INTERVJU
RADMILA STOJANOVIĆ, NOVINARKA I AKTIVISTKINJA, ZA MONITOR IZ LONDONA: Darvinistički pristup plaćamo životima

Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Smatra se da u Velikoj Britaniji ima preko 50.000 zaraženih i preko 5.000 umrlih. Ne zna se da li su ove brojke i približno tačne. Testirano je premalo ljudi da bi se mogao steći uvid o veličini problema, broj umrlih se odnosi samo na one koji su umrli u bolnici. Čula sam izvještaje da su obje cifre duplo veće, ako ne i gore
MONITOR: Velika Britanija se našla u centru svjetske javnosti zbog nekoliko zanimljivih slučajeva vezanih za pandemiju novog korona virusa. Jedan od njih je da je i premijer Boris Džonson pozitivan na koronu…
STOJANOVIĆ: Prije nešto više od desetak dana korona je napala srce britanske Vlade. Jedan za drugim premijer Boris Džonson, ministar zrdavlja Mat Henkok i nekoliko visokih savjetnika su objavili da su zaraženi i otišli su u kućnu izolaciju.
Dok se ministar zdravlja brzo oporavio, Džonsonovo stanje se drastično pogoršalo. U nedjelju je hitno prebačen na intenzivnu njegu, gdje se još nalazi. Tačno je da je bolest svačija, ali u slučaju Džonsona nije nefer reći, uz iskrene želje za brzim ozdravljenjem, da je premijer na svojoj koži osjetio ‘učinak’ sopstvene strategije, koja je do prije dvije nedjelje ukratko rečeno glasila – dobro je da se što više ljudi zarazi da bi se postigao ‘imunitet čopora’.
Ovom, u suštini darvinističkom pristupu ‘prirodne’ selekcije, po pricipu ‘ko preživi preživi’, sam premijer neće morati da se izloži. On je u jednoj od najboljih državnih bolnica i ako mu bude trebao, za njega će se naći respirator. To, nažalost, nije slučaj sa priličnim brojem ozbiljno oboljelih. Saznajemo da se medicinsko osoblje već neko vrijeme suočava sa traumom da mora da odluči ko ima veće šanse da preživi da bi im bio dodijeljen spasonosni respirator, kojih nema dovoljno.
MONITOR: U nekoliko gradova u Velikoj Britaniji zapaljeni su stubovi mobilne telefonije i zlostavljani inžinjeri zbog informacija da u širenju korona virusa ulogu imaju i repetitori 5G telekomunikacijske mreže, iako su britanski zvaničnici kazali da je to besmisleno. Da li im je to neko od stručnjaka za ovu oblast osporio?
STOJANOVIĆ: Tačno, i igrom slučaja jedan od gradova u kome je zapaljen 5G repetitor je Liverpul. Visoki funkcioneri Ujedinjenog Kraljevstva i stručnjaci su ovo okarakterisali kao „najgoru vrstu fake news”, „opasnu glupost”, „totalno bizarnu izmišljotinu” i slično.
Radi se o jednom od mnogih korona mitova koji se u ovo naše doba brojnih i decentralizovanih sistema priliva informacija šire u javnosti. Kaže mi drugarica porijeklom iz Turske da je među njenim sunarodnicima u Londonu ispiranje usta jodom proglašeno za lijek protiv korone! Ljudi pokušavaju da preuzmu kontrolu, jer se osjećaju bespomoćnim. Pod stresom smo i u panici od smrtonosne bolesti, a zvaničnicima ne vjerujemo.
Ovaj i slični mitovi bujaju po društvenim mrežama, a kredibilnost im daju selebritis, među kojima mnogi žive na ‘drugim planetama’. Sjetimo se primjera Karleuše i njenih savjeta o vakcinisanju!
Ako je 5G uzrok epidemije, kako to da nije pošteđen Iran, koji nema ovu tehnologiju?
MONITOR: I britanski pregovarač za odnose Britanije i EU poslije Bregzita Dejvid Frost je u samoizolaciji…
STOJANOVIĆ: On je bio u izolaciji u drugoj polovini marta i brzo se oporavio, a u isto vrijeme je objavljeno da je Glavni EU pregovarač Mišel Barnie obolio od kovida-19. Ovamo su neki sa smislom za crni humor govorili da je kovid dobrodošao, jer bar više ne moramo da slušamo o Bregzitu. Ali prevarili su se, naš ozbiljno oboljeli premijer ne pokazuje znake da planira produženje tranzicione faze. To je jedno od njegovih predizbornih obećanja i valjda da ne bi pao u iskušenje da se predomisli, donio je zakon da Ujedinjeno Kraljevstvo izlazi iz EU 31. decembra.
Da nije bilo epidemije Frost, Barnie i njihovi timovi bi intenzivno ugovarali detalje ugovora o tržišnim odnosima. Ovako niti mogu da se sretnu, niti mogu da komuniciraju elektronski zbog osjetljivosti pregovora i velikog broja učesnika. Džonson se bori za život, a tranzicioni period ostaje nepromijenjen. Nevjerovatno, ali istinito!
MONITOR: Zbog pandemije je otkazan drugi krug pregovora kojima Brisel i London treba da usaglase kakvi će im biti novi odnosi, posebno trgovinski, poslije Bregzita. Kakve će to posljedice imati?
STOJANOVIĆ: Besmisleno je praviti dugoročne planove i pregovarati o bilo čemu što nije direktno vezano sa opstanakom u vrijeme pogubne epidemije sa nesagledivim ekomonskim posljedicama.
Merkelova je rekla da se EU sučeljava sa najtežim testom u svojoj istoriji. Kada bi britanska vlada mogla da se sa ideološkog rasuđivanja prešaltuje na zdravorazumsko, morala bi doći do sličnog zaključka kad su u pitanju i Ujedinjeno Kraljevstvo i globalna ekonomija.
MONITOR: Zašto London odbija da govori o mogućem produženju pregovora sa EU na sljedeću godinu, iako do kraja godine važi prelazni period u kojem Velika Britanija mora da poštuje pravila EU?
STOJANOVIĆ: Boris Džonson je odlučio da stavi predizborna obećanja ispred interesa Britanije i zato ignoriše drastično promijenjene okolnosti. On i dalje ostaje pri zakonu koji je donio. Pozicija mu je da ako se ne postigne dogovor do 31. decembra, Britanija će breksitirati bez dila, po tzv. uslovima Svjetske trgovinske organizacije, što će Britaniju staviti u nezavidnu poziciju u trgovini sa EU.
U Britaniji se posljednjih godina razbuktla jedna opasna forma, ugavnom engleskog nacionalizma, baziranog na konceptu UK superiornosti i zenofobije, koji je odigrao bitnu ulogu u ishodu Bregzit referenduma.
Džonson i njegova partija su došli na vlast kao lideri toga masovnog pokreta i sad su njegovi dužnici. Za pobornike Bregzita on mora da se desi, ko’ živ ko’ mrtav.
MONITOR: Velika Britanija nije uvela policijski sat. Kakve su trenutno druge mjere na snazi i poštuju li ih građani?
STOJANOVIĆ: Britanskoj vladi je, na čuđenje mnogih, trebalo prilično vremena da odluči da uvede restriktivne mjere protiv širenja epidemije. Tek prije nešto više od dvije nedjelje krenula je Vladina kampanja da i ljudi bez simptoma treba da ostaju kući. Izuzeti su samo oni koji moraju da rade ili da pomažu nekome ko ne živi s njima. ‘Dozvoljen je’ izlazak za kupovinu namirnica i za rekreaciju. U svakom slučaju treba od drugih biti udaljen najmanje dva metra.
Ovdje se ističe da je važno izlaziti iz kuće jednom dnevno zbog održavanja fizičkog i mentalnog zdravlja. Mnogi ljudi, pogotovu u velikim gradovima, su usamljeni i gubljenje dnevne rutine je za njih pogubno, pogotovu kad se socijalnoj izolaciji ne vidi kraja. Ljudi se uglavnom pridržavaju instrukcija, jer vlada strah od zaraze. Poruke Vlade su da ljudi koji krše instrukcije ugrožavaju ne samo sebe već su odgovorni i za ugrožavanje zdravlja drugih i za opterećivanje zdravstvenih službi, koje su već na ivici kolapsa pod teretom broja oboljelih.
Ali, naravno, ima i ljudi koji su nekako uspjeli da ne čuju neprestane koronavirus poruke i upozorenja. Ima i onih, uglavnom se radi o omladini, koji ne mogu da odole druženju po parkovima, po sunčanom vremenu. Za sada policija pokušava da ubijedi prekršioce, a u posljednje vrijeme izriče i novčane kazne onima koji odbiju da se raziđu.
MONITOR: Broj potvrđenih slučajeva zaraze korona virusom u Velikoj Britaniji je u porastu. Kakve su procjene, da li će se taj trend nastaviti?
STOJANOVIĆ: Smatra se da ima preko 50.000 zaraženih i preko 5.000 umrlih. Strašno je da niko ne zna da li su ove brojke i približno tačne. Do sada je testiran premali broj ljudi da bi se mogao steći uvid o stvarnoj veličini problema, broj umrlih se odnosi samo na one koji su umrli u bolnici.
Čula sam izvještaje da su obje cifre u realnosti duplo veće, ako ne i gore. Kako je ovo uopšte moguće? Jedna od oštro kritikovanih odluka Vlade bila je da odbaci klasični metod javnog zdravstva da se nađu i testiraju svi koji su bili u kontaktu sa zaraženim osobama. To je i preporuka Svjetske zdravstvene organizacije i u Njemačkoj se korišćenju ove metode pripisuje smrtnost u samo nekoliko stotina slučajeva.
Nažalost, britanska Vlada nije reagovala dovoljno brzo i iz nekih razloga dočekali smo epidemiju nespremno. Dragocjeno vrijeme je prokockano i u zemlji petoj po bogatstvu u svijetu, službe se i dan danas bore sa nedostatkom testova i elementarne zaštitne i medicinske opreme, Ovo su ozbiljni propusti koji se plaćaju životima, a računi će se sigurno polagati kad dođu bolja vremena.
London kao vulkan
MONITOR: Kakva je situacija u Londonu?
STOJANOVIĆ: Ova zahuktala metropola, koja živi 24 sata, je neprepoznatljiva, ali još previše ljudi ide na posao, jer im je to Vlada dozvolila. Radi se o biznisima, kao što je građevinarstvo, koji nijesu neophodni za preživljavanje. Čuju se pitanja ‘zašto’, koja još čekaju odgovor.
Kao i drugdje, život se preselio online. Sad ‘idemo’ u pozorište, na balet, na izložbe online i uglavnom besplatno.
Ja i moje društvo smo gotovo svaki dan na zoom sastancima. Ljudi ne žele da sve što im je bitno zamre. Epidemija nije zaustavila ratove, okupacije i nepravde. Hoće li nam svijet poslije korone biti po volji i možemo li da zgrabimo sa obje ruke ovu izuzetnu priliku da izgradimo realnost na drugim osnovama?
London je kao vulkan i lava nastavlja da ključa ispod površine, bila izolacija ili ne.
Liverpulu prijeti biološka bomba
MONITOR: Šta kažu epidemiolozi, hoće li biološka bomba pogoditi Liverpul zbog fudbalske utakmice između Liverpula i Atletiko Madrida odigrane 11. marta pred 54.000 navijača? Zašto nadležni nisu otkazali utakmicu?
STOJANOVIĆ: To što je ta utakmica odigrana, iako se očekovao veliki broj španskih navijača u vrijeme kada je samo u Madridu bilo 1.000 oboljelih, je skandalozno. Ali, u to vrijeme, prije samo mjesec dana, odnos Vlade prema epidemiji je bio nepojmljivo ležeran.
Tačno je da se radi o novom oboljenju i da ćemo tek da učimo kako se protiv njega valja boriti, ali ono što se i tada znalo iz primjera Kine, Italije i Španije je da pristup ignorisanja virusa rezultira tragedijom. Engleska, a London pogotovo, prednjači u tužnom bilansu oboljelih i umrlih, ali, nažalost, epidemija nije zaobišla Liverpul i logično je da tvrdnja direktora za javno zdravlje i te kako ima osnova.
I Crnogoraci u izolaciji
MONITOR: Ima li zaraženih crnogorskih građana?
STOJANOVIĆ: Ovdje su zakoni o privatnosti strogi i institucije vam neće dati lične podatke korisnika, čak iako ih tražite iz najboljih namjera da bi biste bili od pomoći. Tu informaciju bih jedino mogla da imam o ljudima sa kojima sam u kontaktu. Mi imamo Udruženje Crnogoraca u Britaniji, koje godinama odlično funkcioniše i kontakti se održavaju. Znam da su neki u izolaciji, jer spadaju u rizične grupe, ali ne znam da li ima neko sa dijagnozom. Ako ima, nadam se da nijesu sami i da su u kontaktu sa zdravstvenim službama.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
IZDVOJENO
-
Prva linija obmane
-
IZA MASKE: Suvišni ljudi
-
Svetlana Slapšak, profesorica Fakulteta za postdiplomski studij humanistike u Ljubljani: Najluđe zamisli nam se dešavaju pred očima
-
TROŠENJE NOVCA ZA BORBU PROTIV KORONE: Donacije za DPS tajkune
-
MONITOROVA ANKETA: Nepovjerenje u institucije i u krizi
-
KAKO MJERE NKT UTIČU NA LOVIŠTA I RIJEKE: Najteže ribočuvarima
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije
4 danana
28 Marta, 2025
Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a
MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?
ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.
MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?
ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.
Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.
MONITOR: Kako vidite političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da arbitriraju o pitanjima od javnog interesa?
ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.
Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA, ZAGREB: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku

Objavljeno prije
4 danana
28 Marta, 2025
Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona bila nekoherentna
MONITOR: Hrvatski ministar odbrane, Ivan Anušić, izjavio je da je prošlo vrijeme kada se za sve pitao Beograd. Ima li Hrvatska konzistentnu politiku prema zemljama Zapadnog Balkana ili je ona i dalje pod uticajem složenih odnosa iz prošlosti?
DVORNIK: To s pitanjem Beograda je već stereotipna nacionalistička fraza još iz stare retorike HDZ-a i sličnih s kraja 1980-ih. Anušić je proizvod primitivnog političkog mentaliteta koji je od tada slabo evoluirao. Međutim, tu mu je reakcija Srbije pomogla tj. servirala loptu na smeč, jer se pozvala na također nacionalistički stereotip u kojem je nezamislivo da Kosovo bude neovisno. “Beograd” se doista nema što pitati, jer je s gledišta država koje su priznale Kosovo nenadležan. Ono što bi se stvarno moglo pitati ne “leži’”dobro nijednoj od država u regiji, a to je: koliko istinski štite svoje etničke manjine od diskriminacije i zakidanja raznih vrsta?
Inače, ne zavaravajmo se: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku. Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona sama bila nekoherentna.
MONITOR: „Blokadna kuharica“ i navodna umiješanost hrvatskih tajnih službi u pobune u Srbiji, izgovor su za „osvetničke“ mjere iz Beograda. Za razliku od akademske zajednice i nekih djelova hrvatskog društva, vlast u Hrvatskoj – koja je oštro reagovala na nediplomatske mjere i napade srpskog režima, nije pokazala razumijevanje za protestante. Da li se Hrvatska ponaša u skladu sa distanciranom politikom zvaničnog Brisela?
DVORNIK: Da se u Srbiji nije oko toga dogodio neki smiješni pokušaj halabuke, „Blokadne kuharice” se ovdje nitko već odavno ne bi ni sjećao. Ako zagovornici ‘teorije’ o hrvatskom miješanju zaista kao dokaze nemaju ništa bolje od tog tekstuljka i nešto kontakata među studentima, koji su (i trebali bi biti) normalna stvar, smiješno je da o tome uopće razgovaramo.
Pogleda li se sadržaj i forma sadašnjih protesta u Srbiji i usporedi ih se s “plenumaškim” aktivnostima u Hrvatskoj prije deceniju i pol, jedino “zajedničko” jest što su akteri bili studenti i što su svoje skupove na fakultetu zvali plenumima. U Hrvatskoj se uglavnom radilo samo o jednom fakultetu, u Srbiji o gotovo svim fakultetima i univerzitetima. U Hrvatskoj se radilo o mnogo užim zahtjevima – da obrazovanje ne bude roba na tržištu – dok se u Srbiji traži da sistem općenito počne funkcionirati odgovorno, uz konsekvencije po sve koji zlorabe javne funkcije, i političke i krivične. Zahtjevi u Hrvatskoj bili su ljevičarski, a ovi u Srbiji naprosto liberalno-sistemski, dok u ikonografiji predstavljaju neku “općenarodnu” poziciju (što god to značilo) koja se izražava i velikim brojem nacionalnih zastava i pjesama. Hrvatski “pokret” zbog osebujnosti stila i uskih zahtjeva nikada nije mogao mobilizirati ni većinu studenata na jednom fakultetu, a ovaj srbijanski očito može mobilizirati cijelo društvo.
U hrvatskoj javnosti, bar liberalnoj, studentski protesti se prate sa simpatijom. Vlasti su distancirane dijelom zbog konformiranja s EK, a dijelom jer ne znaju što bi s njima i u što će se razviti.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Marta, 2025
Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?
BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.
Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.
I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.
Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.
Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…
To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.
Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.
MONITOR: Dio javnosti je razočaran što nijesu ispunjena njihova očekivanja, pa makar i po cijenu nasilja. Kako gledate na takvo ,,navijanje”?
BRKOVIĆ:Studenti u Srbiji ovih mjeseci pokazuju hrabrost, maštovitost, duhovitost, neustrašivost… Sve one osobine koje su na suprotnom polu od tuposti autokratije. I nije čudo da zadobijaju podršku na svim meridijanima – od balkanskog komšiluka do Amerike i Australije. Ćutanje EU je mnoge razočaralo, jer od Evrope ne očekujete one kalkulacije na koje vas naviknu lokalni buzdovani. Očekujete makar neku formu principijelnosti i emancipatorskog duha. Bez toga Evropa je kao bilo koja druga geografija… A ne bi smjelo biti tako.
Dok god su ovakvi kakvi su, pobunjeni studenti Srbije bude nadu ne samo u Srbiji već i na mnogim drugim mjestima.
Problem Srbije je što nema opoziciju na nivou pobunjenih studenata i građana. Vučić je godinama tako sistematično uništavao opozicioni prostor u Srbiji da su tamo ostale samo tužne ruine, čak ni podsjećanje na nekadašnji politički pejzaž ove države. To naravno ide Vučiću na ruku – bez solidne opozicije vi nemate političku snagu koja bi mogla da na pravi način isprati ovakvu pobunjenilčku energiju.
Na koncu, ne bih isključio mogućnost da Vučić napravi neku veliku glupost, a u ovakvim situacijama to znači veliko zlo po Srbiju i njene građane. Načinom kojim se beskrupulozni diktator bori protiv ovoga širokog pokreta je već opasno polarizovao Srbiju. Oni slučajevi kada su Vučićevi fanatici kolima udarali studentkinje i studente pokazuju realni efekat i dubinu njegovog satanizovanja druge strane. Vjerovatno svjedoče i njegov strah od probuđene Srbije. Diktatori su najopasniji kada se uplaše. Jednako kao i kada se – ničega ne boje. Sa nekim ko je osvojio neprirodno veliku moć u jednom društvu svakako se mora postupati oprezno. Čak, ili naročito, u situaciji gubljenja i silaska sa vlasti…
Posebno poglavlje ove sage je ogavno ponašanje Vučiću lojalnih i poslušnih intelektualaca i medija. Kao da ne postoji sjutra. A to ,,sjutra” će svakako jednom jasno pokazati kakvo beščašće je dominiralo srpskom medijskom i intelektualnom scenom svih ovih godina.
MONITOR: Šta bi kraj Vučićeve vladavine donio političkoj sceni u Crnoj Gori?
BRKOVIĆ: Ne bi trebalo da se zavaravamo. Odnos prema CG neće značajnije promijeniti ni pad Vučićev. Postoji u Srbiji svijest koja CG vidi isključivo kao politički plijen. A ta svijest neće nestati preko noći, čak ni Vučićevim porazom i silaskom sa vlasti. Takve političke ambicije može biti lišena samo evropska Srbija, posvećena sebi i sopstvenoj budućnosti. Te političke utvare već su napravile jezivu štetu i Srbiji i okolnim narodima. Onaj ko te utvare u Srbiji sahrani zaslužiće posebno poglavlje u istoriji južnoslovenskih i balkanskih naroda.
MONITOR: U Crnoj Gori oni koji su podržavali Đukanovića sada su uz studente u Srbiji, a dio onih koji su bili protiv našeg autokrate sada podržavaju srpskog. Kako to objašnjavate?
BRKOVIĆ:U Crnoj Gori govoriti o principijelnosti i političkoj logici jednako je kao da u bordelu pričate o vrlini… Možete pokušati, ali malo je vjerovatno da će vas razumjeti.
Parodičnu prirodu ovdašnje političke scene naročito ilustruju, ja ih zovem – Vučićeve političke pudlice u Crnoj Gori. Vrhunska je perverzija učestvovati u političkom životu zemlje kojoj želite nestanak.
Ako preživi aktuelnu vlast i posebno Vučićeve akcionare u njoj, Crna Gora će dokazati da je ozbiljna država.
Vučić je u mnogu čemu učio od Mila, doslovno kopirao modele vladanja i demagoškog manipulisanja, ali, oni nisu politički isto. Đukanović je od devedesetih evoluirao na način koji je Crnoj Gori donio civilizacijski napredak, bez obzira što on sam u mnogo čemu nije bio dostojan niti na visini tog emancipatorskog projekta. Vučić nije evoluirao politički, on Srbiju vraća u devedesete na najopasniji mogući način. Vraća duhove prošlosti tako što Srbiju dijeli osnažujući onu politiku koja je donijela tako mnogo poraza i padova…
U tom duhu je i ponašanje njegovih političkih pudlica u CG: povratak svoj tami i zlu devedesetih godina. Oni političku pobjedu od 30. avgusta 2020. doživljavaju ne kao izbornu pobjedu čiji su dio bili, već kao istorijsku pobjedu svojih osnovnih ideja, koje su poražene devedesetih godina. Jedna vrsta samoobmanjivanja ali koje je vrlo skupo i opasno za Crnu Goru.
MONITOR: Tragedija u Makedoniji nas je ponovo upozorila da korupcija ubija. Do kada će nas tragedije i ljudske žrtve upozoravati na pogubnost korupcije?
BRKOVIĆ: Kao i tragedija sa padom nadstrešnice u Novom Sadu, i ova tragedija u Makedoniji mnogo je više od jedne tragične priče. To su strašne dijagnoze opasnog vremena, a svako opasno vrijeme kreiraju pokvareni ljudi. I oni koji su spremni da prećute i previde takvu pokvarenost – otvarajući širom vrata pakla. To se i ovaj put dogodilo.
Sve su ovakve tragične priče u regionu slične, posebno kada je riječ o uzrocima i jednoj široj, političkoj genezi i pozadini događaja. Uvijek u temelju imate korupciju, odsustvo elementarne kontrole i razuma, pohlepu koja ignoriše sve što nalaže razboritost.
Pohlepa je vrhovno božanstvo ovog tranzicijskog polusvijeta…
Dodajte takvim događajima i beogradsku tragediju u školi Ribnikar, dva suluda cetinjska masakra i vidjećete istu matricu, istu vrstu zapuštenosti društva i koruptivnu i nesposobnu vlast.
Ali, u određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR: U romanu Aurora koji je i saga o šahu opisujete Podgoricu iz 30-ih godina prošlog vijeka. Koliko je poštovanje pravila, kao u šahu, bitno za društvo i da li smo nakon sto godina bliži poštvanju pravila i logike?
BRKOVIĆ:Toliko koliko je šah veličanstvena i savršena igra, toliko su ljudi kvarljivi i nesavršeni, tako da je šah moguć samo kao metafora za ono što je nemoguće – savršeno društvo. Ali, vrijedi toga biti svjestan.
A da li smo napravili neki korak ka poštovanju pravila? To je važno pitanje, ali odgovor je, vjerujem, sumoran. Promjena koja se u CG desila u velikoj mjeri je pokazala nedostojnost onih koji su pozivali na promjenu. To su činili vođeni željom da oni budu na mjestima koja su iznad kontrole, da kreiraju stvarnost bez odgovornosti. Teško možemo govoriti o promjenama. I dalje smo daleko od istinskog poštovanja pravila. Čak i od svijesti o pravilima i njihovom značaju. Plemenska logika naprosto ne ide sa duhom pravila. Građanski duh ga nasuprot tome podrazumijeva.
Aurora je priča o zametku građanske svijesti koji je, koliko god imaginaran, istovremeno i vjerodostojan. O prvim likovima koji su imali volje i snage da se suprotstave palanačkoj gomili…
MONITOR: Aurora govori i o nadi i vjeri u bolju budućnost u predvečerju rata, revolucije, stradanja. Koliko je sadašnja globalna i naša lokalna slika slična ili različita onoj iz međuratnog perioda prošlog vijeka?
BRKOVIĆ:Veći dio moga odrastanja i života to je izgledalo gotovo nemoguće, jednako koliko danas izgleda ne samo moguće već i izvjesno. Svijet na rubu potpunog rata, bez pravila i bez principa… Likovi i atmosfera Aurore svjedoče onaj društveni optimizam koji postoji uvijek uoči velikih društvenih kataklizmi poput svjetskih ratova. I koji naravno uvijek biva poražen u odmjeravanju sa ,,većinskom” voljom koja vodi prema propasti…
Pogledajte – ruši se na naše oči sva ona međunarodna arhitektonika koja je svijet decenijama držala u nekakvom poretku. Definitivno izgleda da borci protiv Novog svjetskog poretka uvode – novi svjetski poredak. Dakle. Moguća je katastrofa neslućenih razmjera. Čak i vjerovatna. Kako, nasuprot svemu tome, zamisliti političku pamet koja bi ovaj proces mogla zaustaviti ili preokrenuti? Globalna ljevica se posljednjih decenija samouništila, u svakom slučaju danas nije u stranju ponuditi izlaz ili bilo kakvu alternativu.
Ko bi to mogao? I kako. Odgovor na to pitanje trenutno teško da je moguć izvan naivnih ličnih projekcija, iracionalnih nada i prirodnih želja. A odgovor na to pitanje bojim se da je presudan.
Naravno, književnost ne može dati taj odgovor, ali može pomoći da se do njega dođe…
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje