Novom ministru ekonomije Vladimiru Kavariću nije bilo teško da dođe u prvu posjetu Beranama kada je privreda svedena na jedva trista zaposlenih u tri-četiri firme, od desetak hiljada radnika sa početka mandata bivšeg premijera Mila Đukanovića. On je kurtoazno porazgovarao sa gradonačelnikom Vukom Golubovićem u njegovom kabinetu i zatim pošao da se po enti put obilježi završetak rekonstrukcije zgrade Opšte bolnice, i promoviše projekat takozvane energetske efikasnoti. Tako su građani imali priliku da saznaju da je u okviru tog projekta na zgradi bolnice obavljena zamjena bravarije, urađena termoizolaciona fasada i centralni bojleri za pripremu tople vode i automatizovano grijanje. Ministar Kavarić je objasnio da je njegovo ministarstvo prepoznalo projekat energetske efikasnosti kao jedan od prioriteta u 2011. godini.

„Za projekat energetske efikasnosti Vlada je obezbijedila sredstva iz zajma Svjetske banke u cilju rekonstrukcije dvadeset obrazovnih i zdravstvenih ustanova u državi u iznosu od 6,5 miliona eura” – rekao je Kavarić.

Doduše, nije ni do sada bilo nepoznato da se može prilično ušteđeti na drvima ako se na kućama stave novi, dobrodihtujući, prozori i vrata, da ne furi. Na to što promaja duva kroz prazne privredne pogone u industrijskoj zoni Rudeš, ministar ekonomije se nije osvrtao.

Promaja je u vidu cunamija produvala kroz ciglanu koje više nema. Novi vlasnik je, kao što je poznato, kupio prije šest godina, i ubrzo porušio da bi gradio novu, koju do danas nije napravio. Uvodeći samom sebi stečaj, oslobodio se svih pedeset radnika, i rasprodao bez tendera i otpremnica svu opremu, mehanizaciju i repromaterijal. Ciglana je prodata kroz prvi stečaj za 254 hiljade eura, a kroz novi stečaj samo pet ari zemljišta oglašeno je ovih dana na prodaju najprije za milion i po, a zatim, drugi put, za milion i trista hiljada.

Kada se podigla povika oko tog posla, vlasnik, podgorički biznismen Petar Đurišić, objasnio je da se „zemljište prodaje samo pro forme, da bi se zadovoljio postupak stečaja”. Na pitanje šta ako zemljište ipak bude prodato, on je odgovorio da ni to nije problem i da će za novu fabriku kupiti drugi plac.

Gradonačelnik Berana Vuka Golubović bio je, međutim, izričit da zemljište bivše ciglane ne može promijeniti namjenu, bez obzira na dvije licitacije.

„Ko god da ga prodaje, može ga prodavati koliko god hoće. Po detaljnom urbanističkom planu tu je predviđena samo gradnja ciglane i ništa drugo ne dolazi u obzir” – rekao je Golubović.

Sindikalni lider otpuštenih radnika beranske ciglane Veselin Radičević najavio je da će zbog prodaje zemljišta, kao i svega drugog što je pratilo ovu privatizaciju, podnijeti krivične prijave protiv Agencije za privatizaciju i strana ulaganja, Privrednog suda u Bijelom Polju i prve stečajne uprave koja je napravila takav kupoprodajni ugovor.

„Neko će morati da objasni kako to da je sva imovina, sa zgradama koje je privatnik porušio, opremom i mašinama prodata za 254 hiljade, a danas, kada su cijene znatno niže, samo se zemljište procjenjuje i nudi po cijeni od milion i po” – kazao je Radičević.

On je pozvao i specijalnog tužioca da se umiješa i ispita slučaj beranske ciglane, pošto do sada nije bilo nikakvih reakcija od državnih institucija kojima su se obraćali, pa ni od skupštinske Komisije za privatizacije na čijem je čelu opozicioni lider Andrija Mandić.

„Računali smo da su to makar ljudi od naroda birani, i da će odgovoriti na naš dopis. Ali, oni su u Podgorici, a mi na sjeveru, i imam utisak da ih nije briga” – rekao je Radičević.

Slučaj ciglana još nema epilog, kao ni rasprodaja vrijednih mašina bivše fabrike kože Polimka. Ova kompanija prodata je KIPS-u za simboličnih hiljadu eura. Na dijelu fabričkih hala, gdje je napravljen prodajni centar, mnogo prije nego na Opštoj bolnici promijenjeni su prozori i vrata i time promivisan projekat energetske efikasnosti. Tu je toplo i prijatno za jedan broj radnika, među kojima nema mnogo starih. Novi su brižljivo odabrani pred posljednje parlamentarne izbore, a stari se još uvijek okupljaju pred zgradom Opštine da iskažu nezadovoljstvo privatizacijom. I oni pozivaju specijalnog tužioca da ispita kako je fabrika prodata za hiljadu eura da bi bila pretvorena u prodavnicu, a do danas nema traga mašinama koje su vrijedne makar dva miliona, osim što se prepričava da uspješno štave kožu negdje na Kosovu.

Bez vrata i prozora, i još mnogo čega drugog, ostala je Fabrika papira Nova Beranka, gdje beogradski biznismen crnogorskog porijekla Radoje Gomilanović rasprodaje sve što može da unovči. Još ljetos mu je u državnom tužilaštvu legla prijava potpredsjednika Opštine Radivoja Merdovića (SDP) u kojoj se tvrdi da je u ovoj firmi na djelu postupak otuđenja opreme, mašina i alata, sumnjivo proglašenih kao otpad, odnosno sekundarne sirovine. I dio radnika na jednom od posljednjih zborova optužio je vlasnika da iznosi iz fabrike opremu, bez koje ne može da se pokrene proizvodnja.

„Ja imam saznanja da je iz fabrike 11. januara iznesen rezač papira. Navodno je ustupljen na korišćenje drugom beranskom biznismenu u Beogradu. Mene zanima kako je prošao carinu i ko je za to dao dozvolu. Tražim od pravnog zastupnika iz sindikata da vidi ima li potrebe da o tome obavijesti tužioca” – kazao je radnik Vesko Premović.

Gomilanović je nakon toga izjavio da nije iz fabrike prodao ništa što ugrožava proces proizvodnje i potvrdio da je rezač iznesen, ali da je „samo ustupljen na revers”.

„Što se drugih prodatih djelova imovine tiče, smatram da ništa što nije u procesu proizvodnje ne treba da ‘kupi’ koroziju” – rekao je ovaj biznismen u čijem vlasništvu je fabrika papira, kada se sve sabere, za šest godina radila samo dva mjeseca.

Monitor je već objavio da je Privredni sud u Bijelom Polju ovu privatizaciju nedavno poništio i da se čeka odluka Apelacionog suda u vezi sa tim. Sto trideset radnika vode bitku sa vlasnikom oko izmirivanja zaostalih obaveza, a jedan od zborova održan je upravo na dan posjete Beranama ministra ekonomije, koji je taj skup zaobišao.

Dok se promoviše projekat energetske efikasnosti, promaja pišti i kroz hodnike Rudnika mrkog uglja. Grčka firma Balkan Energy, koja je prije tri i po godine privatizovala beranski rudnik, još uvijek nije skinula hipoteku sa cjelokupne imovine ove kompanije, koju je založila podižići u dva navrata polumilionske kredite kod samih sebe, odnosno kod banke čiji vlasnici su istovremeno i vlasnici Balkan Energy. Energetska efikasnost koja je trebalo da se postigne izgradnjom termoelektrane i ulaganjem sto dvadeset miliona eura, ostali su samo epizoda kupoprodajnog ugovora koji ni u jednom elementu nije ispoštovan, ali ga Vlada i resorno ministarstvo nijesu raskinuli.

Možda je ministar Kavarić samo bio oprezan čekajući da nekoliko dana poslije njega u Berane pristigne premijer Lukšić i da se on prvi izjasni o Milovom privrednom nasljeđu u ovom gradu. Pored razgovora sa privrednicima iza zatvorenih vrata ni premijer, međutim, u zvaničnoj izjavi nije privredi poklonio više od nekoliko rečenica, konstatujući da je Berane primjer grada teže pogođenog u tranzicionim procesima. Oprezno. O promaji na Rudešu ništa konkretno. Istina, premijer nije gubio vrijeme pričom o energetskoj efikasnosti.

Tufik SOFTIĆ