Javna rasprava o gradnji četiri hidroelektarne na Morači se zahuktava. Argumenata protiv plana koji je naručila Vlada Crne Gore je sve više i dolaze sa raznih strana. Univerzitetski profesori, predstavnici NVO, crkva, mještani – negoduju. Nervoza ljudi iz Vladinih redova koji navijaju da se ubrza usvajanje planske dokumentacije – sve je veća. Sada više nema dileme. I planeri koje je Vlada platila da osmisle potop Morače priznaju da konkretnih koristi za građane Crne Gore, kada je struja u pitanju i njena cijena – nema. Priznali su i da se plan za HE na Morači nije mnogo bavio tom ekonomskom računicom.
,,Prostorni plan ne daje garancije da će struja biti jeftinija. Interes građana Crne Gore je da imaju što više energetskih objakata u blizini, jer je tako sigurnije snabdijevanje i manji su gubici prenosa”, objašnjava Predrag Bulajić, čija je firma Urba Montenegro obrađivač DPP za hidroelektrane na Morači.
STRUJA NEĆE BITI JEFTINIJA: No, argument da je prenos struje jeftiniji sa elektrana u Morači nego iz inostranstva ne znači da će građani plaćati jeftinije struju. Oni će je, odakle god da dolazi, plaćati po tržišnoj cijeni. To samo može da znači da će investitor imati manji trošak prevoza i šansu da ostvari veći profit koji ide u njegov, a ne džep potrošača.
Od 2015. elektrotržište će, zbog međunarodnih sporazuma, biti potpuno otvoreno i svako će sam birati odakle će nabavljati struju. Tako će potpuno nebitno biti dolazi li struja iz Morače ili neke udaljene zemlje. Biraćemo dobavljača prema cijeni, a ne lokalitetu.
Kolika će biti koncesiona naknada, hoće li biti minimalna kako bi se privukao investitor, ili će se pod naletom jakih energetskih lobija država i toga odreći ne bi li dovela i zadržala partnera… Mnogo je pitanja o tom projektu na koja, iako je krenula javna rasprava, i dalje odgovora nema. Jedno je sigurno – država će pripremiti sav teren za investitora kako i dolikuje.
Pred Crnom Gorom su teške godine u kojima će se tek početi oporavljati od teške finansijske krize. Iz svoje, ionako ispražnjene kase, mogla bi izdvojiti preko 250 miliona eura samo da bi privukla investitore da krenu u ovaj, inače, prilično neisplativ projekat.
PLAĆANJE NOVIH PUTEVA: Iz budžeta će biti isplaćene naknade mještanima za potopljena imanja i iseljene kuće. Onda ćemo, opet iz zajedničke kase zvane budžet – platiti sve one kilometre puteva koji će se asfaltirati jer se sadašnji potapaju. Platićemo i izgradnju novih mostova, škola, domova zdravlja, mjesnih ureda i još koječega. I pored toga što će to biti veliko opterećenje za ionako krhku ekonomiju Crne Gore – to je još i bolja varijanta koja nas može zadesiti. Gora je, da kao Piva, i Morača nakon izgradnje hidroelektrana utone u – mrak.
Da se ne smije ponoviti takav scenario opominje prof. dr Radenko Pejović sa Građevinskog fakulteta u Podgorici: ,,Kada se predstavlja prostorni plan, izgleda da će teći med i mlijeko, zaposlenje, turizam… Sve je to najavljivano i za Plužine, a nije ispoštovano”.
Pejović pojašnjava da HE Piva „proizvede” 60 miliona eura godišnje, odnosno 12.000 eura po glavi stanovnika Plužina, a građani žive siromašno. Zato je zatražio da se država zakonom obaveže da će obaveze u područjima gdje se grade elektrane biti poštovane, a sve bez toga je, kako kaže, prazna priča. On, nakon iskustva sa HE Piva, ne vjeruje ,,na riječ”, jer 80 odsto obaveza pune 34 godine nije ispoštovano, a sada se ,,EPCG vadi da stranac neće da potpiše realizaciju tih obaveza”.
IDITE U PLUŽINE: Otkud, onda, znamo da Vlada Crne Gore neće nakon izgradnje brana zaboraviti na Moraču kao što je zaboravila na Plužine koje već decenijama nemaju ama baš ništa od toga što je Piva potopljena. Osim – lažnih obećanja!
Na zaboravljeni pivski kraj, dok su organizatori skupa govorili o blagodetima koje će nam donijeti betonske brane – opominjali su aktivisti NVO Green home natpisima – ,,Idite u Plužine” i ,,Pamet u glavu – plan na popravni”.
Plan su na popravni ,,poslali” i pozvali da se svi prizovu pameti i univerzitetski profesori, uglavnom, inženjeri i biolozi. Oni – koji su uspjeli da dođu do riječi na javnoj raspravi u Rektoratu Univerziteta Crne Gore.
Profesor Mićko Radulović, član komisije za reviziju SEA, izložio je stavove koji su usaglašeni, kao je rekao, na stručnom kolegijumu Građevinskog fakulteta. Prema tim stavovima u planu za gradnju HE na Morači korišteni su nepotpuni ili netačni stručni podaci.
„Ni za jednu elektranu nema podataka o koti krune brane niti o koti maksimalnog uspora. Čak i u rezimeu se navodi da je kota krune barem 190 metara nad morem što je nemoguće, jer je kota uspora 285 za Andrijevo i vjerovatno je da se radi o koti uspora od 292 metra. Ako je kota uspora 285 metra, zašto je kota krune 292, čak sedam metara veća. Zbog toga su proistekle i neke kontradiktornosti”. Profesor Radulović je ustvrdio da u dokumentu nijesu korišteni svi raniji dokumenti, hidrološke i geološke karte koje ukazuju na mogućnost gubljenja voda iz pojedinih akumulacija. „Uopšte nijesu urađene geološke analize podzemnih voda”, upozorio je Radulović.
Ni prof. dr Jelisava Kalezić nije planu dala pozitivnu ocjenu. ,,Da je danas mart 1980. imalo bi smisla razgovarati o materijalu o kojem sada razgovaramo. Danas ne.” Ona je postavila i ovo logično pitanje: ,,Hoće li Crna Gora tražiti investitora koji će položiti bankarsku garanciju kako bi se mi osigurali od mogućeg rizika?”.
DETALJNI PLAN BEZ – DETALJA: I dok su mještani, čija sela Vlada hoće da potopi, na javnoj raspravi tražili da čuju hoće li imati puta i mosta, kako će i kuda ići, hoće li biti odsječeni od svijeta – prvi čovjek crnogorskog urbanizma i zaštite životne sredine Branimir Gvozdenović ,,utješio” ih je blistavim odgovorom: ,,Detaljni prostorni plan ne može da ide u detalje!”.
Sudeći prema studiji koju je napravila češka konsultantska kuća Integra Consulting Services ne samo da Detaljni prostorni plan nije išao u detalje – nego i Strateška procjena uticaja na životnu sredinu (SEA) tog plana ima ozbiljnih manjkavosti.
U analizi koju su naručili Svjetski fond za prirodu i Green home stoji da SEA dovoljno ne tretira uticaje čitavog plana, već se samo fokusira na određene – iako veoma značajne – aktivnosti. Strani eksperti tvrde da nije potpuno jasno ,,šta je uzeto kao baza za predviđanje budućeg razvoja”, zamjeraju da efekti na stanovništvo i ljudsko zdravlje nisu adekvatno sagledani, SEA izvještaj ne daje jasne smjernice za smanjenje potencijalnih negativnih efekata… Mnoštvo negativnih ocjena dali su strani konsultanti ovom dokumentu.
Ostaje otvoreno pitanje – zašto bi Crna Gora potapala svoju teritoriju, brisala sela sa svoje mape, potapala mostove i puteve, rijetke biljne i životinjske vrste, kulturne spomenike, otkidala dio svoje istorije ako njeni građani neće vidjeti konkretne koristi od svega toga?
Možda odgovor leži u tome što je para sve manje pa treba, što prije, privući neku investiciju. Pošto-poto. Bez gotovog novca, ma koliki bio, nema novih pobjeda na izborima i produžetka života vladajuće nomenklature. A sve se može pokritu papirologijom. I potop Morače.
Marijana BOJANIĆ