Nije lako napisati novinski tekst na temu: Dok zbori Ranko. Tu se piše ili poezija ili psihološka studija. Ostalo je davno napisao Makijaveli.
,,Odgovaram za ono za šta se zalažem. Ako to ne može dobiti većinu, zar treba da srušim sve. I opozicija se zalaže za nešto, pa kad to ne dobije podršku, jesu li krivi za to. Nisu. Mi smo opozicioni pogled u Vladi u tom dijelu”, rekao je Krivokapić u intervjuu TV Vijesti. Kod pitanja – zar treba da srušim sve – Krivokapić, naravno, pokušava da predstavi kako na njegovim leđima počiva Crna Gora. Da SDP nije bio na vlasti, ne bi bilo nezavisne Crne Gore: ,,Dugo je trebalo da bismo 2006. došli do nezavisnosti. Da nijesmo bili u vlasti, da li neko vjeruje da bi bilo nezavisne Crne Gore, zar neko misli da bi Ustav Crne Gore izgledao ovako”.
Nedavno je novosadskom Dnevniku objašnjavao kako je, uoči svrgavanja Slobodana Miloševića, on lično okupljao srpsku opoziciju i po Evropi tražio razumijevanje za njih, jer su ih tamo prepoznavali kao nacionaliste. Te se tako, konačno, zna kome Crnogorci treba da zahvale što imaju državu i kome Srbi što nemaju Miloševića. Kako li mu je izmakla Nobelova nagrada za mir?
,,DPS kao najveća stranka u koaliciji i državi ima pravo da nametne svoje stavove u Vladi. Zato je poslovnikom Vlade predviđeno da se glasa. To je odgovorna politika”, kazao je Krivokapić.
Krivokapiću se sve češće dopada da se pozove na to da je po struci pravnik. Sve i ako je u školi preskočio, u Monitoru je mogao da pročita da je odlika primitivnog prava nedostatak subjektivne odgovornosti. Zapravo, možda Ranko i zna da je primitivno, ali mu se odlično uklapa: neće odgovarati onaj ko gurne roba s mosta, pa se rob udavi, jer rob nije stradao od guranja nego od vode. Predsjednik Skupštine i njegova partija nijesu se zalagali da se KAP udavi, nego samo da se gurne s mosta. Molim lijepo.
U duši je SDP bio protiv ovakve privatizacije. Izričito je predsjednik te partije i protiv ovakve policije. Za ANB mu je manje, a za policiju mnogo više poznato da se ,,ponašaju po partijskim, a ne po zakonskim uzusima”. Loše odluke i nepoštovanje zakona SDP, međutim, mora da trpi da ne ostane sirak tužni.
Predsjednik SDP-a razjasnio je i šta ga vezuje za DPS. SDP, kaže, ima sužen izbor partnera u Crnoj Gori, jer opozicija negira crnogorsku državnost i ide na savjetovanja kod predsjednika druge države: „Kada bismo imali drugačiju opoziciju i mi bismo se drugačije ponašali”. Pitanje – zašto je nekome ko je toliko zaslužan, principijelan i odgovoran, neophodan partner – ne boravi u istoj galaksiji sa predsjednikom parlamenta. Vlast sam, znači postojim.
Ministar unutrašnjih poslova u Crnoj Gori, za dobrobit domovine, ostaće ministar iako ga zapada pretežno da se bavi lokalnom samoupravom. Prošle godine njemački ministar odbrane podnio je ostavku nakon što se ispostavilo da je veliki dio svoje doktorske teze zasnovao na tuđim radovima, a da izvore nije naveo. Svašta.
U cijeloj stvari Krivokapić se, ipak, mrvičicu zaletio. Na pitanje novinara Petra Komnenića je li veća šteta od Vujanovićevog stava oko himne i sastanaka sa Tadićem, ili od privatizacione politike, odgovorio je pitanjem: ,, Zašto vi ocjenjujete da jedna drugu isključuje. I jedno i drugo su opasne državne politike”. Poslije je objašnjavao kako novinari nijesu dobro prenijeli njegovu izjavu da Milo Đukanović i Filip Vujanović vode opasnu politiku nego su „prepjevali” njegove riječi. ,,Ja nijesam tako rekao, treba da pogledate snimak. Prepjevavao me (novinar), ali dobro. Razumio sam da to može da bude crnogorski na srpski, ali nije morao da me sistemski prepjevava”, prenosi zvanični sajt SDP-a.
Kad je riješio da je junačenja dosta, predsjednik parlamenta je razjasnio da je opasna politika ona koja ne može donijeti rezultate i koja troši građanska očekivanja i vrijeme. ,,Opasna politika odvlači nas od životnih pitanja. Ova zemlja ide ka velikoj finansijskoj krizi, ka kojoj ide i čitava Evropa. Evropa dogodine ide u recesiju, a i mi sa našom, još uvijek lomljivom, tranzicionom ekonomijom, trebamo da se suočimo sa takvim pitanjima. Ako se ne možemo baviti tim ekonomskim pitanjima, već onim koje ne mogu donijeti rezultate, a to su identitetska pitanja, onda je to za mene opasna politika”.
Godinama Ranko Krivokapić i partija mu ubijaju vascijelu Crnu Goru u zdrav mozak, recimo, crkvom na Rumiji, a onda se sjeti da u ovoj zemlji ima ekonomskih problema sa kojima se treba suočiti.
Vrijeme krize pravo je vrijeme za buđenje SDP-a i podsjećanje na Makijavelija: ,,Jer o ljudima se upšteno može kazati: nezahvalni su, nepouzdani, pritvorni, izbjegavaju opasnosti, pohlepni su za dobitkom; dok im dobro činiš tvoji su, nude ti svoju krv, imetak, žene i djecu, kako sam vam već kazao, kad je potreba daleko; no kad se nevolja primakne, okreću se. Propada vladar, koji se posve oslonio na njihove riječi, pa se nije ni na šta pripremio, jer prijateljstva koja se ne dobijaju za platu, a ne veličinom i plemenitošću duha, kupuju se, a ne posjeduju, pa se u pravo vrijeme ne mogu upotrijebiti”.
U međuvremenu su se, u povodu SDP-ovih samobitnih akcija, izdvojila dva mišljenja. Jedno, da je riječ o uobičajenom cirkusu u vladajućoj koaliciji i drugo da SDP priprema teren da sam izađe na izbore. Ma koliku buku dizao mali partner, po svemu sudeći, nije riječ o tome da bi on iz koalicije mogao izaći, već o tome da bi mogao biti – izbačen. Ako ništa drugo, skupi su. Samo Milovana Đuričkovića u Aerodromima Crne Gore treba platiti 3.806 eura. A đe su žene, svastike, pašenozi, bratučedi. Za te pare, DPS može da bira. Dok para ima. Kad para ne bude, SDP će se definitivno vratiti principima i priči o socijalnoj pravdi.
Veseljko KOPRIVICA