Povežite se sa nama

MONITORING

Ranko se češlja

Objavljeno prije

na

Za petak, kad ovaj broj Monitora bude u prodaji, Milo Đukanović, premijer, zakazao je susret sa novinarima. Teško je pretpostaviti šta bi, u smislu sređivanja državne kase, mogao da obznani. Možda smo pronašli naftu.

Za rebalans budžeta kakav je predložila Vlada, Đukanović i njegova Demokratska partija socijalista i dalje u parlamentu nemaju većinu. Socijaldemokratska partija i dalje je protiv. Vijesti su, pozivajući se na pouzdane izvore, objavile da je balansiranje budžeta ušlo u pijačnu fazu. Navodno je DPS nudio SDP-u da država preuzme 30, a ne 61 milion KAP-ovih dugova Elektroprivredi. Dogovor, kažu, nije pao. Bilo je najavljeno da će Skupština Crne Gore o rebalansu budžeta raspravljati 17. jula, ali su stigle vijesti da će ta sjednica biti odgođena – za kraj jula ili čak za septembar.

U međuvremenu je predsjednik SDP-a i parlamenta Ranko Krivokapić u intervjuu TV Atlas još jednom pokazao kako sasvim precizno zna šta sve u državi ne valja. ,,Mijenjaju se prirodne opasnosti po nezavisnost Crne Gore. Nemanjem vladavine prava, dobre ekonomske politike, doći ćete u poziciju kralja Nikole – da su glavari trošili novac sirotinje, da su važile zelenaške kamate, da su vladale nepravda i socijalno raslojavanje i da je sve to omogućilo da se desi Podgorička skupština. Nije bila upitna njegova posvećenost državi, već njegov način vođenja države i pravde u toj državi”.

Krivokapić je kazao da DPS svojom ekonomskom politikom dovodi državu u stanje bankrota. Nije isključio mogućnost da Vlada padne. ,,U situaciji kada ste uveli tri poreza: euro po euro u vrijeme prethodne vlade, pa krizni porez, pa povećali PDV, pa smanjili plate, to jeste pitanje za nove izbore. Sa istrajavanjem te politike ne možemo dalje”. Vrag je htio da se onako važno, kao presudni, zasija Krivokapićev glas kod glasanja o povećanju PDV-a.

Osokoljen novom funkcijom predsjednika Parlamentarne skupštine OEBS-a, šta li, Krivokapić je ovoga puta djelovao vrlo odrešito. Krajnju obazrivost, međutim, kod ocjenjivanja važnosti njegovih izjava nalaže fakat da mu, godinama već, ne fale riječi, nego djela.

S proljeća 2011. objašnjavao je kako Crna Gora nije dobila dobre strateške partnere tamo gdje je najvažnije: u Kombinatu aluminijuma i Željezari. Precizirao je da je Vlada Željezaru, kad je prvi put privatizovana, oslobodila 74 miliona eura duga, a da ta firma sada duguje 132 miliona. ,,Znači, državna Željezara je bila bolja nego ova sad”. SDP je i tada znao da to nije pravi put, pa sad ima ,,moralno pravo” da to i kaže.

Kako tada, tako danas. SDP stalno ima moralno pravo da nešto kaže jer je na vrijeme ukazivao da odluke DPS-a nijesu dobre. U nekom sopstvenom specijalnom ogledalu Krivokapić očigledno sebe i svoje ministre i doglavnike ne vidi kao ,,glavare koji su trošili novac sirotinje”.

,,Ko drugom sa umišljajem pomogne u izvršenju krivičnog djela, kazniće se kao da ga je sam izvršio, a može se i blaže kazniti”, propisuje Krivični zakonik. Kao saučesnici definisani su: saizvršioci, podstrekači i pomagači. Svi oni, ako dobrovoljno spriječe izvršenje krivičnog djela, mogu biti oslobođeni od kazne. Saizvršilac je krivično odgovoran u granicama svog umišljaja ili nehata. Teško se kao olakšavajuća okolnost može uzeti, na primjer, fakat da je, dok su pljačkali prodavnicu, niži po rangu pljačkaš šefu govorio kako to nije lijepo.

Ipak, namjesti se to tako ponekad, SDP i dalje ima priliku da sa svojih leđa skine breme saučesništva u produženom trajanju. Sami kažu da pad vlade ne bi bio ništa strašno. Samo ne znaju, ako bi pitanje povjerenja bilo postavljeno, kako bi glasali. ,,Da vidimo kako će biti formulisano i šta sadrži i onda ćemo se odrediti”, kazao je Krivokapić. Nije lako odlučiti, šta ako bi pitanje glasilo: mislite li da je premijer lijep i častan.

Na pitanje da li je, nakon narednih izbora, moguće partnerstvo njegove partije sa Demokratskim frontom ili SNP-om Krivokapić je kazao: ,,Ko nije za NATO, ne može sa nama sarađivati”. Drugačije rečeno, ako bi Demokratski front bio ljubazan da se razbije i raskrsti sa Novom koja nije za NATO, Ranko Krivokapić bi bio vrlo zadovoljan i možda bi razmislio da sa ostalima sarađuje.

Kada je riječ o odgovornosti koju donosi 15 godina vladanja sa DPS-om, SDP-u se očigledno sviđaju scene iz američkih filmova: jedan od osumnjičenih pogodi se sa tužiocem i, u zamjenu za priznanje, bude oslobođen kazne. Nikad, međutim, nije prikazano ni čuveno da osumnjičeni postane sudija.

Rasplet u kojem bi, idući na izbore odvojeno, DPS i SDP ponovo osvojili vlast, samo bi SDP postao glavniji, pa bi popravljeni SDP popravljao DPS – socijaldemokrate imaju pravo da sanjaju. Teško će to biti san koji se ostvaruje.

,,Ranko Krivokapić zna da nema drugog puta za njegovu partiju osim naglog zaokreta i snažnog distanciranja od DPS-a. Vrtlog koji će nastati potunućem DPS-a sa sobom će neminovno na dno povući i one koji se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini”, kazao je lider Nove Andrija Mandić.

Pema ocjeni profesora Filipa Kovačevića Krivokapić sada pokušava da stvori novi imidž SDP-a kako bi „ispod tepiha” sakrio činjenice da je ta partija šikaniranjem i otvorenom diskriminacijom političkih neistomišljenika urušila kredibilitet nekoliko državnih institucija koje su njihovi kadrovi vodili posljednjih desetak godina, kao što su, na primjer, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Univerzitet Crne Gore. Kovačević smatra da prema iznenada probuđenom „demokratskom” uzletu SDP-a treba biti posebno oprezan, te da treba sačekati odnos te partije prema zaključcima Anketnog odbora povodom afere Snimak kao i prema predlozima zakona vezanim za izborni proces.

Čitav Snimak, inače, SDP je, uz nekoliko fraza o tome kako državni organi treba da urade svoj posao, uglavnom odćutao. Liše Džavida Šabovića koji je rekao da je ono što se čulo na Snimku – bruka, u SDP-u su bili gluvi.

U izjavi za Dan profesor Kovačević je kazao ,,da su oktobarski parlamentarni izbori pokazali da opozicione partije, kada budu postojali fer i demokratski izborni uslovi, mogu da formiraju vlast i bez učešća i DPS-a i SDP-a. ” Treba raditi na tome, odnosno treba formirati jednu vrstu zajedničke platforme opozicije i ostalih demokratskih, nerežimskih političkih faktora. Takvu platformu treba kandidovati za naredne izbore kada god oni bili, a sigurno je da se na njih neće dugo čekati”. Potrebna je, kaže Kovačević, i unutrašnja rekonstrukcija opozicionih subjekata , uključivanje novih, građanski orijentisanih snaga. ,,Uvjeren sam da Miodrag Lekić može predvoditi kvalitetnu pobjedničku opozicionu alternativu vladajućoj režimskoj oligarhiji i suočiti Đukanovića i Krivokapića sa gubitkom vlasti i licem pravde”.

Lider demokratskog fronta Miodrag Lekić kazao je da ukoliko se Krivokapić istinski i do kraja bude opredijelio za formiranje pravne države ,,ovoga puta stvarno distancira od nosilaca ekonomske propasti Crne Gore i ekonomskog kriminala, i time doprinese padu vlade, onda to postaje politička činjenica koju treba objektivno vrednovati”.

U DPS-u smatraju da će nesuglasice sa koalicionim partnerom prevazići. ,,Prije svega moramo da nastavimo sa evropskim i evroatlantskim integracijama. Značajni su projekti koji su na vidiku i koji su već u fazi realizacije kao što su autoput, projekti vezani za oblast turizma i termoelektrana u Pljevljima”, rekao je funkcioner te partije Tarzan Milošević.

U jeku priče o tome kako bi SDP mogao srušiti Vladu, ministri iz te partije revnosno ispunjavaju obaveze pokazujući građanima Crne Gore šargarepe. Svašta se ovih dana u Crnoj Gori gradi. Samo što nijesmo poletjeli.

U opštoj gužvi oko SDP-a svi zaboravljaju manjinske partije koje su, nakon oktobarskih izbora, koaliciji Evropska Crna Gora omogućili da formira vlast. Bošnjačka stranka, Forca i Hrvatska građanska inicijativa saopštile su da će o rebalansu budžeta imati zajednički stav. Kakav, nije teško pretpostaviti. Ispostavilo se da su njihovi birači, ne znajući, glasali za DPS. I blagouhljebije vrhova manjinskih stranaka.

Suviše se jada i miliona sručilo na glavu građana Crne Gore, šanse da ova Vlada izgura svoj mandat su više teorijske. Nimalo, međutim, nije svejedno kad će Vlada da padne. Od toga kad će da padne zavisi i kako će da padne. SDP u tome može igrati važnu ulogu. Na njima je odgovornost za izbor – hoće li biti pripremljeni slobodni izbori, ili će DPS da ode kao što je došao. Kad bi SDP napustio DPS, stvorili bi se uslovi da se formira prelazna vlada koja bi mogla stvoriti elementarne uslove za prelazak Crne Gore, od postkomunističke diktature u zemlju smjenjive vlasti.

Odgovornost vođstva SDP utoliko je veća što postoje ozbiljne indicije da članstvo i glasači te partije žele promjenu politike svoje stranke. Nije Džavidu Šaboviću, tek onako, palo na um da kaže sve ono što je rekao o patnerstvu sa DPS –om.

Naravno, SDP može nastaviti da služi kao sredstvo za konsolidovanje haosa. To ne može trajati vječno. Bojkot institucija i različlite forme građanske neposlušnosti postaće jedino djelotvorno sredstvo suprotstavljanja nasilju vlasti.

Ne može biti da Krivokapić i društvo ne vide – vlast Crnu Goru vodi u eksploziju bijesa. Antibirokratska revolucija vodila je u rat sa susjedima. Sada bismo mogli napraviti haos samo sebi. Ne računa valjda Ranko Krivokapić da bi poslije svega njegova frizura ostala netkanuta.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo