Struja možda neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje

Ono što je, zapošljenima, Vlada dodala na platu programom Evropa sad 2, počeće već od januara da se vraća u državni trezor, preko prihoda državnih (sistem EPCG) i lokalnih komunalnih preduzeća. Nova godina donijeće nove, veće, račune za struju, vodu i kanalizaciju, odvoz i deponovanje smeća… Neka će poskupljenja biti manja, druga veća, ali će se svako od njih osjetiti u troškovniku crnogorskih domaćinstava.

Ipak, premijer Milojko Spajić ne da se lošim vijestima. “Zbog Evrope sad 2 neće biti nikakvih povećanja nigdje”, obećao je prošle nedjelje prkoseći činjenicama. “Neće biti povećanja cijena struje od januara 2025. godine”, pridodao je predsjednik Vlade, naglasivši kako pokret Evropa sad (PES), u opštinama gdje je dio lokalnih vlasti, “neće dozvoliti povećanje cijena vode”.

Prvi dio iznijetih tvrdnji, koji se tiče cijena električne energije, pojasnio je, već sjutradan, ministar energetike Saša Mujović. Manje naklonjeni premijeru Spajiću rekli bi kako ga je ministar Mujović – demantovao.

Odgovarajući na poslanička pitanja u Skupštini CG, Mujović je saopštio kako 1. januara neće doći do povećanja cijene aktivne električne energije (to je cijena po kojoj nam EPCG prodaje svoje kilovate, bez dodatnih troškova), ali bi moglo doći do uvećanja računa za struju. Otprilike, izračunao je ministar, jedan euro na prosječni mjesečni račun od 30 eura. “Postoji jedna stavka na računima nad kojom ni ministarstvo ni premijer nemaju ingerencije”, edukovao je ministar poslanike i ovdašnju javnost. “Zove se troškovi korišćenja prenosnog i distibutivnog sistema tzv. regulatorno dozvoljeni prihod koji reguliše Regulatorna agencija. Ako se desi, a sjednica će biti 18. novembra, da Agencija odobri veći prihod za CEDIS i CGES, neminovno je da od 1. januara, računi budu uvećani za tu stavku.“

U konačnom: struja (možda) neće poskupjeti ali će računi za struju biti veći. Ovo možda tu je zbog činjenice da EPCG još nije odlučila da li će, prvi put u ovoj deceniji, povećati cijenu kilovata koje isporučuje domaćim potrošačima. Pretpostavlja se da će, nakon poruka vladinih čelnika, pokušati da odlože neminovno poskupljenje. Mada, i tamo je mnogo usta koja treba nahraniti. A energetski sistem traži nova i veća ulaganja. Počev već od naredne godine i najavljene rekonstrukcije termoelektrane Pljevlja.

„Dokle god nismo dio EU, mi struju možemo tretirati kao socijalnu kategoriju, pa Vlada ima mehanizam da cijene električne energije drži pod kontrolom”, pojasnio nam je ministar Mujović u besjedi koju bi neki mogli nazvati euroskeptičnom: “Kada postanemo dio EU, ta socijalna kategorija postaje tržišna roba koja se mora povinovati zakonima tržišta i Vlada gubi poluge kontrole, i cijena zavisi od tržišta. Jedna od naših obaveza je implementacija direktive 944 iz 2019. godine, koja kaže da Crna Gora do 2027.postepeno povećava cijenu struje kako bi (cijena) bila bliska tržišnoj vrijednosti.”

Po principu – red dobrih, red loših vijesti – Mujović je konstatovao da je domaća cijena od 10 centi po kilovatu “možda i najniža u Evropi”. Posebno, kazao je, “kada se uzme u obzir i prosječna plata”.

E sad, ta prosječna plata može da bude problem. Posebno u zemlji koja se od 1. novembra diči sa dvije zagarantovane minimalne zarade. Koje se međusobno razlikuju za trećinu. Plus sve nepovoljniji odnos zarada u javnom i privatnom sektoru. “Imamo situaciju da su zarade u javnom sektoru bile u prosjeku 950 eura a u privatnom 750”, opisuje premijer situaciju uoči početka primjene programa Evropa sad 2 i sve glasnijih zahtjeva državne administracije i javnih službi da im se zarade dodatno povećaju. “I sada da javni sektor dodatno poveća zarade, pored povećanja koje Evropa sad 2 nudi, mislim da bismo taj jaz samo povećali i napravili veliki problem privatnom sektoru, i da nađe radnu snagu i da je plati. Mislimo da je ovo najbolji balans i da želimo da privatni sektor sustigne plate u javnom sektoru.”

Zato će rasti torškovi. Uprkos premijerovim uvjeravanjima, dio njih direktno je povezan sa popriličnim povećanjem broja zaposlenih i njihovih zarada u državnim i opštinskim preduzećima.

Kao i za cijene struje koju plaćaju ovdašnji potrošači, cijene komunalnih usluga u najvećoj mjeri zavise od odluke Regulatorne agencije za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti (REGAGEN), pošto ona određuje “opravdane troškove” koji se mogu i moraju pokriti naplatom od krajnih korisnika/potrošača. Zarade su sastavni dio te računice.

Kola su, što se budućih cijena komunalnih usluga tiče, krenula uzbrdo još prošle godine. Tada je Vlada Dritana Abazovića prihvatila i potpisala Granski kolektivni ugovor za komunalne djelatnosti. Već tada je u REGAGEN stigao zahtjev za povećanje cijena usluge snabdijevanja vodom i do 50 odsto u odnosu na dotadašnje. U međuvremenu je stigla  ES2, što je donijelo dodatne troškove lokalnim infrastrukturnim preduzećima. Zato će ono što sa Regulatornim agencijom nije dogovoreno za ovu godinu, važiti za narednu. Izuzetak su, uglavnom, opštine u kojima sa očekuju vanredni ili redovni izbori u bliskoj budućnosti. Tamo lokalne vlasti pokušavaju da odlože neminovno, makar dok se ne prebroje budući glasovi.

Sasvim druga priča je što, kao korisnici usluga komunalnih preduzeća, dobijamo za uzvrat. Osim novih troškova.

Podaci Regulatorne agencije za 2022. godinu pokazuju da se u ovdašnjim vodovodima gube ogromne količine pitke vode. Ti gubici, jezikom regulatora su neprihodovana voda, i čine otprilike polovinu onoga što prođe kroz vodovodnu mrežu. Konkretno: da bi prosječni potrošač dobio svojih 12,95 m3 vode mjesečno (prosječna potrošnja u 2021.)  sa izvorišta treba zahvatiti skoro 40 kubnih metara vode. Pošto se u sustemu, od izvorišta do krajnjeg korisnika, izgubi 25,98 m3 po potrošaču. Mjesečno.

Računica se odnosi na sisteme i preduzeća koja imaju evidenciju o zahvaćenoj i isporučenoj vodi. Kad bi ti podaci bili kompletni, konačna slika bi, vjerovatno, bila još gora. “Među vršiocima (vodosnabdjevačima) koji vrše mjerenje zahvaćene i isporučene vode, Vodovod i kanalizacija Tivat ima najniži stepen neprihodovane vode (26 odsto)”, navodi se u podacima REGAGEN. “Slijede ViK Podgorica sa 51 i ViK Herceg Novi sa 54 odsto u 2022. godini. ViK Budva, koji mjeri preko 90% isporučene vode, imao je stepen neprihodovane vode od 57 odsto u istoj godini…”.

Samo u Tivtu gube manje od polovine vode koja sa izvorišta ili preko Regionalnog vodovoda uđe u lokalnu mrežu. To se i te kako odražava na poslovanje tih preduzeća. Prema podacima Regulatora, pretprošle godine ovdašnji vodovodi su ostvarili zajednički gubitk od 2,4 miliona eura. Više od polovine tog iznosa (1,55 miliona) otpada na gubitak ViK Cetinje.

“Od ukupno 24 vršioca, njih 11 (ViK Bijelo Polje, ViK Cetinje, KD Gusinje, ViK Kotor, KD Petnjica, ViK Nikšic, KD Plav, ViK Pljevlja, ViK Podgorica, ViK Rožaje i ViK Ulcinj) su prema bilansu uspjeha na kraju 2022. godine poslovali sa gubitkom”, navodi se u izvještaju Regulatora.

Sa kanalizacijom stvari nijesu ništa bolje. “Pokrivenost kanalizacionom mrežom stanovništva je niska, i iznosi 53,46 odsto, u poređenju sa stopom pokrivenosti uslugom javnog vodosnabdijevanja koja iznosi 87,34 odsto”, navodi se u istom Izvještaju. Dakle, jedva polovina stanovnika Crne Gore ima kanalizacioni priključak. Još je manji broj onih čije otpadne vode prolaze kroz postrojenja za prečišćavanje i preradu prije nego se izliju u ovdašnje potoke, rijeke ili Jadransko more.

Smeće je, možda, još veći problem. Umjesto da se reciklira, čvrsti otpad često završi na ilegalnim i divljim deponijama. Iako se neko vrijeme ne koristi, nikšićka deponija ponovo gori. To su nam, sredinom nedjelje, saopštili iz opozicionog DPS-a. Dok lokalna vlast ćuti. I nije jedina.

Zato nam je vazduh besplatan ali – zagađen. Podaci istraživanja iz 2016. godine, rađenog po metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije, pokazuju da zagađenje vazduha u Crnoj Gori uzrokuje oko četiri odsto  ukupne smrtnosti u zemlji, s posebno visokim procentima u Pljevljima (22 odsto). Djeca su, kažu stručnjaci, posebno ugrožena rizikom od oboljevanja zbog zagađenog vazduha.

Novac, dakle, nije  najveći problem. Mada će sve ono što nam energetska i komunalna preduzeća obećavaju (duguju), a mi ga nemamo ili nije onako kako bi trebalo da bude – biti još skuplje.

Zoran RADULOVIĆ