Putovanja, dnevnice, troškovi goriva, telefona, službeni automobili, varijabile, izdaci za komisije, radne grupe i slično, funkcionerske naknade po prestanku funkcije, odgovaraju svima i niko ne želi toga da se  odrekne, a to sve neopravdano „jede“ javni novac i čini zaposlene u javnom sektoru iznimno privilegovanim na teret građanstva

MONITOR: Ocijenili ste nedavno da su brojni izborni ciklusi pokazali da nijedna partija ne propusti priliku da nakon pobjede na izborima zaposli svoj partijski ili nepotistički kadar, te da ne treba biti naivan i misliti da će ova praksa uskoro nestati. Zašto neće?

MRDOVIĆ: Zato što smo partitokratsko društvo. Da je DPS, nakon sticanja nezavisnosti, želio da ovo bude država nezavisnih institucija, onda bi omogućio da se u javnoj administraciji zapošljavaju najbolji kandidati, bez političkog, nepotističkog ili interesnog prefiksa. Umjesto toga, godinama su se mogle zaposliti samo pristalice  DPS-a i njenih saveznika, kao i rodbinski i slično povezani. Na taj način je kreiran model partijsko-interesnog zapošljavanja oličenog u  poslušnosti,  pa kada je došlo do pada DPS-a prije četiri godine nove vlasti su iskoristile isti „recept“ i počele sa zapošljavanjem svog kadra.

Treba reći da su rukovodioci novih vlasti nakon 2020. godine imali i potrebu da budu okruženi svojim ljudima u koje će imati povjerenja, jer su uposleni iz vremena bivše DPS i njenih saveznika često bili kočnica i opstrukcija u radu,  zbog partijske lojalnosti. Tako  danas, četiri godine nakon pada DPS-a, zemljom vladaju i vlast i opozicija – nove vlasti na vodećim funkcijama, a opozicija kroz dubinu i ekspertsko-rukovodni kadar.

Da je javna administracija profesionalna, izborni ciklusi označavali bi samo promjene na ključnim rukovodećim pozicijama. Ne bi se kontinuirano govorilo o prekomjernim zapošljavanjima u administraciji, koja se nakon svih izbornih ciklusa samo uvećava. Vlada koja se usudi da sprovede stvarnu racionalizaciju u upravi, izgubiće prve sljedeće izbore.

MONITOR: Nedavno je bilo četiri godine od smjene DPS-a. Šta su još zaostavštine stare vlasti, osim partijskog zapošljavanja, koje je nova vlast preuzela?

MRDOVIĆ: Razne beneficije u javnoj administraciji. Pokazalo se da putovanja, dnevnice, troškovi goriva, telefona, službeni automobili, varijabile, izdaci za komisije, radne grupe i slično, funkcionerske naknade po prestanku funkcije, odgovaraju svima i niko ne želi toga da se toga odrekne, a to sve neopravdano „jede“ javni novac i čini zaposlene u javnom sektoru iznimno privilegovanim na teret građanstva. Kada se zna da su zarade u javnom sektoru sada u većini povoljnije od privatnog sektora, jasno je zašto mnogi hrle ka javnoj administraciji.

Najveća „zaostavština“ te partije, a koja ipak najteže pogađa cjelokupno društvo, je to  što smo i dalje „zarobljena država“ izrazito slabih institucija. Nove vlasti nijesu uspjele da pravednim i kvalitetnim zakonskim izmjenama stvore osnov za početak uspostavljanja reformisanog pravosudnog i policijskog sistema. Korupcija i kriminal su i dalje bitni epiteti koji se lijepe našoj državi sa međunarodnih adresa, dok građani na unutrašnjem planu i četiri godine od pada DPS-a osjećaju duboku nepravdu i nejednakost i ostali su gladni pravde. Zemlji je nasušno potreban veting u pravosuđu i policiji, jer se ne može očekivati da će pravdu isporučiti oni koji su godinama bili pod političkim i interesnim uticajima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 20. septembra ili na www.novinarnica.net

Naravno da će  rezultati izbora u Podgorici  biti na svoj način i ” lakmus papir ” stanja na republičkom nivou.  No, očekujem, ovi izbori neće baš u potpunosti razbistriti  podgoričku političku scenu

MONITOR: Bliže se podgorički izbori. Kako vidite saveze koji su za tu utrku napravljeni i kampanju koja je u toku?

PEPIĆ: Ovi  vanredni podgorički izbori privukli su najveći broj učesnika do sada . Primijetno je i  da u njima učestvuje najviše predizbornih koalicija. Naravno, one su legalne i legitimne, u nekim situacijama moglo bi se reći i poželjne, ali mislim da su ove i ovakve koalicije ” predizborni brak” većini političkih subjekata koji sačinjavaju, spas od njihovog političkog kraha . Prije da se udružuju zbog straha od birača. Slobodan sam reći, da se ove koalicije  stvaraju najviše iz ličnih razloga. Ako su već, kako nam se prikazuju, toliko  uvjereni  u svoje vizije i misije , dobro bi bilo da samostalno učestvuju, pa da se vidi koliko je onih koji ih podržavaju. Ovako,  kada se postigne neki izborni rezultat, na scenu  stupa njihovo pregovaračko i ucjenjivačko umijeće.
Što se tiče kampanje između učesnika , ona može da djeluje žestoko. Ali, ja sam očekivao još žešću. Poznato je da su ove podgoričke izbore  proizveli ne međupartijska  već unutarstranačka prepucavanja. Oni koji su se do nedavno kleli u ” vječna prijateljstva i saradnju ”  imaju i imali bi što reći jedni o drugima. Ostaje utisak bez obzira na ponekad žešću retoriku i prepucavanje , da i nijesu baš spremni da iznesu sve jedni o drugima. Drago mi je što su , bez obzira na prepucavanja političara , građani  sve imuniji na te pojave . Neka se taj i takav trend i nastavi.

MONITOR:  Jesu li izbori u Podgorici „sve samo ne lokalni“, kako je kazao Saša Mujović, ministar energetike koji predvodi kampanju za PES i Demokrate?

PEPIĆ: Pa dobro, zbog broja birača izbori u Podgorici, nemaju samo lokalni  već  širi značaj.   Podsjećam  da su  vanredne izbore u glavnom gradu  proizvela unutarpartijska pucanja u PES- u. Ovi izbori su poseban  test za PES , i tu sam saglasan sa g. Mujovićem. Mislim da je onaj prošlogodišnji uspjeh na junskim republičkim izborima  dobrano uzdrman.  Predviđam  da će PES izgubiti značajan broj birača na ovim podgoričkim izborima. Ne samo zbg nekih pogrešnih političkih poteza, već i zbog primjetno iznevjerenih očekivanja i nejasnoća oko primjene i programa Evropa sad 2.
Naravno da će  rezultati izbora u PG biti na svoj način  lakmus papir stanja na republičkom nivou. No očekujem da ovi izbori neće baš u potpunosti ” razbistriti ” podgoričku političku scenu. Smatram da bi bilo jako dobro da pokret Preokret  postigne dobar rezultat. Iskreno mislim da je Srđan Perić daleko najbolja ponude za ove izbore !

MONITOR: Može li se Podgorici dogoditi budvanski scenario, gdje nakon izbora nije moglo doći do konstituisanja vlasti?

PEPIĆ:.Naravno, postoji velika mogućnost i da nakon ovih izbora u Podgorici , politička situacija i dalje bude nejasna i nestabilna. Ne očekujem da bilo ko od takmaca na ovim izborima dobije  značajniju prednost. Opet podsjećam da su ove  izbore izazvali  oni koji su na prethodnim bili na zajedničkoj listi.  Poznavajući poprilično ove koji na njima učestvuju , sumnjam da će se oni baš onako lako dogovoriti. Umjesto  brzog uspostavljanja i funkcioniranja lokalnih organa vlasti u glavnom gradu , za mene ne bi bilo iznenađenje da Podgoričani u narednoj godini budu imali još jedne izbore. Ovako stanje je i u još nekim opštinama. Plašim se da će se takvo stanje nastaviti i dalje u društvu. Mi smo tipično partitokratsko društvo.  Pravi i praktično jedini izlaz iz toga vidim u uvođenju otvorenih izbornih lista. Da građani stvarno i direktno biraju svoje predstavnike, na lokalnom  na republičkom nivou. I da naši odbornici i poslanici stvarno budu izabrani glasom građana , a ne voljom političkih šefova ! Sa ovakvim izbornim sistemom i zakonodavstvom , samo ćemo se vrtjeti u krug

MONITOR: Kako sukobi unutar poltičke većine, te na relaciji predsjednik premijer Vlade utiču na funkcionisanje sistema i institucija?

PEPIĆ: Naravno da sukob predsjednika i premijera utiče na neke političke i društvene tokove. No meni to i ne djeluje kao nešto ” strašno i opasno “. Naravno da bi normalna i u opštem interesu kohabitacija bila poželjnija.
Kada pominjemo ovaj sada već žestoki sukob između Jakova i Milojka , ne mogu a da ne podsjetim  na ono antologijsko pitanje od prije skoro četiri godine , novinara Petra Komnenića , prilikom njihovog prvog javnog pojavljivanja u emisiji u kojoj su bili zajedno:  ” Momci stvarno , ko ste vi ?”. Stvarno nijesmo ni znali ko su. Samo su se nečujno i tiho pojavili u 42. Krivokapićevoj Vladi.
Ubrzo su i postali , iako su bili u toj expertskoj Vladi dovedeni  kaa experti , važni politički  faktori.
Obojica su htjeli da budu lideri. A dva lidera ne mogu biti nigdje , pa ni u stranci. Zato nije iznenađenje  što su oni od ” jednog pored drugoga ” , ubrzo prešli u fazu ” direktno jedan protiv drugoga “. To nije ništa novo za našu društveno- političku scenu. Samo radi podsjećanja:  ” Branko- Momo” ” Milo- Momo” „Sveto-  Milo… U  svakoj stranci je bilo toga. Takvi sukobi su  izazivali ozbiljne  krize , koje su, naravno, dovodile  i do izbora.
Aktuelni Predsjednik i aktuelni premijer  morali bi shvatiti i prihvatiti  da oni nijesu tu zbog sebe , već zbog građana. I da bi zbog opšteg interesa  trebali i morali da nađu u sebi snage i prevaziđu , ili zanemare lične sukobe i netrpeljivost. Niko nije toliko vrijedan da zbog njega trpi zajednica !

MONITOR: Nedavno je bila četvrta godišnjica od pada Demokratske partije socijalista. Kako ocjenjujete rezultate vlada koje su se potom smijenile?

PEPIĆ: Taj 30.08.2020. godine, iako može da djeluje kontradiktorno, donio je i mnogo toga  i nije. Najveći gubitnici smo mi koji smo se iskreno borili protiv onog i onakvog sistema. Dobro se zna što je bio i kakav je bio DPS do avgusta 2020.  Ali ovi koji su u ove četiri godine vladali , više nemaju pravo da sa DPS-om ” prikrivaju ” svoje činjenje i nečinjenje nakon toga. Rezultati i 42., 43. i ove 44. Vlade  daleko su od onoga što se ne samo trebalo , već i moralo uraditi.

MONITOR: Vidite li promjene?

PEPIĆ:  Konačno se nakon više od 30 godina , promijenila vlast. Što se pokazalo da nije ništa strašno , već naprotiv poželjno. Nažalost, mi smo umjesto promjena , dobili klasične zamjene. Neki od onih koji su bili žestoko protiv Mila , kada su dobili pozicije u mnogim stvarima su pokušali da budu kao on. Umjesto “originala ” dobili smo mnoge ” kopije originala “.
U nekim stvarima ne samo da se nastavilo po ” starom” , već je to i prevaziđeno. Naročito u  isključivo partijskom zapošljavanju i angažovanju.  Naročito u nekim bolje stojećim firmama, organizacijama , institucijama imamo samo partijska i porodična zapošljavanja. Nerijetko se može naći da u istoj firmi i državnim organima su zapošljeni i rade , od đeda do unuka. Imamo i slučajeve, da neko ko je bio direktor u nekoj firmi , a u međuvremenu postao poslanik , je sklopio ugovor sa firmom ( čitaj sobom) , da se ako mu istekne mandat  vrati opet kao direktor !
Ona ” sjaši Kurta…” nije baš bez neke !

MONITOR: Da li je demontiran Đukanovićev sistem?

PEPIĆ: Iako je bilo nekih pokušaja demontaže Milovog sistema,  na tome je malo,  moglo bi se reći minimalno urađeno. Sistem koji je uspostavio DPS i naročito Milo, nije praktično ni načet. Kao da i nije bilo želje i volje za tim. Ona 42. Vlada, koja je morala i trebala da bude politička , bila je  tzv. expertska. Onaj koji se najviše zalagao za tu i takvu Vladu experata, u njoj je bio  jedini političar i to potpredsjednik Vlade. On je  uz blagoslov i pomoć DPS- a formirao novu 43. Vladu. Koja je ne samo formalno, već i stvarno politički oživjela DPS.  U ovoj 44.Vladi i među članovima Vlade , a bogami i poslanicima vladajućih, naročito PES-a imamo i jedan broj onih , koji su bili u DPS- u , kada je bio na vlasti.
Teško je  očekivati da oni koji su učestvovali u stvaranju onog sistema, ili su ćutali, demontiraju taj  sistem Mnogi od onih koji su iskreno bili i borili se protiv đukanovićevog režima, skrajnuti su sa strane.
Ipak ima i dobrih pokušaja. Tu mislim prije svega na djelovanje Specijalnog tužioca i SPO- a. Ali ,  daleko od toga da to bude dovoljno.

MONITOR: Često ukazujete na ćutanje crnogorskih političkih vođa, na genocid u Gazi. Zašto ćute i čemu još ćute?

PEPIĆ: Niti mogu,  niti bih smio dati sebi za pravo , da ne podignem glas protiv onoga što izraelski režim radi Palestincima. Nad onim zločinima i klasičnom genocidu. Znam da ja kao jedinka ne mogu to da spriječim. Ali hoću da budem čovjek i da jasno i glasno kažem, stop tom genocidu nad Palestincima. Neću i ne smijem da ćutim ni o tome što su  zločinu i iživljavanju nad Palestincima pokrovitelji Izraela, zapadne velike sile.
Sramno i licemjerno je ćutati o tome.
Sramno je i licemjerno što i crnogorska politička elita, pa i neki NVO i raznorazni aktivisti o tome ćute. „Ubiše ” se dokazujući nam koliko su  beskompromisni borci za ljudska prava i slobode, a o Gazi ćute. Sramno je to i licemjerno!

Čast izuzecima. Kao izuzetak, ističem poslanika Nikolu Zirojevića  koji je, jedini od poslanika , htio da podrži peticiju građana i predloži donošenje rezolucije u CG Parlamentu. Njema stvarno svaka čast! A šta o ostalima reći?  Sem kako možete i smijete da ćutite  nad ubijenom i izmasakriranom palestinskom djecom?

Pored toga što neće da podignu svoj glas zbog dešavanja u Gazi, mnogi naši političari i javni poslenici  ćute na sve  što može direktno da ugrozi njihov lični interes. Ili  im  reagovanje može doprinijeti, da im se zakoče ili isključe  finansijski ventili.
Meni je najvažnije , bez obzira na posljedice  ono “rekoh i spasi dušu ” Kao onaj mrav u priči – „  da se zna na čijoj sam strani “!

Milena PEROVIĆ

Kada je Zapad potkopao rusko-ukrajinski sporazum, rat je poprimio svjetsko-političke razmjere. A igrači koji odlučuju na tom planu su Kina, BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) i SAD

MONITOR: Njemački kancelar, Olaf Šolc, smatra da je neophodno brzo sazvati novu međunarodnu mirovnu konferenciju o prestanku rata u Ukrajini, ali na kojoj bi sada učestvovala i Rusija. Mogu li se predvidjeti rezultati tog novog pokušaja, s obzirom na Vaše stanovište da Rusija sada ratuje za novi svjetski poredak a ne – kao na početku, za „novu sigurnosnu arhitekturu u Evropi“?

MOČNIK: Izgleda da su ratni ciljevi Ruske federacije na početku bili da brzim udarom sruši režim u Kijevu, postigne neutralnost Ukrajine, zaustavi širenje NATO pakta i osigura ugodno rešenje za pobunjene oblasti na istoku Ukrajine. Režim nije pao, ali su se Rusi na pregovorima sa njegovim predstavnicima u Istanbulu početkom marta 2022. dogovorili više-manje u tom smislu. U tom trenutku je Zapad (tj. SAD sa saveznicima) hitno intervenisao preko Borisa Džonsona, zabranio ukrajinskoj vladi da se bilo šta dogovara sa Rusima i verovatno obećao izdašnu pomoć Ukrajini da protera rusku vojsku sa svoje teritorije. Evropska unija se smesta – i protiv svojih interesa – svrstala uz SAD i uključila u njihov „posrednički rat“ protiv Rusije. To je gurnulo EU u recesiju, a posebno je pogodilo Nemačku i njenu strategiju uvoza energenata i sirovina iz Rusije i izvoza visokotehnoloških proizvoda u Rusiju i Kinu. Nemačka sada vojnom industrijom pokušava da spase svoju privredu, pa nameće svoje oružje saveznicima, ali to nije dovoljno. Završetak rata u Ukrajini je u interesu Nemačke, ali o tome neće odlučivati ni EU ni Nemačka. Šolc rešava spoljnopolitički i unutrašnjepolitički debakl svoje vlade. Ali sumnjam da će uspeti. Kada je Zapad potkopao rusko-ukrajinski sporazum, rat je poprimio svetsko-političke razmere. A igrači koji odlučuju na tom planu su Kina, BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) i SAD.

MONITOR: U tekstu, u okviru analize procesa u postsocijalističkim državama, pišete i o unutrašnjoj dinamici u Rusiji – između političke birokratije i oligarhije ruskih rentijerskih kapitalista i kao jedan od mogućih uzroka napada na Ukrajinu navodite i krah pokušaja „klasnog kompromisa“ između ove dvije dominantne grupacije?

MOČNIK: Uzroci rata u Ukrajini su složeni. Veoma sažeto bismo ih mogli opisati ovako. Rat u Ukrajini je izazvao kolektivni imperijalizam Zapada u opštim okolnostima dugotrajne krize kapitalizma i u specifičnim okolnostima koje su nastale različitim načinima na koje su vladajuće klase u Ukrajini i Rusiji obnovile kapitalizam.

U Rusiji je, posle haotičnog prvog perioda, državu preuzela birokratija bezbednosnih i represivnih organa i donekle disciplinovala domaći krupni kapital. Ruski kapitalisti su parazitska klasa, prisvajaju rente od prirodnih resursa i troše ih na luksuz i špekulacije na berzama i tržištima hartija od vrednosti. Kapital ne ulažu u proizvodnju, već su ga do rata prenosili u imperijalistički centar. Rusija je tipično podređeno kapitalističko društvo: izvozi energente, poljoprivredne proizvode, minerale i druge sirovine, poluproizvode, a uvozi visokotehnološku robu i robu široke potrošnje. Izuzeci su tehnologija proizvodnje nuklearne energije i vojna industrija. Pre nego što je Rusija intervenisala u ukrajinskom građanskom ratu, njena politika je bila zasnovana na kompromisu između vladajućih frakcija. Ekonomski se potčinila imperijalističkom sistemu, politički se nametnula kao regionalna sila i povezala se sa zemljama Centralne Azije i Kinom. Napadom na Ukrajinu ruska državna birokratija je pobedila u sukobu sa „oligarsima“, ali nije rešila osnovni problem ruske privrede, koja za sada ostaje snabdevač energentima, sirovinama i poljoprivrednim proizvodima za uspešnije privrede – sada za Kinu.

I u Ukrajini, kapitalisti su rentijeri, ali za razliku od Rusije, oni su potčinili političku birokratiju i preuzeli državu. Kapitalisti se takmiče jedni sa drugima, pa mogu da prave samo kratkoročne oportunističke koalicije, ali nisu sposobni za dugoročne projekte neophodne za državnu politiku. Bilo je neizbežno da ukrajinski „oligarsi“ politički potčine svoju zemlju nekoj jačoj spoljnoj sili. Istovremeno, kao izvoznici poljoprivrednih proizvoda, sirovina i poluproizvoda, morali su da se potčine jačem kapitalu na višim fazama proizvodnih lanaca. Pošto tog kapitala u Rusiji nema, a ruski kapitalisti nisu ulagali u inostranstvo, ukrajinski kapital i njegova zemlja su se na kraju predali imperijalističkom zapadnom kapitalu i njegovim vojno-političkim aparatima. Ukrajina se potčinila imperijalističkom Zapadu upravo zato što Rusija nije imperijalistička sila.

MONITOR: Glavna tema buduće Komisije je  ulaganje u odbranu, najavljuje  predsjednica EK Ursula fon der Lajen…Da li je to upereno samo protiv Rusije ili se „središte EU“ opire šefovanju SAD?

MOČNIK: Vojno i politički je to upereno protiv Rusije, a ekonomski pokušavaju da izbave nemačku i francusku privredu iz recesije. A podređene zemlje EU poput Hrvatske i Slovenije će platiti.

MONITOR: Od strane Zapada, napad na Ukrajinu objašnjava se ambicijom Vladimira Putina da obnovi Rusku imperiju?

MOČNIK: To je zapadnjačka propaganda. Rusija je nedavno objavila da su istanbulski sporazum i situacija na terenu osnova za mirovne pregovore. Delovanje ruske vojske potvrđuje ovaj stav. Ruska vojska nastupa oprezno i metodično, čuvajući ljudstvo i zauzimajući oblasti koje je Rusija već formalno anektirala.

MONITOR: Da li slabošću u integrisanosti EU i njenoj globalnoj poziciji smatrate i „antagonističku saradnju“ – kako nazivate odnos Mađarske i centralnih EU institucija? Skrenuli ste pažnju na to da u Mađarskoj značajan uticaj na privredni razvoj i dalje ima politička birokratija, pa je privreda i transnacionalna i nacionalna.

MOČNIK: Treba imati na umu da je EU sada neokolonijalna konstrukcija kojom zemlje zapadne i severne Evrope dominiraju evropskim jugom i istokom. Mađarska politička birokratija pokušava da u odnosu na imperijalističku Evropsku uniju sprovede politiku koju je latinoamerički ekonomista Ruj Mauro Marini nazvao „antagonističkom saradnjom”. Ova politika integriše zemlju u imperijalistički sistem u podređenom položaju, a istovremeno nastoji da razvije sopstveni kapitalizam stvaranjem domaće kapitalističke klase, velikom eksploatacijom domaće radne snage i širenjem na susedne zemlje u vidu manjeg imperijalizma – „subimperijalizma“. Ono što su Sjedinjene Američke Države dozvolile Brazilu šezdesetih godina dvadesetog veka, Evropska unija ne trpi u odnosu na Poljsku i Mađarsku. Smetaju joj jake vlade sa solidnom podrškom u parlamentu, i proglašava ih „autoritarnim“. Inače politika Orbanovog režima potvrđuje Marinijevu tezu da su zavisnost i supereksploatacija sopstvene radne snage nužno povezani. Mađarska je uspešno društvo po kapitalističkim standardima, ali katastrofalno po ljudskim standardima.

MONITOR: Da li je „ socijalizam sa kineskim obilježjima“ u stvari pokušaj nove kapitalističke prakse, u kojoj postoje i „kineski tajkuni“ – za sada kontrolisani od političke birokratije KP Kine. Pominjete i mišljenje Samira Amina da će održivost kineskog sistema zavisiti od toga da li će zemljište ostati u državnom vlasništvu ili će preovladati tendencija privatizacije-što on ocjenjuje kao odlučujući sukob. Od čega bi način razrješenja tog sukoba zavisio?

MOČNIK: U Kini, obnova kapitalističkog načina proizvodnje nije bila sveobuhvatna i haotična kao u istočnoj Evropi i na području bivšeg Sovjetskog Saveza. O tome je još devedesetih godina prošlog veka pisao engleski ekonomista Džon Ros. U Kini je država kontrolisala i uslovljavala strane investicije i privatizovala samo neke sektore, dok je druge zadržala u državnom vlasništvu. Državni sektor nije radio sa profitnim motivom, podržavao je podizanje životnog standarda širokih masa i razvoj privatnog sektora. Država je zadržala državno vlasništvo nad zemljom i time omogućila seljačkim domaćinstvima slobodan pristup zemlji. Zemlja je kasnije postala meta divlje privatizacije uz podršku pojedinih lokalnih uprava. Sukob u toj oblasti je još uvek u punom jeku i odlučiće da li će Kina da ostane na socijalističkom putu ili će samo postati najjača kapitalistička zemlja. S druge strane, Kina je svoju dugoročnu socio-ekonomsku politiku pažljivo prilagođavala procesima u svetskom kapitalističkom sistemu, iskoristila neoliberalnu deregulaciju i postala najjača privreda sveta.

Od američkih izbora ne treba očekivati previše

MONITOR: SAD su u fokusu i zbog predstojećih predsjedničkih izbora. Da li će pobjeda jednog od kandidata-Kamale Haris ili Donalda Trampa, doprinijeti bržem okončanju sukoba i u Ukrajini i na Bliskom istoku i koliko će taj izbor uticati na odnose SAD i EU?

MOČNIK: Od američkih izbora ne treba očekivati previše. Kamala Haris će nastaviti dosadašnju agresivnu i militarističku politiku – to je konstanta u demokrata, setite se Obame i Klintona. Tramp je, s druge strane, haotičan i nepredvidiv. Za mir i koegzistenciju najbolje bi bilo da se uloga SAD u svetu što više smanji.

Otpor kapitalu će biti uspješan kada se narod ujedini preko sadašnjih granica

MONITOR: Gdje se zemlje Zapadnog Balkana nalaze u Vašem stavu da je slabljenje globalnog uticaja SAD i EU, rezultiralo neokolijalnim odnosom prema njihovoj neposrednoj periferiji?

MOČNIK: Sada smo zavisne kapitalističke zemlje na evropskoj periferiji. U zavisnim zemljama radna snaga se redovno potcenjuje jer je višak eksploatacije radnica i radnika glavni izvor imperijalističke rente. Sledstveno tome, centralna politička borba u zavisnim zemljama je borba oko dohotka radnica i radnika. Glavni neposredni politički sukob u zavisnim zemljama, dakle, poklapa se sa glavnom protivrečnošću svakog kapitalističkog društva – protivrečnošću između rada i kapitala. Zato su sve socijalističke revolucije, pa i jugoslovenska, izbile na svetskoj periferiji. Ali pošto protiv naših narodnih klasa stoji ne samo nacionalna buržoazija, već i imperijalistička buržoazija sa svojim aparatima (Evropskom unijom, Međunarodnim monetarnim fondom, NATO paktom itd.), otpor će biti uspešan samo kada se narod ujedini preko sadašnjih granica.

Nastasja RADOVIĆ