Kinezi, Turci, Grci, Francuzi, Azerbejdžanci, Italijani, Egipćani – ko sluša najave Vlade o privatizaciji crnogorskih preduzeća, lako stekne utisak da su strani investitori sa sve četiri strane svijeta pohrlili u Crnu Goru u silnoj želji da kupuju ovdašnje firme. Slučajno, investitori su posebno zainteresovani za kupovinu crnogorskih firmi pred izbore. Ove sedmice su aktivirana tri stara posla. Iz Vlade je najavljeno da će biti raspisan tender za privatizaciju Instituta dr Simo Milošević iz Igala, podgoričkog Novog duvanskog kombinata, a obavijestili su i da napreduju pregovori oko prodaje državne Pobjede.

Privatizacija te tri kompanije traje deceniju. Vladini planovi privatizacije za ovu i 2002. godinu gotovo su identični, a većina preduzeća koje je trebalo prodati tada i danas su na vladinom spisku kompanija koje čekaju privatizaciju. Neke od tih firmi evo deceniju čekaju da ih usreći uspješni i odgovorni investitor. Pojedine su nakon neuspješnih pokušaja privatizacije, a pošto su uspješno opljačkane, opet vraćene na vladin spisak želja. Ima i onih koje se uništavaju postepeno, dio po dio, hotel po hotel.

Privatizacija Instituta dr Simo Milošević planirana je vladinim dokumentima još 2002. godine. Prvi tender raspisan je šest godina kasnije, u aprilu 2008. godine a propao je pošto je austrijska kompanija Kriostof menadžment odustala od kupovine. Posljednji tender za prodaju propao je lani sredinom februara, jer nije bilo zainteresovanih investitora.

Sada se kako potencijalni partner pominje francuska kompanija Viši. Prethodno je ministar finansija Milorad Katnić o privatizaciji Instituta pregovarao sa srpskim biznismenom Miodragom Kostićem.

,,Kao kolektiv smo umorni od hronične, višegodišnje izloženosti ‘privatizacionoj tezgi’. Skoro deset godina smo u nekim privatizacionim procesima, a do epiloga nikako da dođe”, požalio se početkom godine Branislav Radojičić, izvršni direktor Instituta

Hoće li konačno, nakon skoro deset godina nezakonitog poslovanja, biti privatizovana državna novina, još se ne zna. Iz Vlade su saopštili da su se načelno dogovorili sa bosanskim Dnevnim avazom Fahrudina Radončića i da bi ta kompanija trebalo da preuzme Pobjedu. No, dogovori između Vlade i Radončića, bliskog prijatelja bivšeg premijera Mila Đukanovića već su nekoliko puta ,,propadali”. Hoće li najsvježiji dogovor potrajati tek do izbora, još nije sigurno. Radončić je u međuvremenu predložen za ministra bezbjednosti BiH, pa je zbog te funkcije kazao da će se povući iz medijskog posla.

Decenija nije bila dovoljna ni da se iznađe srećno rješenje za Duvanski kombinat (DKP) a. Vlada sada raspisuje tender za dokapitalizaciju, odnosno izgradnju nove fabrike cigareta. Prošle godine, Vlada je formirala tzv. Novi duvanski kombinat. No, i stari i novi kombinat poslovali su ove godine sa gubicima. Prethodni tender za izgradnju nove fabrike cigareta u Crnoj Gori je propao jer nijedna od tri kompanije koje su otkupile tendersku dokumentaciju nije poslala investicionu ponudu.

Najozbiljniji kandidat za strateško partnerstvo sa Vladom i izgradnju nove fabrike cigareta bilo je preduzeće Neksan, u vlasništvu nikšićkog biznismena Miodraga Dake Davidovića. On je pojasnio da je odustao od posla jer je veličina fabrike predimenzionirana.

Duvanski kombinat takođe se nalazio na listi preduzeća obuhvaćenih planom privatizacije za 2002. godinu. Baš kao i HTP Ulcinjska rivijera i HTP Budvanska rivijera, čija je privatizacija planirana za ovu godinu.

Ulcinjska rivijera je do sada privatizovana tako što su tokom stečaja u koji je zapala prodavani dijelovi njenih nekretnina.

Stečaj u Ulcinjskoj rivijeri uveden je krajem aprila 2004. godine na zahtjev ulcinjske Elektrodistribucije zbog duga za struju u iznosu od oko 230.000 eura. Stvarni dug prelazio je tada 12 miliona eura. Iako je ova ulcinjska kompanije vratila cjelokupan dug, ostala je u stečaju, a njena imovina je krčmljena.

Sada se vodi istraga povodom privatizacije hotela Otrant, a mediji su pisali da su tim povodom u policiji, u odjeljenju za privredni kriminalitet, saslušani nekadašnji ministar turizma Predrag Nenezić i bivši ministar ekonomije Branko Vujović koji su bili u komisiji za prodaju tog hotela. Oni su potvrdili da su saslušani ali ne kao optuženi već kao svjedoci.

Prošle godine propao je tender za prodaju 63,52 odsto akcija HTP Ulcinjska rivijera, jer nije dostavljena nijedna ponuda. Iz opozicije su više puta tražili da Vlada prekine dosadašnji metod privatizacije Ulcinjske rivijere metodom prodaje imovine kroz stečaj do likvidacije. Najnovijim planom predviđa se prodaja većinskog paketa preko tendera.

Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) ocijenili su nedavno da su rasparčavanje hotelskog preduzeća Ulcinjska rivijera, te nesposobnost Vlade da na adekvatan način valorizuje prostor Velike plaže i Ade Bojane, marginalizovali Ulcinj i udaljili ga od zdravih investicija i otvaranja novih radnih mjesta. ,,Vlada je građanima Ulcinja dovela ‘strateške investitore’ koji su umjesto ulaganja rušili hotele, otpuštali i šikanirali radnike, uvodili preduzeća u stečaj, rasparčavali njihovu imovinu i izvlačili profit, a da niko u Vladi nije snosio odgovornost za loše privatizacione ugovore i da nema istraga. Niko nije završio u zatvoru zbog činjenice da je Ulcinj danas uprkos ogromnom investicionom potencijalu, najsiromašnija opština na Jadranu”.

Ove godine planirana je, po ko zna koji put, i privatizacija Budvanske rivijere, a ministar turizma Predrag Sekulić saopštio je da nije isključeno da će biti privatizovani hoteli Sveti Stefan i Miločer, što je novina, iako Vlada to nije razmatrala.

Stručnjaci su upozoravali da ne treba prodavati ni Kontejnerski terminal. Privatizacija Luke Bar planirana je još 2003. godine. Vladini zvaničnici pominjali su kao strateške partnere za privatizaciju Luke i Kontejnerskih terminala Itallijane, Kineze, Srbe, Engleze, Francuze…. Ništa.

Kompanija koja se u nedogled pljačka, pa opet pri(h)vatizuje definitivno je Kombinat aluminijuma, koji se opet našao na spisku onih koje treba udomiti.

Samo nekoliko kompanija koje su trebale biti privatizovane prije deset godina ,,uspješno” su rashodovane. Telekom, HTP Boka, Gornji Ibar… Visoku korupcija prilikom privatizacije Telekoma dokazali su američki pravosudni organi. HTP Boku preuzela je Vektra. Umjesto obećanih ulaganja, Vektra je pošla u ogromne dugove i stečaj. Nekretnine HTP Boka date su kao garancija za ogromne kredite koje je Dragan Brković, još jedan Đukanovićevićev prijatelj, podigao na taj račun. Drama Gornjeg Ibra okončana je katancem na fabrici, a stotine radnika je ostavljeno bez posla. MANS je nedavno od tužilaštvu zatražio da ispita kako je u 29 kompanija sjevera neopravdano uvođen stečaj, kako bi se njihova imovina prodala u bescjenje.

Spisak kompanija koje su nestale u decenijama depees vladavine još je duži. Onima koje su ostavili bez posla, pred izbore, opet nude radna mjesta. Oni znaju kako.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ