Povežite se sa nama

MONITORING

Ranka Amerikanka

Objavljeno prije

12 godina

na

uob-sveti-stefan

Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić nastavlja rad po zadatim smjernicama, a sve u skladu sa vlastitom spoznajom da „kriminalci u Crnoj Gori imaju moral i cijene to što im nikad nijesam na teret stavila nešto za šta nema dokaza”. A dokaza, uglavnom, nema. Makar ne dok se drugačija ne naredi.

„U slučaju navodne korupcije u privatizaciji Telekoma nemamo osnova da pokrenemo krivični postupak protiv bilo koje osobe”, ponovila je Čarapić na saslušanju pred skupštinskim Odborom za antikorupciju. Crnogorski parlamentarci se, inače, već mjesecima bave navodnom korupcijom tokom prodaje Telekoma. Istom pričom su se – negdje od sredine 2006. – bavili i mađarski, njemački i američki istražitelji. Od internih revizora, preko američke Komisije za hartije od vrijednosti (SEC) do Ministarstva pravde SAD.

Prva, za sada i jedina žrtva navodne efere Telekom, kako ovu priču zovu režimski ljudi i mediji, bio je predsjednik Borda Mađar Telekoma Elek Štraub. On je, suštinski, bio primoran da podnese ostavku kako bi koliko toliko zaštitio sistem koji je vodio.

Krajem 2011. iz Njujorka stiže informacija da su tokom privatizacije Telekoma partneri iz Budimpešte i Bona (Mađar i Dojče Telekom) uz najprofitabilnije ovdašnje preduzeće kupili i neke (para)državne moćnike. Amerikanci su bili precizni: „Dva crnogorska zvaničnika i jedna advokatica, sestra visokog državnog zvaničnika, podmićeni su sa više od sedam miliona eura”. Domaćoj javnosti nije trebalo mnogo da prepozna Anu Kolarević kao jednog od glavnih aktera ove priče.

U prikupljanju dokaza o navodnoj korupciji najdalje su, izgleda, otišli službenici američkog Ministarstva pravde. Zato su čelnici Mađar Telekoma sa njima dogovorili poravnanje vrijedno 96 miliona dolara, kako bi izbjegli sudski proces. To, zanimljivo je, ne sprečava SEC u naumu da pred sud izvede Štrauba i njegove nekadašnje saradnike Tamaša Marvaija i Andraša Balogu.

Ranki Čarapić to nije dovoljno. „Uputili smo zamolnice vezano za dokumente i informacije u slučaju Telekom kod VDT Mađarske i u SAD, ali još nemamo odgovore”, saopštila je Čarapić. Pa pojasnila: „Da bi se dostavile zamolnice, ponekad su potrebne i godine”. Možda to pojašnjenje ne znači mnogo. A možda ga treba razumjeti kao signal vrhovne državne tužiteljke da će, ukoliko joj izvršna vlast na proljeće povjeri novi mandat, epilog efere Telekom biti odloženo makar do njenog odlaska u penziju.

Na ovakve pretpostavke navodi spoznaja da se od prvog dana afere Telekom Ranka Čarapić prema njoj postavila ne kao VDT, već kao advokat Mila Đukanovića i pravni tumač onoga što je on govorio o tom poslu i međunarodnoj istrazi koja ga je pratila.

„Prodaja Telekoma Crne Gore obavljena je na zadovoljstvo svih strana u tom poslu”, saopštio je Đukanović 6.aprila 2005. nakon susreta sa Elekom Štraubom. Istog dana Mađar Telekom je Ani Kolarević i njenim saradnicima uplatio 580 hiljada eura za ,,konsultantske usluge”. Dakle, već tada je u prodaju Telekoma bilo uključeno više strane. Za razloge (i količinu) zadovoljstva nekih od njih, crnogorska javnost nije znala još nekoliko godina.

Kasnije sumnje i optužbe Đukanović komentariše na poznat način. „Eksplicitno ću vam reći da je u pitanju jedna notorna glupost. Gorim od nestrpljenja da američka agencija pošalje informacije našem tužilaštvu jer znam da ćemo se slatko nasmijati tome”, pripovijedao je Đukanović. Aktuelni premijer tokom prošle godine nije propuštao priliku da kritičare iz opozicije, civilnog sektora i medija optuži kako „štete nacionalnim interesima napadajući investitore i pokušavajući iskonstruisati tezu da su DPS, njihov lider i prethodna Vlada korumpirani”. Kao da je slijedila uputstva dobijena od predsjednika DPS, Ranka Čarapić i njeni saradnici su u jednom momentu, sredinom prošle godine, bili na korak od odluke da procesuiraju novinare i medije koji otkrivaju nove detalje o aferi Telekom.

Izvršni direktor Crnogorskog Telekoma Rudiger Šulc nije u priči o privatizaciji Telekoma uspijevao da pronađe bilo šta smiješno: ,,Prema mojim saznanjima, u cijelom ovom poslu postoje određeni elementi koruptivnih uplitanja … ali to je stvar tužilaštva”. Na istom fonu bio je Balaš Mate, direktor Sektora za pravne i korporativne poslove Telekoma CG. On je u razgovoru za Minu biznis citirao dio Izvještaja interne istrage Mađar Telekoma prema kome ne postoje dokazi da su spornih sedam miliona eura isplaćeni „za legitimne poslovne svrhe”. Naprotiv, Balaš je precizirao da postoje „pozitivni dokazi da su te isplate služile za neadekvatne svrhe”.

Naivni bi pomislili da je to dovoljno za reakciju crnogorskog tužilaštva. Ni slučajno. ,,Krivični postupak ne možemo pokrenuti na osnovu saslušanja”, ne da se Čarapić, „već na osnovu dokaza i tek kad sud podigne optužnicu, a do toga je dug put”.

U priličnoj mjeri, stav crnogorskog VDT prema aferi Telekom podsjeća na slučaj o kojem ruska štampa piše kao o ,,kockarskoj aferi”. Istražna komisija (upućeni je opisuju kao rusku verziju FBI) je prije dvije godina uhapsila izvjesnog Ivana Nazarova pod optužbom da je organizovao mrežu ilegalnih kockarnica i podmićivao policajce i tužioce koji su žmurili na njegove poslove. Nazarov je priznao krivicu svjedočeći kako je za tri godine dao 26 miliona dolara mita. Primanje mita priznalo je i 15 osoba iz tužilaštva i policije, uz spremnost da svjedoče kako su veći dio dobijenog novca davali svojim šefovima. Međutim, rusko državno tužilaštvo ne želi da Nezorov izađe na sud. To što Nazarov priznaje da je davao mito, a optuženi državni službenici da su ga uzeli – nije dovoljno za optužbu. Tako makar tvrde ljudi za koje se u Moskvi sumnja da su bili uključeni u koruptivnu mrežu ispletenu oko ilegalnih kockarnica.

Naravno, nema dokaza da je neko iz crnogorskog tužilaštva korumpiran u aferi Telekom – ali njihovo ponašanje čudi. Na primjer, za Ranku Čarapić i njene saradnike nije indikativno ni to što su u Mađarskoj odlučili da dio informacija koje su im tražene iz Podgorice tretiraju kao državnu tajnu!

Nešto slično zvanična Budimpešta radila je tokom suđenja nekadašnjem hrvatskom premijeru Ivu Sanaderu. Sanader je, između ostalog, suđen i nepravosnažno osuđen i za to što je omogućio mađarskom MOL-u da nekontrolisano upravlja kompanijom INA iako nije njen većinski vlasnik. Mađare je, navodno, ta privilegija koštala 10 miliona eura mita. Na zvaničan poziv hrvatskog pravosuđa nije se odazvao predsjednika uprave MOL-a Zoltan Hernadij, dok je mađarska vlada za državnu tajnu proglasila dokumentaciju vezanu za kupovinu INA-e. Pravnici imaju razumijevanja za taj potez, pošto bi pravosnažna presuda Sanaderu stvorila mogućnost da Hrvatska povrati u svoje vlasništvo kompaniju koja je privatizovana uz davanje mita.

Iste posljedice mogla bi, jednog dana, imati i afera Telekom. Podsjetimo – Tužilaštvo u Zagrebu prihvatilo se posla tek pošto je Sanader otišao sa vlasti. Đukanović voli da s vremena na vrijem priprijeti ,,ljudima koji imaju sumanutu ideju da hapse po Crnoj Gori da bi se dodvorili nekoj evropskoj adresi”.

Svi oni što su zavisni od njegove (ne)milosti s pažnjom osluškuju i vagaju. Do jedne ure.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo