Povežite se sa nama

Izdvojeno

RASTE BROJ ŽRTAVA FEMICIDA: Prevencija izostaje, zakonodavci ćute

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori je od 2017. registrovano 17 femicida, a Krivični zakon i dalje neprecizno tretira ovo krivično djelo

 

 

Crna Gora dočekuje još jedan Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama sa uznemirujućom statistikom. Žene se sve manje osjećaju bezbjednim, dok zaštitu ne pronalaze ni u institucijama sistema, na šta je posebno ukazala Evropska komisija u posljednjem izvještaju.

Mediji sve češće šokiraju viješću o femicidu – ubistvu žene. U užem smislu pod femicidom se podrazumijevaju ubistva kod kojih je glavni motiv mržnja prema ženama ili nastojanje da se terorom dovedu ili zadrže u podređenom položaju u odnosu na muškarce u patrijarhalnim društvima. U Crnoj Gori ih je bilo 17 od 2017. godine, a najmlađa žrtva imala je smao 18 godina. Od posljednjih šest slučajeva, u četiri je bilo prethodno prijavljeno porodično nasilje.

„Ovo je poruka da nijedna od nas nije bezbjedna. Ni u kući, ni na ulici. Za nepunih četiri mjeseca imamo dva femicida u maloj crnogorskoj državi. Da se bavimo posljedicima nema smisla jer je šteta već učinjena, a uzrocima treba da se bave institucije na čelu sa premijerom. Ne samo žrtvama nego i počiniocima, jer u velikom broju slučajeva riječ je povratnicima“, kazala je Aida Petrović iz Crnogorskog ženskog lobija.

Ove godine u Crnoj Gori registrovana su četiri slučaja femicida od kojih se poslednji dogodio u podgoričkom naselju Zabjelo kada je ubijena Gorica Medojević. Podgorička policija uhapsila je, dan nakon ubistva, Srđana Vukčevića zbog sumnje da je sa Nebojšom Vujkovićem, za kojim se još traga, ubio Goricu Medojević.

Prethodni femicid dogodio se u avgustu, kada je Biljanu Pavićević nožem ubio bivši suprug Miljan Bošković. Nepunih mjesec dana nakon što je uhapšen, Bošković je izvršio samoubistvo u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) u Spužu. Dvadesetak dana prije nego je ubijena, Pavićević je protiv bivšeg supruga podnijela prijavu zbog prijetnji koje joj je uputio, nakon čega je Bošković priveden. Tužilac se, nakon saslušanja Boškovića, izjasnio da “u radnjama Boškovića nema elemenata krivičnog djela”. Nakon toga policija je protiv njega podnijela prekršajnu prijavu, a sudija mu izrekao zabranu prilaska na udaljenosti manjoj od pedeset metara. Prekršio je zabranu  kada je bivšoj supruzi oduzeo život.

U crnogorskom krivičnom zakonu trenutno ne postoji femicid kao krivično djelo, iako se može povući paralela sa krivičnim djelima „teško ubistvo“ i „nasilje u porodici sa smrtnom posljedicom“. Advokatica Nina Radulović pojašnjava da kod teškog ubistva imamo smrt člana porodice ili porodične zajednice koja je nastupila nakon zlostavljanja, dok kod porodičnog nasilja postoji nastupanje smrtne posljedice nakon zlostavljanja. Iako su definicije slične, ona kaže da je najveća razlika u propisanoj kazni – kod teškog ubistva najniža propisana kazna je od 10 godina do maksimalne zatvorske kazne, a za nasilje u porodici od pet do 15 godina. Zbog toga branioci počinioca ovih krivičnih djela često teže da se djelo kvalifikuje kao porodično nasilje pravdajući to da je izostao umišljaj.

„Mi kao društvo nismo svjesni neprimjerenog ponašanja prema ženama upravo zato što izbjegavamo da napravimo ovu jasnu razliku između krivičnih djela i zato što smo jako zatajili kada je prevencija u pitanju“, smatra Radulovićeva.

Ministar pravde Bojan Božović kaže da je svjestan zabune, ali smatra da ima prostora da se femicid propiše kao posebno krivično djelo. On kaže da je statistika porazna za našu zemlju.

“Ključna stvar je da u narednom periodu imamo ZKP koji će prepoznati žrtvu, status žrtve  koji će zadovoljiti minimum procesnih potreba i da žrtve budu zaštićene od početka do kraja postupka i nakon toga”, rekao je Božović.

Evropska komisija u posljednjem izvještaju konstatuje da je Crna Gora prošle godine donijela Nacionalni plan za sprovođenje Istanbulske konvencije za period 2023. do 2027. godine, da su usvojene i izmjene Krivičnog zakonika i seksualno uznemiravanje i „nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici” definisani kao nova krivična djela, ali i da nisu donijete izmjene, pored ostalog, u odnosu na femicid. U poglavlju o nasilju u porodici, EK navodi da još nisu uspostavljeni i centri za krizne slučajeve u vezi sa silovanjem i/ili upućivanje žrtava seksualnog nasilja, da nedostaju i odgovarajuća sredstva za pružanje psihosocijalne podrške djeci koja su pogođena nasiljem.

„Zaštitne mjere moraju biti dostupne za hitnu zaštitu svih žrtava porodičnog nasilja, kao i pristup besplatnoj pravnoj pomoći za sve žrtve”, navode iz EK. Dodaje se i da moraju da postoje aktivne mjere da se žrtve nasilja informišu o tim pravima.

U pogledu kaznene politike, u izvještaju stoji da su u 2023. među izrečenim prekršajnim kaznama najčešće bile novčane (29%), a da je 20 odsto prijava završeno oslobađanjem od optužbi.

„Kazne zatvora izrečene su u samo oko 10 odsto svih slučajeva, zabrane prilaska u 18 odsto, a iseljenja počinilaca iz stana u samo osam odsto završenih postupaka. Dostupne hitne mjere za zaštitu žrtava tokom trajanja postupka rijetko se koristi. Čak 80 odsto prekršajnih postupaka traje do šest mjeseci”, navodi se u dokumentu.

Prema izvještaju policije u avgustu je zabilježeno 86 krivičnih djela iz oblasti nasilja u porodici i 116 prekršajnih prijava, a registrovana su i četiri slučaja silovanja. U prva četiri mjeseca ove godine policija je evidentirala 207 krivičnih djela porodičnog nasilja, dok su tokom čitave prošle godine prijavljena 422.

Vrhovni državni tužilac Milorad Marković kazao je da tužioci moraju da budu specijalizovani za rad i da  moraju proći provjeru integriteta. Govoreći o uputstvu tužiocima u postupanju u slučajevima rodnog i nasilja u porodici, Marković je rekao da ga je izdao jer smatra da mora da postoji sistemski odgovor. “ Državno tužilaštvo je obavezno da uvijek procesuira bilo kakav vid nasilja, bilo unutar same institucije ili u društvu”, dodao je.

Direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević smatra da ćemo morati mnogo više da se bavimo prevencijom i obrazovanjem. Istakla je da je u posljednje dvije godine počinjeno šest femicida, dok je u njih četiri prethodno bilo prijavljeno nasilje.

„U slučaju koji se desio u avgustu imali smo izrečene i zaštitne mjere koje nijesu dovoljno praćene. To su problemi koji moraju hitno da se rješavaju. I te se situacije rješavaju uglavnom što će institucije u startu pravilno da procijene bezbjednost žrtve i izreknu sve one mjere koje zakon omogućava“, kazala je Raičević.

I programska menadžerka u Sigurnoj ženskoj kući Jovana Hajduković smatra da je ključno sprovesti sveobuhvatne i efikasne mjere za prevenciju femicida. Kaže da država treba da unaprijedi zakonski okvir, osigura strože kazne za počinioce, primjenjuje zaštitne mjere za žrtve nasilja, kao i edukuje sve profesionalce u sistemu zaštite.  „Cijelo društvo mora aktivno raditi na promjeni kulturnih normi koje opravdavaju nasilje, te promovisati rodnu ravnopravnost kroz obrazovanje i medije“, kaže Hajduković.

Od 25. novembra stupila je globalna kampanja 16 dana borbe protiv nasilja nad ženama.  Ali institucije ovim problemom moraju da se bave tokom cijele godine, ne samo u novembru i decembru.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo