa)život nikako ne može razumjeti i opravdati. Samo smrt.
Građani Crne Gore su se, preko društvenih mreža, aktivno uključili u praćenje pobrojanih sukoba. Navijaju. Objavama, saopštenjima i bilbordima ratuje se i po pitanju domaćih kriza i problema.
Da li je vladajuća većina na pomolu proevropska, pročetnička ili i jedno i drugo. Je li mandatar dostojan prilike da predvodi vladu ili su potencijalni ministri iz koalicije na pomolu nedostojni tog i takvog mandatara? Može li formiranje vlade zaustaviti sve očiglednije podjele u Pokretu Evropa sad?
Šta nijesu objasnili ,a šta još ne znaju ni organizatori popisa? Čemu on služi, treba li ga sprovesti u zakazanom terminu ili popisivačima valja zatvoriti vrata? Ukoliko aktuelna vlada ili većina u najavi ne prihvate osnovane primjedbe i odlože prebrojavanje (popis) stanovništva, domaćinstava i stanova do momenta kada se za to steknu prihvatljivi uslovi. Organizacioni i društveni.
Živimo li u Crnoj Gori danas bolje nego juče (prije 2020.) ili bolje nego što ćemo živjeti sjutra? Čeka li nas, umjesto najavljene legalizacije, novi talas divlje gradnje? Da li je akcija stop inflaciji 100+ marketinški trik ili stvarna olakšica potrošačima čija kupovna moć slabi iz dana u dan? Zašto domaći proizvođači, uz rijetke izuzetke, nijesu dio te akcije: nijesu mogli ili nijesu htjeli – kao što to tvrdi resorni ministar?
Pošto je baš Bemax zabetonirao prokopani tunel do poharanog depoa Višeg suda, ko je pobijedio? Ko se iza koga skrio, a u koga mi treba da se nadamo?
Donosioci odluka u Crnoj Gori morali bi imati na umu- vrijeme koje živimo traži ozbiljnost i odgovornost. Aveti su tu.
Zoran RADULOVIĆ