Povežite se sa nama

Izdvojeno

RADOVI NA KOLAŠINSKOM SPOMEN DOMU: Kako je radosna vijest postala – problem

Objavljeno prije

na

Kolašinski Spomen dom trebalo je “novo ruho” da dobije početkom oktobra. No, radovi koje je prekinuo snijeg daleko su od kraja. U međuvremenu, umjesto adaptacija, taj posao je nazvan “redovnim održavanjem” i poskupio je za 100.000 eura. Opozicija optužuje vlast da objekat zaštićen zakonom adaptira nestručna firma, bez konzervatorskog projekta i stručnog nadozora

 

Radovi na kolašinskom Spomen domu,  podignutom 1976. godine, prema ideji slovenačkog arhitekte Marka Mušiča, umjesto 60 traju gotovo 150 dana i ne nazire im se kraj. Zbog toga, u centru grada,  pred sam početka zimske turističke sezone, stoje skele. Nema ni  radnika niti zvaničnih objašnjenja za brojne nedoumice oko tog posla.

Kada su, početkom avgusta, lokali čelnici otvorili radove na, kako je tada saopšteno, “adaptaciji Spomen doma”, bila je to jedna od ljepših vijesti pristiglih  sa adrese kolašinske Opštine poslednjih 30 godina.  Taj objekat, jedan od arhitektonskih simbola Kolašina, podignut u znak sjećanja na prvo zasijedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNO) Crne Gore i Boke, održanog 1943. godine, bio je na putu da postane ruina. Radovi započeti tokom ljeta, ujedno su bili i prvi u poslednjih nekoliko decenija, pa se činilo da je aktuelna lokalna vlast na putu da riješi jedan od krupnih problema u tom gradu. Početak adaptacije,  tadašnji predsjednik Opštine Vladimir Martinović, nazvao je “velikim danom za građane Kolašina.

“Nažalost, od dana kada je Spomen dom sagrađen, nije se imalo sluha za njegovu adaptaciju. Zbog toga su brojne kancelarije u tom objektu, gdje se nalaze i kancelarije lokalne samouprave i državnog katastra, uveliko oronule. Sve to zbog nemara mnogih koji su bilo dužni da vode računa svih ovih godina”, rekao je Martinović.

Prvom fazom projekta predviđeni su demontažni radovi, postavljanje skele, armirano-betonski radovi i sanacija fasadnih površina (termoizolacija i hidroizolacija), kao i zamjena stakala na svim prozorima. Nakon toga trebalo je, u kasnijim fazama, da uslijedi   saniranje unutrašnjosti, posebno  velike kongresne sale, koja već godinama nije u funkciji. Vijest o adaptaciji Spomen doma stigla je i do Slovenije. Mušić je predsjedniku Opštine odmah poslao pismo u kojem veliča njegov trud.

“…Sa malim zakašnjenjem je do mene stigla radosna vijest o adaptaciji i obnovi Spomen doma u Kolašinu. Kao arhitekta i autor tog, širom svijetu visoko cijenjenog objekta, presretan sam, te Vama čestitam na toj historiskoj odluci…Želim Vas uvjeriti, da sam uvijek spreman na saradnju kod obnove i adaptacije te moje arhitekture i to, ako je potrebno pro bono, dakle bez honorara za moj autorski rad”, napisao je, očigledno, ushićeni Mušič.

Radovi na Spomen domu mjesec i po  išli su “kao po loju”, a povjerenje je ulivalo i to što je kao izvođač izabrano preduzeće , koje je, neposredno  prije toga, ekspresno i uspješno obnovilo fasadu zgrade Zavičajnog muzeja. No, u vrijeme kad se očekivalo da će biti završeni stigla je informacija da još ima posla, ali da će taj posao, prema novoj računici,  koštati 100.000 više u odnosu na, prvobitno planiranih, 560.000 eura.

Razlog poskupljenja je, kako objašnjavaju iz Opštine, izuzetno loše stanje pojedinih elemenata objekata, koji su otkriveni tokom izvođenja radova.  Prilikom izvođenja demontažnih radova primijećeno je, kako tvrde, između ostalog, da je stanje čelične konstrukcije prozorskih ramova u veoma lošem stanju.

“Poslije uklanjanja limenih lajsni utvrđeno je da su čelični elementi ramova-kutijasti profili i obodni ramovi, usljed korozije  truli, u tolikoj mjeri da ih je nemoguće reparirati. S tim u vezi, potrebno je nabaviti sve nove čelične elemente, koji će biti ugrađeni na pripremljenim pozicijama, a kako bi uslijedila promjena i ugradnja stakala. Takođe, po uvođenju izvođača u posao, primijećeno je da odvodi za atmosfersku kanalizaciju propuštaju vodu. Kako su cijevi ugrađene čitavom dužinom kroz beton , ne mogu se sanirati već je potrebno napraviti nove sa cijevnim razvodom na predviđenim mjestima…”, neki su od razloga za koje iz Opštine tvrde da su poskupjeli radove.

Prilikom demontaže limova na krovu, navodno, utvrđeno je i da  ispod njih ne postoji armirano-betonska ploča, kako se očekivalo, već je prostor bio ispunjen mineralnom vunom. Takođe, na kupolama su, tvrde iz opštine, stradali nosači stakala, koji su istrurili, a ni ti radovi nijesu bili predviđeni prvobitnim tenderom. To je, kažu, zahtijevalo hitnu intervencija, koja podrazumijeva antikorozionu zaštitu i dodatne ankerne držače. Iz lokalne uprave  su, početkom jeseni, to što su se posao odužio pravdali i činjenicom da je rok podrazumijevo “60 radnih dana, uz idealne vremenske uslove (suvo i sunčano vrijeme)”. Kad je vlažno vrijeme, tvrde, nije mogao biti nanošen materijali za hidroizolaciju.

Kako su radovi odmicali, lokalni čelnici su ih i “preimenovali” , pa, umjesto adaptacijom, sada ih nazivaju  “redovno održavanje”. Ubrzo su stigle i kritike opozicije i civilnog sektora, blaže zbog kašnjenja i poskupljenja, a oštre zbog načina na koji se posao obavlja. Kako tvrde iz  Pokretu Zajedno gradimo Kolašin (DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti) “redovno održavanje Spomen doma lokalna uprava izvodi bez konzervatorskog projekta i bez stručnog nadzora konzervatora”.

“Kako se radovima na kulturnom dobru ne nazire kraj, a vrijednost projekta je  narasla na preko 700.000 eura , postavlja se pitanje zakonitosti te investicije. Ne sporeći značaj  objekta, koji je podignut u znak sjećanja na  ZAVNO  i kojem je potrebna temeljna restauracija,  kako bi povratio svoj pređašnji arhitektonski sjaj, važno je napomenuti da se postojeći radovi izvode bez konzervatorskog projekta i bez stručnog nadzora konzervatora”, tvrde odbornici Pokreta.

Oni podsjećaju da je, “na zahtjev Martinovića, Uprava za zaštitu kulturnih dobara, izdala konzervatorske uslove za izradu konzervatorskog projekta”. Međutim, kako tvrde, “ slučajnim ili namjernim obrtom sudbine bivši predsjednik  Opštine zaobilazi izdate konzervatorske uslove i planirane radove na Spomen domu podvodi pod radove na “redovnom održavanju”. Opozicioni odbornici podsjećaju da su, i u slučaju redovnog održavanja zakon i Uprava za zaštitu kulturnih dobara predvidjeli  stručni nadzor i radove po instrukcijama konzervatora”.

“Javni tender je na brzinu sklapan , predviđa “adaptaciju Spomen doma”, a više od polovine stavki u tom tenderu se odnosi na radove koji obuhvataju zamjenu postojećih prozora, staklenih površina i vrata. To se ne može podvesti pod “redovno održavanje”. Na osnovu tog tendera, čija je ugovorena vrijednost 540.000 eura, jedini ponuđač se u avgustu uvodi u posao i od tada svjedočimo višemjesečnom mučenju izvođača da ovaj posao privede kraju”, tvrde iz Pokreta Zajedno gradimo Kolašin.

Oni su sigurni da će se ta investiciji “jednom, kada bude izrađen konzervatorski projekat, pokazati kao uzaludna, jer je obavljana od firme koja nema stučne reference da radi restauraciju i adaptaciju jednog kulturnog dobra”. Kolašinska opozicija je, zbog toga, poslala dopis Upravi za zaštitu kulturnih dobara, Ministartvu kulture, Ministartvu prostornog planiranja i predsjedniku Vlade Milojku Spajiću, zahtijevajući “da u domenu svojih nadležnosti spriječe varvarizam koji se trenutno vrši nad kulturnim dobrom i simbolom Kolašina”.

Za sada sa tih adresa nema rekacije na sumnje Pokreta. Izostao je i odgovor novog predsjednika Opštine Petka Bakića.  Izvjesno je i da radovi neće biti skoro nastavljeni, pa za preispitivanje načina na koji su do sada obavljani ostaje cijela zima. Umjesto u novom ruhu Spomen dom, koji je, prema izboru platforme Word Monuments Fund, svrstan među 30 najatraktivnijih arhitektonskih dostignuća na svijetu, prezimiće okovan skelama.

                                                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

VUČIĆEV REŽIM PRIJETI NASILJEM U SRBIJI I BOSNI: Ima li Crna Gora odgovor na Srpski (krimo)svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se pribojavaju da će Vučić  krizu i studentske proteste pokušati riješiti nasiljem. Opoziciona poslanica Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera.  Režim je organizovao kampovanje „studenata koji hoće da uče“ u Pionirskom parku. Mediji su pokazali da je među „studentima“najmanje studenata a najviše aktivista SNS, fudbalskih huligana, jedan porno glumac, policajci….  Njima se 11. marta pridružilo i nekoliko desetina muškaraca u uniformama bivše zloglasne JSO

 

 

Formalni premijer Srbije u ostavci Miloš Vučević  u srijedu je na K1 televiziji upozorio da se „približavamo momentu kada država mora da primeni zakon u punom kapacitetu“ i kada „maltretiranje građana Srbije mora prestati“. Vučević, koga opozicija naziva batlerom porodice Vučić, je rekao „da će odluku o tome doneti državni vrh“. Prevedno -Aleksandar Vučić. Po ustavu, predsjednik ima ceremonijalna ovlašćenja zbog čega studenti koji mjesecima protestuju ne žele pregovarati sa njim „jer nije nadležan“. Studenti ukazuju na protivustavnu uzurpaciju vlasti Vučića i njegovog brata Andreja koji, mimo ustava i zakona, sa kumovima postavljaju i smjenjuju u državnoj vlasti i policiji. To potvrđuju i SKY transkripti.

Vučević, akter brojnih korupcionaških afera, je voditeljki Jovani Joksimović objasnio da je „Srbija u ovom trenutku ugrožena kao država od strane i unutrašnjih i spoljnih faktora…i da je to proces koji je dugo pripreman“. Vučević kaže da sve informacije policije, BIA-e (državne bezbjednosti) i vojnih službi govore da se sprema nasilje“ – iza kojeg su, po njemu, studenti kao instrumenti stranih sila.

Ovaj (sovjetski) narativ Vučićevi mediji su intenzivirali posljednje  sedmice u susret  velikog protesta studenata i građana u Beogradu. Radi se o pokušaju „obojene revolucije“, zavjere zapadnih službi protiv Srbije, i studentima kao „srpskim ustašama“.

Istovremeno, režim užurbano radi na mobilizaciji stranačkih pristalica, vojnika kriminalnih kartela, fudbalskih navijača, kompletnog sigurnosnog aparata (i umirovljenih policajaca i „bezbednjaka“) i zaposlenih u državnim službama, bilo ucjenama i  kupovinom.

Opoziciona poslanica u Skupštini Srbije Marinika Tepić je izjavila da očekuju hapšenje opozicionih lidera. Tepić je pustila audio snimak na kome je, kako tvrdi, osuđivani kriminalac i „jedan od glavnih crnokošuljaša braće Vučić“ Miljan Vidović Hofman. On telefonom sagovorniku objašanjava kako je sutra na „sastanku sa glavnim“ i da se spremaju „kačketi, maske, kao vojska bato…biće baš jako, ludilo bato“. Hofman najavljuje, isto kao i Vučić, da će protest 15. marta biti Dan D i „ako pobedimo, a hoćemo… sve ćemo da dobijemo“. Ovo se uklapa u dosadašnji obrazac korištenja kriminalaca kao provokatora i napadača na studente i sve oponente braće Vučić. Premijer Vučević je kao gradonačelnik Novog Sada, često koristio usluge kriminalaca za razbijanje protesta i javno se ljubio i slikao sa njima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo