Već odavno se djelovanje crnogorske opozicije može ukratko opisati: ako su na vidiku kakvi izbori, mjesecima traje drama – zajedno, odvojeno, ko će s kim, a ko sa kim nikako neće, koliko kolona, koga na čelo kolone i tako dalje; pred same izbore malo se zagalami, potom muk. Trenutno je ta faza.
Možda opozicija nešto i radi, ali slabo šta se vidi i čuje. Osmišljenih opozicionih akcija nema, nastupi u parlamentu se vide tek ponekad zbog probranih prenosa skupštinskih zasijedanja, opozicioni političari se katkad mogu vidjeti na konferencijama za štampu, ili u sporadičnim izjavama na teme koje, kao i uvijek, diktira vlast.
Socijalistička narodna partija priprema Kongres. Biće održan 19. do 20. novembra u Podgorici, izabraće novo rukovodstvo i definisati buduće strateške ciljeve stranke. Uoči Kongresa, kolale su razne priče o sudbinskim preokretima – da li će SNP u partijska dokumenta upisati da neće u koaliciju sa vladajućim partijama i kakav će biti njihov odnos prema članstvu Crne Gore u NATO savezu. Kako trenutno stvari stoje, pisaće da SNP neće sa DPS-om i SDP-om ,,dok te dvije stranke vode pojedinci koji su najodgovorniji za visok stepen kriminalizacije društva, priznavanje Kosova i atake na članstvo SNP-a”.
Da neće sa vladajućim partijama SNP-u je i dosad pisalo u partijskim papirima. Nije značilo mnogo. Ma šta đe zapisali, sve je teže razlikovati bivše partijske dugove iz SNP-a i DPS-a. Srđa Božović se odnedavno smiješi iz Savjeta Centralne banke, Dragiša Pešić je odavno među šefovima revizora, novo je da je Dragan Koprivica avanzovao u kolumnistu Pobjede. Nije što piše za novinu od riječi, nego što nam objašnjava kako je ushićen zbog obećanja da može pisati šta hoće i o kome hoće. Na širokim poljima naše demokratije, možda je baš taj cvetak nedostajao.
Uoči prošlih lokalnih izbora mjeseci su potrošeni prije nego je SNP stavio potpis na dokument kojim su se opozicione partije obavezivale da će na izbore izaći zajedno i da neće pretrčati na stranu vlasti. SNP se nećkao jednom zato što im to već piše u važnim dokumentima, pa nema potrebe da ponavljaju, drugi put zbog toga što, kao demokratska partija, čekaju da se baza izjasni, pa da to potvrde nadležni partijski organi, pa sve tako… Procedura je zadovoljena, opoziciona koalicija sastavljena poslije posljednjeg časa, izbore su izgubili.
SNP-u niko nije sporio da, kao najjača partija treba da predvodi koaliciju Bolja Crna Gora. Prihvaćen je i njihov ultimativni zahtjev da članovi SNP-a budu nosioci izbornih lista u baš svim gradovima. Kad stvar nije uspjela utihnuli su.
Sagovornik Monitora iz opozicije objašnjava da je SNP na lokalnim izborima, ako se gleda iz partijskog ugla, dobro prošla. Koalicioni dogovor bio je takav da u nekim mjestima u kojima opozicija ima manje odbornika nego ranije, SNP sada ima više odborničkih mjesta.
Sad se prave kao da ništa nije bilo i o saradnji sa drugim opozicionim partijama se slabo izjašnjavaju. Kad je, početkom septembra, potpredsjednik PZP-a Branko Radulović predložio novu platformu o djelovanju opozicije odgovor SNP-a bio je standardan: izjasniće se nakon Kongresa. Uvijek ima šta da se čeka.
Dragan Koprivica, funkcioner SNP-a kaže da između izbora opozicija ima na hiljade poslova. Kontaktiraju sa sa biračkim tijelom, paze partijsku infrastrukturu, kontinuirano reaguju na sve probleme društva. „Istovremeno se vodi računa da opozicija u Crnoj Gori bude prepoznata ne samo u CG nego i u međunarodnoj zajednici kao oštar kritičar postojećih anomalija aktuelnog režima u Crnoj Gori, ali i kao konstruktivan faktor za sve inicijative koje za rezultat imaju dobro građana i evropske perspektive Crne Gore.”
U SNP-u kažu da mnogo od urađenog vladajuća koalicija ne bi ni pomislila da radi da nema redovnog političkog pritiska SNP-a i drugih opozicionih partija. Na pitanje o čemu je riječ kažu: recimo asfaltiranje puteva.
O sudbini opozicionog saveza Bolja Crna Gora Koprivica je, uz opasku da „u političkom smislu postoje plime i osjeke”, rekao da „nema mandat da to komentariše”.
Pokret za promjene i NOVA, očito je odavno, sarađuju mnogo lakše nego obje partije sa SNP-om. U Novoj kažu kako očekuju da će režim uložiti napor da razbije opoziciono jedinstvo, ali vjeruju da su svi u opoziciji dovoljno mudri da to ne dozvole. ,,Bolja Crna Gora je izraz volje opozicionih birača, koji već godinama od opozicije očekuju zajedničko djelovanje. Svuda u svijetu gdje su postojali diktatorski režimi, oni su, kao po nepisanom pravilu, smijenjeni tek nakon udruživanja opozicije, tako da je očuvanje jedinstva opozicije preduslov za smjenu aktuelne vlasti”, kaže za Monitor Jovan Vučurović, portparol Nove srpske demokratije.
U Pokretu za promjene primjećuju kako se ,,odbrana opozicionog jedinstva svodi na to da mi ćutimo”. Članovi Glavnog odbora te stranke Boris Marić, Sergej Sekulović i Miloš Konatar ocijenili su ovih dana da je savez „Bolja Crna Gora” uticao na uozbiljavanje političke scene, otvorio proces unutarcrnogorskog pomirenja i ublažio oštricu identitetskih pitanja. Međutim, kako tvrde, nije dao sinergetski efekat i ugrozio je identitet partije.
Naš sagovornik iz PZP-a smatra da je gotovo sve za šta se Marić, Sekulović i Konatar zalažu, u partiji zapravo prihvaćeno. „Jedna od takvih stvari je zahtjev za kongresom obnove. Sve skupa nijesu neke bitne razlike, više je slika takva nego suština”. Trojica funkcionera PZP-a tvrde da ta partija mora biti važan faktor u ,,objedinjavanju građanskog demokratskog bloka”.
Davno izvojevanu pobjedu da se na primjer sindikat ili nevladine organizacije, zapravo pribojavaju podrške opozicije, vlast čvrsto drži u rukama. Pravo govoreći, opozicija nije dosad ni pokazala spremnost da istrajno gaji saradnju sa ovdašnjim ostrvima slobodnog društva. Tako plivamo u čemu plivamo.
Kosara BEGOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice