Povežite se sa nama

PERISKOP

Rani Babić i rani Krleža

Objavljeno prije

na

Kako je majstorski Ljubo Babić slikao nutrinu punine Krležinog intelektualnog vibrata, tako je i Miroslav Krleža vjerovao u snagu Babićeve crtačke i nadasve scenografske moći

 

Teška nepravda dešava se u sarajevskom stanu u sedmokatnoj zgradi, u ulici koja nosi časno ime bosanskohercegovačkog i hrvatskog prozaiste, Vitomira Lukića.

Sve su slike, i one umjetničke i one dokumentarnog karaktera, uredno posložene što na zidovima što čak i na dijelovima bijelih ploha plakara.

Samo jedna, za mene najvrijednija, koju je Narodno pozorište Tuzla koristilo za animativni plakat za predavanje o djelu Miroslava plemenitog Krleže – leži na patosu, ili točnije je kazati pažljivo je prislonjena na zid, ali ipak na patosu. Eto, dvoje krležijanaca, i Lana i ja prolazimo, a legendarnog pisca ne podižemo s poda.

I još kad svemu dometnem činjenicu da je autor tada mlađahnog Frica bio niko drugi nego jedan od najvećih hrvatskih slikara i scenografa,  Ljubo Babić – eto ti malog našeg kućnog skandala.

Rani Krleža i rani Babić leže pod Laninim i Gradimirovim nogama.

Slika za plakat vješto korištena od talentirane Tuzlanke Adele Bajrić posjeduje nevjerovatnu umjetničku sugestivnost i snagu, koja je već tad pokazivala kako je svojim vehementnim potezima Ljubo Babić pronicao u nervima ispucao krležijanum i kako je u isto doba Babić iznimno artificijalno ulazio u svojevrsni Krležin ludistički vibrato.

Slika je to koja govori cijelim jednim vremenom, jednom umjetničkom ekspresivnom ekspanzijom.

Ne zaslužju velikani hrvatske umjetnosti mjesto na našem podu.

Ali, sad dolazimo do ključnog problema: gdje, na koji zid smjestiti taj čudesni karusel likova naših umjetnosti?

I stalni je tu prijepor, jer esteta po Laninoj mjeri ne dozvoljava slike postavljati u dva reda. I, u pravu je, jer nema drugorednog stvaralaštva. Slikarstvo ili jest ili nije.

Zato hitam, dok Lana s puta ne dođe, da i Babić i Krleža budu na svom mjestu.

U jednom redu, ravnopravni kakvi su bili kao pisac i slikar i scenograf u doba veličanstvene jugoslovenske umjetnosti!

U toj skici-crtežu Ljubo Babić ponire onostranošću kojoj kod Krleže ni mnogi literarni mu ispisnici, pa ni klasici, nisu bili jednostavno dorasli…

Zato ta slika sa poda naše sobe ima mjesta na svim likovnim Olimpima i ne samo hrvatskim i jugoslovenskim.

Kako je majstorski Babić slikao nutrinu punine Krležinog intelektualnog vibrata, tako je i Miroslav Krleža vjerovao u snagu Babićeve crtačke i nadasve scenografske moći.

Zato se i stidim mjesta na kojem u našem staništu mojom nemarnošću obitavaju geniji naše umjetnosti… Ali, tako je kad procjenjujete da je suština uvijek važnija od forme.

Ovoga puta neka izvini suština, i forma je važna.

Obećavam čitateljima Periskopa da će velikani dobiti dostojno mjesto u stanu u ulici Vitomira Lukića.

Ne zvao se ja Gradimir!

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo