U Bosni i Hercegovini pripremaju se za nove parlamentarne i predsjedničke izbore. Ovi izbori ne bi trebali biti sasvim obični, ma koliko su građani već istrenirani u postdejtonskoj nefunkcionalnoj državi da svake dvruge godine za nekoga glasaju. Poslije brojnih neuspjelih pokušaja da se nacionalistička troglava vlast, podržavana od najklerikalnijih struja u bh. društvu i mnogih zastupnika euro demokracije, konačno smijeni, javljaju se u političkoj areni potpuno novi igrači i glasovi.
Neke stranke i pojedinci izlaze u političku arenu sa novim konceptom demokratskijeg i za sve građane snošljivijeg načina vladanja.
Prvo se pojavila grupa nezavisnih kandidata, koje bi mogle podržati i tradicionalno prisutne političke stranke. Nekoliko je tu skoro incidentno različitih u odnosu na dosadašnju praksu kandidatskih najava koje obećavaju.
Na izbore će izići i blok nezavisnih, a odvažile su se neke oporbene stranke ići sa potpuno novim i korupcijom neuflekanim licima. Ali, upravo tu nastaju problemi i za kandidate, a pogotovo za one koji biraju.
Mjesecima je ljevica, na kojoj još vidim neke tragove patriotskih i integralističkih snaga, najavljivala ujedinjenje. Željko Komšić, lider Demokratske fronte, nije sačekao ujedinjenje, pa i zajedničkog kandidata sa ljevice, istrčavši sa vlastitom kandidaturom. Socijaldemokratska partija BiH kandidovala je Denisa Bećirevića. Tako se glasačko tijelo ljevice dijeli na dva kandidata.
Novi problemi za glasače koji žele promjene na bh. političkom nebu nastali su kandidiranjem Naše stranke koja takođe ima pretendenta na poziciju hrvatskog člana Predsjedništva.
I retorički i ukupnim svojim dosadašnjim zastupničkim i i javnim djelovanjem sad se nameće i mostarska liječnica dr. Dijana Zelenika čijom kandidaturom HDZ 1990 hoće konačno s trona smjeniti dosadašnjeg hrvatskog suverena Dragana Čovića. I Zelenika i Komšić, pa i kandidat Naše stranke Falatar jurišaju na glasove istih birača. Kad se tome doda da bi neki od tih glasača rado dali svoj glas Denisu Bećiroviću postaje jasno koliko će ljevica i inače antinacionalistički blok izgubiti evidentnim rasipanjem glasova onog dijela glasačkog tijela za koje sa golemim pouzdanjem možemo tvrditi da je patriotski orijentiran i da ne radi za interese susjednih država.
Rasipanje patriotskih glasova evidentni je odraz razjedinjenosti bh. opozicije, pa i nevjerojatne doze narcizma pojedinih lidera opozicije.
Politička jesen i zima u Bosni i Hercegovini obećavaju do sada u izbornim ciklusima neviđene zanimljive i oštre borbe. Najzanimljivije će svakako biti one za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ali neće biti nezanimljiva ni borba za ulazak u kabinet bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Burna politička završnica ovog izbornog ciklusa mogla bi donijeti promjene, toliko željene, čekane i neophodne, ali opozicija je još jedanput pokazala neviđenu dozu narcizma i samoživosti.
Trka za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda biće takođe oštra i beskompromisna, jer se dosadašnjem članu državnog predsjedništva Mladenu Ivaniću suprotstavlja Milorad Dodik, lider SNSD-a i dosadašnji predsjednik entiteta Republika Srpska. Odluka Milorada Dodika da svoj dosadašnji politički status ojača sa državne razine mogao bi se promatrati i kao njegov novi pokušaj da sa vrha države nastavi destruirati tu istu državu, što radi već godinama i kao predsjednik manjeg BiH entiteta, ali i kao čelnik jedne moćne političke grupacije u Republici Srpskoj.
Biće veselo na jesen u Bosni i Hercegovini!
Gradimir GOJER