Radnici bivše beranske fabrike za protektiranje guma Gumig upozoravali su prije šest-sedam godina šta će se desiti, pominjući bližu i dalju rodbinu sudskim izvršiteljima koji su plijenili kamion po jednoj tužbi. Pokušali su mirnim protestom to da spriječe i simbolično svi postavili po katanac na kapiju. Uzalud. Asistirajući, policija im je savjetovala da „ako psuju, ne pominju imena”.
„Bio je to početak kraja naše firme”, prisjeća se jedan od radnika koji su odavno na birou rada Novica Pajković.
On se ni danas ne miri sa činjenicom da je ova profitabilna mala fabrika pljačkom i neznanjem dovedena do potpunog propadanja.
DVA VESELINA: „U trenutku kada je preuzeo privatnik imali smo svega petnaest hiljada duga, i toliko robe i repromaterijala na zalihama. Znači da nijesmo bili u minusu i da smo uz mala ulaganja mogli da radimo. To smo i očekivali od privatizacije. Šta se desilo? Ne znam”, kaže Pajković.
Odgovor je, u stvari, bio jednostavan. Privatnik se zvao Damjan Hosta. I danas su slovenački mediji u dilemi – berzanski genije ili prevarant? Tada je, međutim, bio manje poznat, a fabrika Gumig jedan od njegovih prvih pohoda na sjever. Da li neuspješnih?
Samo koji mjesec ranije Hosta je uz pomoć društva, okupljenog oko firme Euroturist GMBH iz Berana, kupio većinski paket akcija beranskog hotelsko turističkog preduzeća. U isto vrijeme Euroturist i Slomont turist, dvije firme koje nijesu imale finansijsko poslovanje u 2003. godini, kupile su, kako se vjerovalo, novcem sumnjivog porijekla, pedeset odsto akcija bjelopoljske turističke kompanije Brskovo i zatim ih preprodale.
Zbog toga su se Hosta i drugovi našli na optužničkoj klupi, ali ishod ovog sudskog spora do danas nije poznat javnosti. Preduzetni Slovenac, to je već opštepoznato, nastavio je da posluje u Crnoj Gori, stvarajući jake veze u političkim i biznis strukturama. U njegovom zaleđu, kroz zajedničke firme, bila su i ostala dva Veselina, Vukotić i Barović. Jedna mala fabrika poput Gumiga, bila je potpuno nevažna.
„Toga gospodina vidjeli smo jednom, na početku. Pričao nam je kako ćemo poslovati sa Savom iz Kranja i obećao evropske standarde. Poslije više nije dolazio”, kaže Pajković.
Novo poslovodstvo Gumiga saopštilo je da se na kupovinu fabrike za protektiranje automobilskih guma odlučilo zbog mogućnosti kompenzacije za gorivo za grijanje ugostiteljskih objekata u Beranama i Bijelom Polju, budući da je ova firma već od ranije sarađivala s Jugopetrolom, Rudnikom uglja iz Pljevalja i Elektroprivredom. Najavljeno je brzo pokretanje proizvodnje, „zašta su obezbijeđene bankarske garancije”, kao i snabdijevanje tržišta protektiranim gumama za koje će se „sirovina dobavljati iz Italije posredstvom slovenačkog partnera”.
BRDA I DOLINE: „Dok nijesu otkupili većinski paket akcija obećavali su brda i doline. Plate od najmanje 400 eura, da će nam zapošljavati đecu. U suštini, sve je bila prevara”, kaže dugogodišnji radnik Gumiga Sadrija Šabotić.
Fabrika Gumig s novim vlasnicima nije proradila. Nije proradila ni kada se većinski paket akcija kompanije nešto kasnije u registru Centralne depozitarne agencije našao pod imenom izvjesne Vesne Đukić, za koju radnici tvrde da su je takođe samo jednom vidjeli. Nedugo potom svi su upućeni na biro rada, a iz fabrike je počelo da se iznosi sve što je vrijedno. Glavne mašine za protektiranje završile su u Podgorici kod jednog privatnika.
„Izvlačeni su čak i bakarni kablovi iz zidova i prodavani kao stari materijal. Od trafostanice u krugu fabrike, koja je bila naše vlasništvo, svojevremeno postavljene i projektovane za još nekoliko pogona, ostala je samo cigla. Sve što je bilo vrijedno iznutra, odnešeno je. Iz hale nije odnešena jedino presa teška pet tona. Vjerovatno nijesu mogli da joj priđu i da je podignu, inače bi i ona završila u starom gvožđu. Nestali su svi rezervni djelovi i tri tone aluminijuma”, kaže Šabotić.
Nije bez značaja činjenica da se sve to dešavalo u trenutku dok je postojala sudska zabrana otuđivanja imovine, zbog postupka koji su radnici poveli i dobili, potražujući na ime plata oko 220 hiljada eura.
„Policija je znala da se to radi. Sud je znao. Niko nije ništa preduzeo da spriječi pljačkanje. Interesuje nas kako je taj koji je prodavao mogao to da čini pored sudske zabrane. Nosilo se i danju i noću. Očigledno da je imao debelu zaštitu”, pričaju bivši radnici.
Osnovni sud u Beranama prihvatio je, naime, ranije tužbu radnika protiv vlasnika zbog neizmirenih plata za pet godina, i radi namirenja stavio fabriku na prodaju. Dva hektara zemljišta na atraktivnoj lokaciji na Rudešu, pored magistralnog puta Berane – Rožaje, od čega jedan čitav hektar pod zgradama i halama, procijenjen je najprije na 970 hiljada eura. Nakon što prva licitacija nije uspjela, cijena je pala za trećinu. Radnici su zbog masovnih krađa tražili od suda novo vještačenje, kada je utvrđena cijena od 420 hiljada, ali kupca i dalje nema.
CRNI HUMOR: „Ako cijena kojim slučajem nastavi da pada i dođe do 220 hiljada, fabriku ćemo uzeti mi, na ime kompenzacije. Daćemo privatnicima da podignu zgrade na slobodnom zemljištu. U fabričkim halama uzgajaćemo koke nosilje”, kaže Pajković, uz dozu humora. Crnog.
Crno doista i jeste. Nekada uspješna fabrika, koja je dvije decenije poslovala u sklopu velikog gumarskog sistema Tigar, zatim još nekoliko godina samostalno ali u bliskim poslovnim odnosima s Tigrom, mogla je ostati uspješna i profitabilna. Sve do trenutka dok nije postala meta berzanskih mešetara koji su u njoj nanjušili dobru robu za preprodaju.
Euroturist, na čijem čelu je zvanično bio Borislav Dvoržak iz Berana, i Monte-adria Damjana Hoste, kupili su većinski paket akcija Gumiga za jedva trideset hiljada eura, iako je njena nominalna vrijednost bila veća od miliona. Skoro je zaboravljeno da je to bilo u vrijeme kada je Damjan Hosta preko izvjesne firme Maboles pobijedio i na fingiranom konkursu za prodaju beranskog šumsko-industrijskog preduzeća Polimlje. Kada je afera razobličena, Maboles se zvanično povukao iz kupovine. Ta igra Hosti nije uspjela.
Fabrika za protektiranje guma je propala, ali se ne bi moglo sa sigurnošću reći da je to i Hostin neuspio pokušaj. Malo je vjerovatno da iz ovog posla najpoznatiji Slovenac u Crnoj Gori nije izvukao nikakvu korist, mada okolnosti pod kojima je većinski paket prešao u ruke Vesne Đukić nijesu baš najjasnije. Šta se u toj priči dešavalo kasnije takođe nije poznato.
Bivši radnici Gumiga okupe se s vremena na vrijeme na ročištima u sudu, tjerajući pravicu i nadajući se da će jednom neko morati da odgovara za pljačku njihove fabrike. Od Hoste pa nadalje. Tome se nadaju i bivši radnici uništenih hotelsko-turističkih kompanija u Beranama i Bijelom Polju. Najranijih radova Damjana Hoste i drugova.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice