Povežite se sa nama

MONITORING

Raj za organizovani kriminal

Objavljeno prije

15 godina

na

Početkom maja sa velikom pompom Interpol širom svijeta objavio je hapšenje 24-godišnjeg Bojana Vučkovića za koga je rečeno da je „osumnjičeni pripadnik Pink Pantera, međunarodne bande kradljivaca nakita”. Vučković je uhapšen 4. maja tokom kontrole na srpsko-crnogorskoj granici – saopšteno je iz Liona, sjedišta Interpola. Austrijska policija je za Srbinom raspisala potjernicu zbog sumnje da je učestvovao u pljački zlatare u Beču, novembra 2008.   Vučković je zvanično identifikovan u saradnji policija Crne Gore, Srbije i Austrije i uz pomoć radne grupe specijalno oformljene u Interpolu da traga za članovima organizacije Pink Panter.

Banda Pink Panter osumnjičena je za niz pljački draguljarnica širom svijeta. Procjenjuje se da su u proteklih desetak godina ukrali nakita vrijednosti veće od 250 miliona eura.

„Hapšenje Vučkovića pokazuje svu prednost razmjene bitnih podataka širom svijeta, posebno u potrazi za bjeguncima”, rekao je izvršni direktor Interpola Žan-Mišel Lobotin. Interpol zato čestita Crnoj Gori, austrijskim i srpskim vlastima na naporima i saradnji koja je dovela do ovog hapšenja.

Vučkovićevo hapšenje, iako nije od posebnog značaja za djelovanje Pink Pantera u Zapadnoj Evropi, predstavlja, po pisanju uglednog njujorškog magazina Njujorker, još jednu pobjedu u nečemu što predstavlja PR kampanju crnogorske vlade. Vlada u Podgorici koristi hapšenja trećerazrednih kriminalaca kao dokaz da ova zemlja tijesno sarađuje sa međunarodnim institucijama, smatra novinar Njujorkera Dejvid Semjuels.

Veliki publicitet koji je dobilo ovo hapšenje, po svemu sudeći tvrdi američki novinar, beznačajne ličnosti, podsjeća na hapšenje Vladimira Lekića, osumnjičenog da pripada Panterima. Lekića je u rodnom Cetinju uhapsila 14. juna 2009. crnogorska policija pod optužbom da je opljačkao juvelirnicu u Frankurtu pet godina ranije, primijetio je Semjuels. Lekić je optužen da je ukrao satove u vrijednosti od 1,4 miliona dolara.

 

Semjuels bi trebalo da bude pouzdan izvor. Tokom proteklih godinu dana razgovarao je sa 17 detektiva u 10 država koji pokušavaju da uđu u trag Panterima. Dane je provodio i u Srbiji i Crnoj Gori, putujući naširoko po njima i razgovarajući sa osobama koje bi trebalo da imaju dosta informacija o savremenim hajducima.

Semjuels navodi izjavu Dejana Đurovića, šefa Interpolove kancelarije u Podgorici, po kome Crna Gora zvanično traga za 232 odbjegle osobe koje su na Interpolovim potjernicama za zločine uključujući kriminalno udruživanje, trgovinu drogom i prevare. Međutim, po američkom reporteru, Crna Gora je širom svijeta poznata kao bezbjedni raj za balkanske kriminalce, italijanske šefove mafije i raznoliku skupinu drugih odbjeglih osoba kao što je Taksin Šinavatra, bivši premijer Tajlanda, koji je nedavno postao građanin Crne Gore da bi izbjegao izručenje u domovinu.

Semjuels piše kako bi neki cinik mogao da primijeti činjenicu da, iako je Crna Gora tokom posljednje dvije godine hapsila po jednog pripadnika Pantera nižeg ranga godišnje, mafijaški šefovi u ovoj zemlji nastavljaju svoje operacije ubistava, trgovine ljudima i drogom neometani od vlasti.

„Neki još veći cinik”, nastavio je Semjuels, ,,mogao bi da doda kako premijer Crne Gore Milo Đukanović, nastavlja da ignoriše zahtjeve italijanskih tužilaca koji žele da ga ispitaju u vezi optužbi za organizovanje prstena krijumčarenja cigareta, vrijednog više milijardi dolara, od koga se obogatila cijela zemlja, počevši od njegove porodice.”

U prilog toga autor je u opširnom članku u Njujorkeru naveo izvještaj koji je 2005. sačinila D.I.A jedinica za borbu protiv mafije pri italijanskoj federalnoj policiji. Prema tom dokumentu, crnogorsko gostoprimstvo prema organizovanom kriminalu toliko je srdačno da zaslužuje poređenje sa legendarnim gusarskim rajem Tartugom.

„Najpohlepniji crnogorski pirat, prema ovom izvještaju, jeste Milo Đukanović koji je u posljednjih 18 od ukupno 19 godina bio premijer ili predsjednik Crne Gore. U tom izvještaju Đuzepe Šelzi, tužilac iz Barija, optužuje Đukanovića da je ‘unapređivao, vodio, uspostavio i učestvovao u udruženju mafijaškog tipa,’ pretvorivši Crnu Goru u ‘raj za ilegalnu trgovinu'”, naveo je reporter Njujorkera.

Semjuels podsjeća da je pomenuti policijski izvještaj krcat zapanjujućim podacima, uključujući i izvode iz 20-tomjesečnih snimaka telefonskih razgovora između Đukanovića i, kako se navodi, njegove prijateljice. Ton tog izvještaja je optužujući, smatra američki novinar.

„Milo Đukanović je bio apsolutno svjestan šta se događa u Crnoj Gori,” navodi se u dokumentu. „Bio je svjestan pošto je u to bio umiješan, i imao direktan interes u tome. Lično je bio svjestan velike sume novca, u devizama, dobijene od ilegalne trgovine duvanom kojom se bavio italijanski organizovani kriminal. Njegova gramzivost za bogatstvom učinila ga je toliko neprincipijelnim da je počeo da podsjeća na saradnike kriminalaca. Otišao je toliko daleko da je obezbijedio zaštitu bjeguncima za kojima traga Italija, zanemarujući najosnovnije zakonske norme. On je to učinio kroz državni aparat,” citiran je dokument.

Đukanovićeve djelatnosti su donijele impresivne profite, navedeno je u članku u Njujorkeru. Između 1994. i 2002, tvrdi se u izvještaju D.I.A., šveceri su koristeći velike motorne čamce, slali približno milijardu cigareta mjesečno iz crnogorskih luka na istočnu obalu Italije. U Italiji te cigarete mafijaški sindikati su prodavali preko kompanija koje su imale bankovne račune u Švajcarskoj, Lihtenštajnu i na Kipru.

Semjuels navodi i da je 2006. Ratko Knežević, bivši crnogorski diplomata u Vašingtonu, napisao elaborat o švercerskim aktivnostima te zemlje. Bio je to njegov magistarski rad na Londonskoj školi za ekonomiju. Prema njegovoj analizi, krajem 1990-ih, „crnogorske vlasti su zarađivale oko 700 miliona dolara godišnje od ilegalne trgovine cigaretama.”

„Bila je to najgore čuvana crnogorska tajna”, izjavio je Knežević u jednom prošlogodišnjem intervjuu, dodajući kako je on „kao Đukanovićev savjetnik i šef Crnogorske trgovinske misije u SAD, naravno, znao još više”. Knežević je tom prilikom sugerisao i da je ubijeno najmanje sedmoro ljudi povezanih sa trgovinom.

Semjuels je prošlog avgusta u razgovoru sa oficirom za vezu sa Interpolom u Podgorici pitao zbog čega je trebalo toliko vremena da Lekić bude uhapšen. „Da je Njemačka poslala ove dokaze ranije, mi bi ga ranije i uhapsili,” odgovorio je crnogorski policajac dodajući da je Lekić bio, prema Interpolovoj bazi podataka, jedan od najmanje aktivnih Pantera.

Kada je reporter sugerisao oficiru za vezu sa Interpolom da je Lekićevo hapšenje povezano sa zahtjevom Crne Gore da bude primljena u Evropsku uniju, ovaj je klimnuo glavom. „Prijem je veoma važna stvar za nas”, kazao je on.

Reporter je razgovarao sa obavještajnim funkcionerima u susjednoj zemlji koji su dobro upoznati sa švercom duž jadranske obale. Istočnu i Zapadnu Evropu, kazao mu je jedan od tih zvaničnika, povezao je kriminal. „Motorni čamci odlaze i za 40 minuta heroin je u Italiji”, objasnio je on. „Lanac posla za transportovanje droga u Italiju imao je veoma snažne veze sa politikom i policijom.”

Drugi zvaničnik je Semjuelsu kazao da su ukradeni dragulji i satovi u akcijama Pantera nedavno pronađeni u albanskom gradu Lješu. Kriminalci širom Balkana, dodao je taj zvaničnik, tijesno sarađuju. Crnogorski kriminalci koji djeluju u Zapadnoj Evropi mogu da računaju na grupe italijanske mafije za pomoć i zaštitu.

Italijanski kriminalci investiraju velike sume novca u Crnu Goru i ostale balkanske države. U jednom trenutku na desetine vođa italijanske mafije za kojima je bila raspisana potjernica slobodno su živjeli u Crnoj Gori. Tu situaciju je čak i Vlada u Rimu konačno smatrala nepodnošljivom.

Mada se balkanske bande nisu formalno sjedinile sa mafijaškim sindikatima, rekao je drugi zvaničnik, „informacija koju mi imamo pokazuje da postoji saradnja i uzajamno djelovanje”. Drugim riječima, balkanske bande ugrađuje mafiju u svoje poslove, u zamjenu za logističku podršku i zaštitu od policije i sudija. „To je odnos zasnovan na partnerstvu”, iznio je taj bezbjednosni zvaničnik.

 

Njujorker – ozbiljno novinarstvo

Magazin Njujorker su u februaru 1925. pokrenuli novinari Harold Ros, koji je ranije radio za humoristički časopis Džadj (Sudija) i ugledni magazin Lajf, i njegova supruga Džejn Grant, reporter Njujork tajmsa.

Tokom početnik mukotrpnih godina izlaženja magazin je predstavljao kosmopolitsku emancipiranost. Njujorker ne izdajemo za stare dame iz duboke unutrašnjosti, poručio je Ros. Kasnije, mada nikada nije izgubio smisao za humor, Njujorker je postao prvorazredni forum za ozbiljno novinarstvo i beletristiku.

Njujorker je u 2009. imao preko milion pretplatnika i uprkos svom imenu čitan je širom Sjedinjenih Američkih Država, pa je 53 odsto njegovog tiraža odlazilo na vodećih deset gradskih područja u zemlji. Prema anketama, prosječna starosna dob čitalaca magazina je 47 i oni uveliko dolaze iz bolje stojećih porodica u SAD.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

5 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

5 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

3 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo