Neđe je, u vezi sa padanjem sile i nepravde, odavno zapelo. Redom se zemlje nekadašnjih Jugoslovena i radnika samoupravljača suočavaju sa kasapljenjem radničkih prava. I kad se u Zagrebu govori o „hijenama na tržištu rada” i kad u Srbiji strahuju od „konačnog udarca radničkoj klasi” i kad u Crnoj Gori vladin strateški partner planira da livce zaposli honorarno – riječ je o istome: ,,reformama”, novim propisima ili njihovim, za radnike sve gorim, izmjenama i dopunama.
Izmjene Zakona o radu u Crnoj Gori imale su finu oblandu: Fond rada će, odlučeno je, uplatiti doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje radnicima kojima poslodavci to nijesu uradili, kako bi mogli da ostvare pravo na penziju. Usput je propisano da radnici koji bez svoje krivice ostanu bez posla, za otpremninu neće dobijati tri prosječne, već dvije minimalne neto zarade. Umjesto 1.400 – 366 eura.
I bez izmjena, Zakon o radu je omogućio vlasniku Uniproma Veselinu Pejoviću da radnicima KAP-a poruči kako, kad preuzme kompaniju, neće biti stalno zaposlenih već će biti angažovani preko agencija za posredovanje. Kasnije je Pejović za nijansu odstupio i najavio da će do 550 radnika KAP-a u početku biti zaposleno na dvije godine, na određeni period, kao što, precizirao je, predviđa zakon.
Predsjednica sindikata KAP-a Sandra Obradović u izjavi za Monitor objašnjava kako pomisao na rad kod Agencija za ustupanje radnika u njoj izaziva strahoviti otpor: ,,Agencijski rad znači da zaposleni sklapa ugovor sa agencijom, da u firmi samo bez pogovora izvršava radne zadatke, strepeći od neproduženja ugovora. On praktično sa vlasnikom firme nema ništa jer mu Agencija daje zaradu i ispunjava uslove iz potpisanog ugovora.To je idealna pozicija za poslodavce, jer nema sindikalnog organizovanja, štrajka itd”. Ona najavljuje da će radnici temeljiti borbu protiv agencijskog rada na tome da poslovi u KAP-u ne mogu biti privremeni ili povremeni.
To je stvar industrijske kulture, koje se, kao crnogorske komparativne prednosti, ovih dana iznenada sjetio i premijer Milo Đukanović. Uočio je kako ,,Crna Gora u proizvodnji čelika, aluminijuma, drvopreradi i proizvodnji pića ima određena iskustva, tradiciju i obučenu radnu snagu”. Naravno, neće to imati veze sa poštovanjem dotične radne snage. Kad premijer prizna kako bi se domaća struja mogla skuplje prodati kroz izvozne aranžmane, ali da je ,,za ekonomske interese Crne Gore važnije da se na toj ‘sirovini’ zasnuje dodatnih 400 ili 500 radnih mjesta”, svako u Crnoj Gori zna da to nema veze sa brigom za radnike. U vladinim radnjama oko struje uvijek na kraju građani Crne Gore plate neke milione. Nekome.
Premijerovo ukazivanje na ,,izuzetnu važnost industrije” imalo bi smisla da nije bio na čelu vlade, na primjer, u posljednjih pet godina tokom kojih je 25.000 radnika ostalo bez posla. Prema analizi Saveza sindikata Crne Gore riječ je uglavnom o zaposlenima u prerađivačkoj industriji i energetici gdje je najviše ugašenih radnih mjesta.
,,U Crnoj Gori sve više zaposlenih ostaje bez posla, a sve je manja mogućnost otvaranja novih radnih mjesta i zapošljavanja. Industrija je na izdisaju, cijene rastu, a zarade se smanjuju, potrošačka korpa je sve skuplja, sve je veći broj siromašnih i korisnika materijalne pomoći, ogroman broj zaposlenih radi na crno. Siti smo velikih obećanja o boljem životu”, kaže Sandra Obradović.
Jedna od omiljenih zloupotreba na našem tržištu rada je izbjegavanje obaveze da nakon dvije godine rada na određeno kod istog poslodavca radnici dobiju stalni posao. Prosto, nakon isteka tog roka, poslodavci iste te radnike angažuju preko agencija. Ako neće – otkaz.
Tu nedavno kad su sindikati zdravstva, prosvjete, uprave i pravosuđa tražili povećanje plata, vlada je odgovorila kako para nema i kako je od malog povećanja plata važnija fiskalna konsolidacija. Što će reći – bolje su vam i ovakve plate nego nikakve.
Pričalo se ovih dana u Skupštini, na predlog DF-a, i o pooštravanju kaznene politike prema poslodavcima koji radnicima ne isplaćuju plate.
Predlog dopuna Krivičnog zakonika, ocijenjeno je iz Montenegro biznis alijanse ,,nije baš podsticajan za poslodavce”. Skandalizovani su idejom da neko, ako nekome ne isplati platu, pokrade ga dakle, treba da ide u zatvor. Smatraju da se biznis konstantno guši, umjesto da se ,,relaksira i potpuno oslobodi stega”. Američka privredna komora u Crnoj Gori nedavno je predložila izmjene radnog zakonodavstva prema kojima je postojanje Opšteg kolektivnog ugovora suvišno, minuli rad ne treba plaćati, prava po osnovu rada treba da zastarijevaju i pravila disciplinskog postupka treba da odredi sam poslodavac. Vjerovatno bi se u daljoj razradi mogla propisati i dužina lanca na kom se radnik može držati.
Nije zgorega virnuti ka svjetlu u komšiluku. Sija srpski premijer Aleksandar Vučić. Njegov ministar finansija Lazar Krstić podnio je ostavku nakon što nijesu prihvaćeni njegovi predlozi o smanjenju plata u javnom sektoru za 15 odsto, otpuštanju 160.000 zaposlenih, smanjenju penzija za 20 odsto i poskupljenju struje od 30 procenata. ,,Premijer ima meko srce i zato ima i toliku podršku naroda. Ne sumnjam da bilo ko od njega bolje razumije šta je potrebno i moguće sprovesti”, rekao je Krstić.
Čekaju izmjene zakona o radu i penziono-invalidskom osiguranju. Nekoliko sindikata najavilo je proteste, vlast je, kao u dobra stara vremena, najavila ,,kontramiting”. Objasnili su kako će novi zakon doprinijeti povećanju domaćih i stranih investicija, smanjenju „rada na crno” i povećanju zaposlenosti. Upozorenje da Rumunija, na primjer, ima investicije od šest milijardi eura godišnje, ali i najniže plate u Evropi, nije preozbiljno shvaćeno.
Među blagodatima koje donose novi propisi su: isplata naknade od 0,4 odsto za minuli rad samo za godine kod aktuelnog poslodavca, smanjenje otpremnine za penziju sa tri na dvije plate, produženje roka za rad na određeno vrijeme sa jedne na dvije godine, smanjenje plaćenog odsustva zbog vjenčanja, rođenja djeteta, bolesti ili smrti člana porodice sa sedam na pet dana i tako dalje. Nije baš sve crno: majke dvoje djece, recimo, dobijaće godinu upisanog staža. Od 2032.
Nije mnogo bolje ni sa zapadne strane plota. Vlada i parlamentarna većina u hrvatskom Saboru, odbacili su glavninu od 79 amandmana kojima je tražena kraća radna sedmica, onemogućavanje ustupanja radnika povezanom društvu, povoljniji uslovi za agencijske radnike i za žene u svijetu rada.
Novi zakon o radu omogućio je da se radna nedjelja produži na 50, odnosno 60 sati. Odbačen je i amandman kojim su predstavnici opozicije tražili da se izbriše mogućnost ustupanja radnika povezanim društvima u zemlji i inozemstvu. Laburista Dragutin Lesar kazao je kako je riječ o ozakonjenju prakse da se radnici prebace u jedno, a imovina u drugo povezano društvo, čime je radnicima onemogućeno da naplate svoja potraživanja. ,,Vi ozakonjujete tu praksu, zloupotrebu, manipulaciju tih hijena na tržištu rada koje vi zovete poslodavci, a zapravo su pljačkaši”.
Zapošljavanje preko agencija za privremeno zapošljavanje u Hrvatskoj je produženo sa jedne na najviše tri godine, olakšana je procedura davanja otkaza kod kolektivnog viška od najmanje 20 radnika, ukinuta je apsolutna zaštita trudnica i majki dojilja od noćnog rada.
U Hrvatskoj oko 55.000 radnika tri mjeseca nije primilo platu. Poreska uprava je objavila listu srama poslodavaca – popis preduzeća koja nisu isplatila plate radnicima. Na popisu se nalazi više od 7.000 poslodavaca koji u prvih pet mjeseci ove godine nisu isplatili plate, prenijeli su hrvatski mediji.
Propise koji pogoduju političkim elitama i kapitalu, a radnike pretvaraju u robu, svaljivanje tereta krize na leđa građana – dijelimo kao usred bratstva i jedinstva. Zato su onako združeno, sa srpske i hrvatske strane, socijalne proteste u Bosni proglasili bošnjačkima. Ubijanje solidarnosti, usitnjavanje otpora, gaženje svih koji se usude da dignu glavu – najuspješniji je regionalni proces.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice