Povežite se sa nama

Izdvojeno

RADIKALIZACIJA USPORILA TREND PRIHVATANJA LGBT OSOBA U CRNOJ GORI: Kornjačinim korakom do prava i zaštite

Objavljeno prije

na

Prema nedavnoj analizi Centra za građansko obrazovanje, smanjuje se broj onih koji misle da su osobe drugačije seksualne orijentacije opasne za društvo. Ipak, radikalizacija društva i učestaliji govor mržnje uticali su na stagnaciju, pa čak i unazađivanje u pojedinim oblastima koje se tiču prava i zaštite LGBT osoba

 

Nedavno istraživanje Centra za građansko obrazovanje (CGO) pokazalo je – u Crnoj Gori se smanjuje broj onih koji smatraju da su osobe različite seksualne orijentacije štetne i opasne. Ipak, blizu polovine građana smatra da te osobe nijesu ugrožene. Na stagnaciju, pa čak i unazađivanje u pojedinim oblastima uticale su radikalizacija i klerikalizacija društva u posljednjih par godina.

„Skoro polovina ispitanika vjeruje da je u javnom diskursu korisno čuti naučno objašnjenje različite seksualne orijentacije radi boljeg razumijevanja ove pojave. No, u odnosu na 2019, osjetan je porast onih koji misle da su te priče u javnom prostoru nepotrebne i da ne bi pomogle, kao i da, uprkos naučnom tumačenju, ta pojava ostaje izuzetno štetna za svako društvo“, saopštila je na prezentaciji rezultata istraživanja javnog mnjenja koordinatorka pri CGO-u Željka Ćetković.

U posljednje tri godine, prema riječima izvršnog direktora NVO Spektra Jovana Džolija Ulićevića, naše se društvo radikalizovalo i svjedočimo pojačanom govoru mržnje. ,,Uglavnom se targetiraju žene, osobe sa invaliditetom i LGBTI osobe. Uprkos povećanju podrške unutar opšte populacije prema LGBTI osobama, važno je imati na umu radikalizaciju mladih, koja je posljedica neadekvatnog obrazovnog sistema i opšte klerikalizacije društva. U obrazovnom sistemu izostaje volja da se predmeti kao što su građansko obrazovanje, zdravi stilovi života ili medijska pismenost učine obaveznim, ali se nedovoljno pažnje daje i adresiranju pitanja roda, pola i seksualnosti i kroz prirodne nauke, recimo biologiju“.

Kako je istakao, zaštititi prava marginalizovanih grupa, a naročito LGBT osoba, je i dalje hrabrost i avangardna politika, ali samo onda kada je autentična i iskrena, a ne instrument u pristupnom procesu Evropskoj uniji.

Istraživanje CGO-a je pokazalo rast podrške političarima i političarkama koji bi otvoreno govorili o svom LGBT identitetu, kao i političkim partijama koje bi aktivnije radile na unapređenju ljudskih prava LGBT osoba. ,,Kada bi jednog dana saznali da im je dijete homoseksualne orijentacije, skoro trećina građana i građanki bi ga podržalo u potpunosti, desetina djelimično (tako da ostane u krugu porodice), a dvije petine bi pokušalo da pomogne putem liječenja. Ovaj podatak je ohrabrujući jer se radi o jednom od najosjetljivijih pitanja“, navela je Jelena Ćetković. Ipak, veću šansu za prihvatanje, prema istim podacima, od LGBT djeteta imaju LGBT prijatelji, poznanici, kolege ili komšije.

„Uz napredovanje imamo i nazadovanje, što je posljedica govora mržnje kojim se, u većoj ili manjoj mjeri, onda kada im to politički odgovara, služe političke partije, poslanici i poslanice i pojedine osobe koje imaju javni autoritet. Mi smo društvo u kojem se mržnja podgrijava, ne samo prema LGBT osobama, nego i prema drugim ranjivim kategorijama društva”, kazao je za Monitor izvršni direktor NVO Queer Montenegro Danijel Kalezić.

Kao pozitivan primjer kako lokalne samouprave mogu poboljšati kvalitet života LGBT osoba, Kalezić navodi Kotor, koji se nalazi na listi Rainbow Cities Network-a (Mreže duginih gradova), koje su prijateljski nastrojene prema LGBT zajednici. „Ima i drugih gradova koji su prepoznali važnost ovog pitanja, poput Podgorice i Kolašina. Ima i onih koji nijesu uradili ništa. Crna Gora ima prilično dobar zakonodavni okvir, ali izostaje njegovo primjenjivanje. Kaskamo u borbi sa kulturalnom homofobijom, u kojoj se uvjerenje da je biti LGBT nemoralno, grešno ili neispravno prenosi s koljena na koljeno“.

Ministarstvo zdravlja ni nakon pet godina nije riješilo problem nestašice hormonske terapije estradiolom. „Ministarstvo ne radi ništa da građanke koje su u potrebi za estradiolom imaju pristup ovoj terapiji, što im garantuje i naš zakonodavni okvir, ali i Pozitivna lista ljekova. Osim brojnih inicijativa Spektre, Koalicija Zajedno za LGBT, koju čini 37 nevladinih organizacija i institucija, uputila je javni zahtjev Ministarstvu zdravlja za rješavanje ovog problema. Urgenciju je uputilo i Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, te institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, a u kontaktu smo i sa Kliničkim centrom Crne Gore. Spektra je još jednom nakon toga poslala zahtjev za sastanak Ministarstvu zdravlja, međutim – bez odgovora. Ovakvo ponašanje je prilično razočaravajuće“, kaže Ulićević.

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog pola, usvojen 2020. godine, daleko je od potpune primjene u praksi. Istopolni parovi mogu da sklope životna partnerstva, ali tu se njihova prava završavaju. Da bi ostvarili sva prava koja proizilaze iz ovog zakona, preko 20 zakona tek mora biti izmijenjeno u Skupštini.

U Strategiji za unapređenje kvaliteta života LGBTI osoba u Crnoj Gori za period od 2019. do 2023. godine navodi se da te osobe, u odnosu na druge ranjive grupe uživaju najmanju podršku građana i građanki u borbi za svoja prava. „Oko 57 odsto građana ne podržava napore u ostvarivanju prava ove društvene grupe”, navodi se u ovom dokumentu.

Među građanima i građankama Crne Gore, prema analizi Centra za građansko obrazovanje, preovladava mišljenje da transrodne osobe treba da imaju pravo na promjenu oznake pola u ličnim dokumentima samo na osnovu samoodređenja, odnosno bez operativne promjene pola.

Ti podaci, prema riječima Ulićevića, ohrabruju. „Crna Gora je jedna od devet evropskih zemalja koje zahtijevaju sterilizaciju trans osoba. Vjerujem da imamo jedinstvenu priliku da izađemo iz jedne od najgorih praksi, usvajanjem Zakona o rodnom identitetu baziranog na samoodređenju. On bi značio jednostavnu administrativnu proceduru promjene oznake pola u ličnim dokumentima, bez invazivnih medicinskih intervencija koje dovode do sterilizacije osoba“, objašnjava on, napominjući da bi ga trebalo usvojiti do kraja 2023.

Kalezić ističe da sve dok sistem pojedince svrstava u kategorije gdje ne pripadaju, ne možemo govoriti o jednakim pravima. ,,Zato je Zakon o rodnom identitetu baziran na samoodređenju od životnog značaja“.

Prošlogodišnje istraživanje NVO LGBT Foruma progres pokazalo je da se u udžbenicima koji su studentima Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore obavezna literatura, homoseksualnost tretira kao bolest ili antidruštveno ponašanje. ,,Lezbejstvo i pederastija, kao dva prisutna i raširena vida seksualnih devijacija nastaju po pravilu, kao posljedica određenih defekata u psihičkom i socijalnom razvoju”, navodi se u dijelu sporne literature.

Iz te nevladine organizacije su od 15. marta 2020. do istog datuma 2021. godine, pružili psihološku pomoć za 242 korisnika njihovih programa podrške, psihijatrijsku za 56, a socijalnu za njih 179. Psihosocijalnu podršku dobile su 242 osobe. U pojedinim mjesecima COVID-19 krize, naročito tokom prvog i drugog „zaključavanja”, zabilježili su porast broja korisnika i korisnica pojedinih servisa od čak 500 odsto u odnosu na ranije godine, dok je registrovan i porast broja slučajeva mržnje, diskriminacije i nasilja.

Prema istraživanju Evropske unije i Vijeća Evrope koje je prije dvije godine u Crnoj Gori sproveo Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), trećina građana nije željela da živi u istoj državi u kojoj žive LGBTI osobe, a čak 43 odsto je smatralo da te osobe ne bi trebalo da imaju ista prava kao ostali građani.

Crna Gora je ove godine na osmom mjestu u Evropi na Rainbow Europe mapi, koja rangira države prema postojećem zakonodavnom i normativnom okviru. Napredujemo, ali kornjačinom brzinom.

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo