Povežite se sa nama

INTERVJU

RADE RADOVANOVIĆ, NOVINAR I DRAMSKI PISAC IZ BEOGRADA: Vučićev izgubljeni Kosovski boj

Objavljeno prije

na

MONITOR: Iz Srbije stižu zanimljive vijesti, a posebnu pažnju javnosti izazvala je izjava predsjednika Aleksandra Vučića zagrebačkom Globusu: „Svi Srbi znaju da su izgubili Kosovo, ali ja ću učiniti sve što je u mojoj moći da vratim šta se može, pa da to na kraju ne ispadne kao potpuni poraz ili potpuni gubitak”. Vaš komentar?
RADOVANOVIĆ: Znam Vučića, bili smo često u kontaktu tokom bombardovanja’ 99. kada sam bio izveštač Radija Slobodna Evropa, a on ministar informisanja u vladi crveno- crno koalicije Miloševićevih SPS-ovaca i Šešeljevih radikala. Znam tu vrstu njegovih naizgled dvosmislenih, a u osnovi ciničnih i banalnih, šibicarskih stavova i poruka. Ovom izjavom datom Globusu, da se Vlasi ne dosete, on na svoj način i u svoju korist, iznosi i razotkriva banalnu činjenicu, koju evo već gotovo dve decenije prekriva srpska zavera ćutanja – činjenicu da su Srbi, „svi Srbi” kako im predsednik poručuje, izgubili Kosovo. Ne kaže im, ali se podrazumeva da on koji sve zna – zna i da su „svi Srbi”, ako ne baš učestvovali, a ono dušom i srcem bili za taj unapred izgubljeni kosovski boj, vođen ne samo protiv Albanaca, NATO-a i Zapada, nego i protiv Rusije – pa neka jednom već shvate da su sami krivi što je Kosovo nezavisna država. Srećom te „svi Srbi” imaju za predsednika Aleksandra Vučića, koji „niti je bio ministar u Slobinoj nacional-socijalističkoj Vladi, niti je u učetvovao u pomenutom boju”, pa sada „može da založi” svoj lični autoritet i svetski kredibilitet – pazite – ne da bar malo bude bolje tamošnjim, preostalim kosovskim Srbima, nego „da to na kraju ne ispadne kao potpuni poraz ili potpuni gubitak”. Licemerno do srži, iskreno do bola, ali, verovatno dovoljno da Vučić i sačuva vlast i zadovolji zapadne mentore i sponzore.

MONITOR: Da li će Beograd uskoro prihvatiti sporazum sa Prištinom po kojem Kosovo dobija stolicu u UN i drugim međunarodnim organizacijama?
RADOVANOVIĆ: Mislim da će do takvog sporazuma doći najdalje do kraja godine. Vučiću i Tačiju biće servirane iz Vašingtona i Brisela neke kozmetičke promene, nešto u smislu promene granica, što Tači i Haradinaj već pominju, kao i famozno ali beznačajno formiranje zajednice srpskih opština, i eto sporazuma, eto Republike Kosovo u UN i drugim međunarodnim organizacijama. Ne sumnjam da će srpski predsednik svojom mudrom politikom i bespoštednom borbom za srpske interese na Kosovu i Metohiji uspeti da u pojedinim delegacijama koje predstavljaju nezavisno Kosovo u svetu bude i poneki Srbin sa njegove kosovske Srpske liste.

MONITOR: Analitičari kažu da Kosovo nije pitanje na kome se ruši Vučić i da nije pravo pitanje šta je loše za Vučića nego šta je dobro za Srbiju.
RADOVANOVIĆ: Za Srbiju, za normalne ljude u Srbiji i na Kosovu, dakle, i za Srbe na Kosovu, i za Albance u Srbiji, apsolutno bi najbolje i najracionalnije bilo da se države Republika Srbija i Republika Kosovo međusobno priznaju, a odmah potom i uspostave sve normalne i uobičajene međudržavne odnose. Sve druge opcije, ma ko ih zastupao ili podmetao, ili su političko licemerje i opasna demagogija, ili zla namera, udovoljavanje mafijaškim interesima.

MONITOR : … A što se analitičara tiče ?
RADOVANOVIĆ: Što se analitičara tiče, u Srbiji, koju neki strani eksperti precizno definišu kao zarobljenu državu, cvetaju svi cvetovi, a naročito analitičarski i novinarski. Nezaposlenost je ogromna, patriJotizam još veći , pa mnogo ko – ko ne zna ili nema šta da radi, odaje se ili „analitici”, besramno ali za pare uzdižući i slaveći Vođu, ili „novinarstvu”, pa opet za pare, dirigovano i planski lažući i nekažnjeno sprovodeći javni linč nad svakim ko se usudi da dovede u pitanje bezgrešnost Aleksandra V.

MONITOR: Iz opozicije javljaju da Vučić planira da za 4. novembar raspiše referendum o Kosovu zajedno sa vanrednim parlamentarnim izborima. Da li su u pravu i zašto Vučiću odgovara da to bude „u paketu”?
RADOVANOVIĆ: Ne znam da li su u pravu ti iz Narodne stranke koji iznose ovakve tvrdnje, ali znam da je Vuk Jeremić, lider NS, kao šef diplomatije u Tadićevoj vladi, potrošio silne državne pare leteći po svetu i ubeđujući državnike velikih i malih zemalja da ne priznaju „jednostrano proglašenu Republiku Kosovo”. Rezultat je bio da je oko 200 država u svetu priznalo kosovsku nezavisnost, a kako je ogromna većina njih i u članstvu UN, desilo se i da Vuk Jeremić glatko bude izabran za predsednika Generalne skupštine UN. Ne verujem u njegove političke procene, još manje u srpsku politiku njegove stranke.

MONITOR: Predsjednik Vučić najavio je da će predsjednici Rusije i Francuske Putin i Makron posjetiti Srbiju do kraja godine. Zašto Vučić, sudeći po njegovim susretima sa Erdoganom, Makronom, Angelom Merkel i drugima, ima toliku podršku spolja i da li je njima poznato da je Vučić autokrata i šta je uradio od Srbije?
RADOVANOVIĆ: Naravno da je svima njima sve poznato, kao što je i nama koji realno sagledamo situaciju u Srbiji, jasno da svako od njih ima svoje interese i u skladu sa tim svoja očekivanja od Aleksandra Vučića. Nemam bilo kakvih iluzija da je ikome od bitnih lidera na Zapadu, od EU takva kakva je, da im je stalo do demokratije i ljudskih prava u Srbiji, te takve zahteve od njih prema Vučiću i ne očekujem. Njima je u Srbiji i ovom delu Balkana bitna, pre svega, regionalna stabilnost – stabilokratija koju im srpski predsednik garantuje, te obećanja za koja se obavezao da će ih ispuniti, priznanje Kosova, pre svega. Vladimir Putin i njegova Rusija, pak, imaju potpuno suprotne interese od ovih pomenutih zapadnih, pa, posebno nakon ulaska Crne Gore u NATO, sve više ulažu u destabilizaciju balkanskog regiona, a posebno u Srbiju. U tom smislu im je Vučić bitan , a zapravo je tragikomičan kada u ovakvoj konstelaciji odnosa i interesa Zapada i Rusa glumi, tačnije, imitira Tita.

MONITOR: Mnogi ukazuju da se Vučić ne može pobijediti u desničarenju, demagogiji, lažima i prevarama, jer on to radi odlično.
RADOVANOVIĆ: Jedna od bitnih razlika lidera demokratske, građanske opozicije u Srbiji i predsednika Srbije u tome je što niko od njih nije, a Vučić jeste itekako učestvovao u ratnim i posleratnim svinjarijama, da ne kažem zločinima. Vučić je, a ne Živković, Tadić, Janković … u aprilu 1992. postao mladi četnik dobrovoljac vojvode Đorđa Aleksića, čiji su četnici dejstvovali po Sarajevu sa Jevrejskog groblja. Vučić je kao poslanik SRS- a ne bilo ko iz opozicije, sa skupštinske govornice pretio da će za jednog Srbina ubiti sto Muslimana … Ima tih razlika još, a što se same tehnike njegove neograničene vladavine tiče, meni je suštinski jedan naizgled veseli prizor koji pokazuje da Vučić vlada i tako što sa uživanjem gazi i ponižava i svoje najbliže saradnike. Tako, recimo, dok u opuštenoj kafanskoj atemosferi, tokom večere, predsednik Srbije gosti svog prijatelja, turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana, šef srpske diplomatije Ivica Dačić, koji ne zna engleski, pa čita na srpskom u SB UN, uz pratnju orkestra, dragom gostu i njegovoj hanumi, peva na turskom čuvenu narodnu Osman aga , Osman aga …! Peva i njiše kukovima, kao da su visokog gosta iz Turske izveli u neku od kafančina na ibarskoj magistrali … Peva, kaže, ne zato što hoće, nego što mora, jer mu je Vučić naredio da zabavlja goste !?! E, to je ta Vučićeva raspevana diplomatija i politika !

MONITOR: Kakva je medijska scena u Srbiji?
RADOVANOVIĆ: Gotovo tragična. List Danas za koji predsednik Vučić s ponosom ističe da ga ne čita, jedini je dnevni list u Srbiji koji nije pod uticajem ni Vlastodršca, ni opozicije, ni bilo koga od oglašivača. Sem stranih TV programa N1 i Aljazeera, sve druge televizije, računajući i državnu RTS, manje ili više su u direktnoj službi propagande Aleksandra Vučića. Kada se tom jatu još doda i vulgarna, besprizorna „žuta štampa”, koju svakodnevno proizvode i „uređuju” predsednikovi odabrani i sami sebi prepušteni ljubimci, dobija se dosta jasna medijska scena Srbije, kojom vlada, i uz pomoć koje Srbijom vlada – Aleksandar Vučić.

A kad popucaju trpila…

MONITOR: Šta opozicija treba da uradi da bi pobijedila na predstojećim izborima u Srbiji?
RADOVANOVIĆ: U Srbiji postoji malobrojna demokratska opozicija čiji je cilj ne samo pobeda protiv režima, nego i promena postojećeg nedemokratskog sistema koji omogućava Vučićevu beskrupuloznu „tiraniju većine”. Takvu opoziciju nesumnjivo čine Nova stranka, čiji je predsednik Zoran Živković, bivši premijer Srbije, Pokret slobodnih građana, koji vodi bivši ombudsman i predsednički kandidat Saša Janković, to što je preostalo od Demokratske stranke, koju sada predvodi Zoran Lutovac , Socijal demokratska stranka Borisa Tadića … Ostale opozicione, parlamentarne stranke ili su šovinističke, poput radikala Vojislava Šešelja, osuđenog ratnog zločinca, ili ekstremno desnicarske i nacionalističke poput Dveri , Boška Obradovića, ili su liberalno demokratske , popu LDP-a Čedomira Jovanovića , koji i ne krije da je „konstruktivna opozicija” Aleksandru Vučiću. Pri ovakvoj konstelaciji snaga u opoziciji i apstinenciji od oko 50 posto potencijalnih birača, zbilja je teško i zamisliti bilo kakvu pobedu demokratske opozicije na izborima koje Vučić gotovo apsolutno kontroliše.

MONITOR: Znači li to da ne vidite realne mogućnosti za promenu vlasti u Srbiji ?
RADOVANOVIĆ: Ne, ne znači, ja ih vidim, ja ih znam, ali mislim da sada takve realne mogućnosti u Srbiji ne postoje. Biće ih, siguran sam u to, kada rastući socijalni bunt i beznađe pređu prag izdržljivosti, kada, kako kaže jedan moj prijatelj, popucaju trpila , ako ne većine, a ono bar mnogo većeg broja građana u Srbiji nego što je to sada.

Irinejeva besramna izjava

MONITOR: Ovih dana odnosi između Srbije i Crne Gore se zaoštravaju nakon izjave patrijarha Irineja i lidera pojedinih srpskih stranaka u Crnoj Gori. Da li u Srbiji vjeruju da su Srbi u Crnoj Gori diskriminisani u svakom pogledu i da su u težoj poziciji nego u NDH, kako to reče Irinej?
RADOVANOVIĆ: Kada Vučiću baš zagusti, kao sada u vezi sa Kosovom, onda razni nacionalni patriJotski čimbenici, pa i patrijarh Irinej, dobiju specijalne zadatke da, po potrebi, pale ili gase. A srpski patrijarh, baš kao i sabrat mu Amfilohije Radović, voli da izvodi „specijalne patriJotske zadatke”, posebno ako se radi o paljevinama. Mislim da malo ko u Srbiji, sem ekstremnih nacionalista, veruje u Irinejevu konkretnu izjavu o položaju Srba u Crnoj Gori. Ona je toliko besmislena i besramna da se jedino može tumačiti kao izvršavanje „specijalnog patriJotskog zadatka”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije

 

 

MONITOR: U ovonedjeljnom saopštenju ocijenili ste da Crnu Goru vuku unazad parlamentarne političke stranke, kriminalne grupe i korumpirane ustanove, parapolitička crkva, vladina politika, predsjednik države, predsjednik parlamenta, birači koji glasaju za ovakve partije…Nije, čini se, ostao gotovo niko od onih koji imaju političku moć?

BOJOVIĆ:  Riječ je o saopštenju GI „21.maj“ i odražava naše mišljenje o političkim i društvenim prilikama u Crnoj Gori. Crnogorsku državu i društvo decenijama guši samoživa, kleptokratska i  kolaborantska politička klasa. Kada tome dodamo SPC koja je bila i ostala političko i asimilatorsko oruđe srpskog nacionalizma, kao i većinski dio političke javnosti koja je po pravilu objekat stranačkih, tuđih ili klerikalnih interesa, onda je jasno da je tamo gdje stanuje aktuelna „politička moć“ najtanji oslonac za progresivne, pravedne i prosvijećene društvene politike. Ipak, ohrabruje činjenica da su političke stranke sve više delegitimizovane o čemu svjedoči i istorijski najniži odziv birača na proteklim parlamentarnim izborima.

MONITOR: U posljednjim javnim istupima oštro kritikujete i vlast i opoziciju. Gdje je onda rješenje?

BOJOVIĆ: Decenijama u svojim javnim nastupima govorim o pogubnoj crnogorskoj partitokratiji koja je nakon smjene DPSovog režima dodatno eskalirala. Istovremeno, dugi niz godina su vlast i opozicija dio istog problema i on se uvijek svodi na partijsku okupaciju države i marginalizaciju civilnog društva i slobodnog nestranačkog mišljenja. DPS i njegovi sateliti su tokom dugotrajne vladavine sve činili da državu prisvoje i materijalizuju, dok je današnja vlast ili dojučerašnja opozicija postala čuvar gramzivih tekovina prethodnog režima. Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

MONITOR: Šta tu može da se uradi?

SOŠIĆ: Započet je rad na nekoliko važnih zakona – prije svega mislim na Zakon o javnim ustanovama i Zakon o javnim preduzećima. Valjalo bi iskoristiti tu šansu da se stvore temelji za reformu tih sektora.

Zakon o javnim ustanovama je možda važniji jer će se odnositi na naveći broj zaposlenih u javnom sektoru. Da pojasnim: Zakon o državnim službenicima i namještenicima, sa svojim procedurama kadrovskog planiranja te zapošljavanje uz testiranje i transparentnost, odnosi se tek na oko 10 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru, ili 10.200 službenika i namještenika. Svi ostali se zapošljavaju i rade primarno na osnovu opštih propisa o radu (Zakona o radu).

Tako, od 47.284 zaposlenih na centralnom nivou, 30.700 rade u javnim ustanovama (zdravstvo, prosvjeta, kultura…). Svi oni zasnivaju radni odnos u skladu sa Zakonom o radu, kao i zaposleni u privatnom sektoru. To znači da nema procedura javnih konkursa, kadrovskih planova, testiranja, kategorisanja radnih mjesta, precizno definisanih uslova… Najveći dio zapošljavanja obavlja se po pojednostavljenim procedurama koje su podložne zloupotrebama.

Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema ili zakon o javnim ustanovama ili propis kojim je definisano zapošljavanje u ovom sektoru na detaljniji način od opštih propisa o radu.

MONITOR: To nas dovodi do sistema obračuna zarada u javnom sektoru i pitanja njegove pravičnosti?

SOŠIĆ: Tražiti logiku u sistemu zarada u javnom sektoru Crne Gore je uzaludan posao. A stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti.

Spajić  je krajem godine objavio da se odustalo od izmjena zakona o zaradama u javnom sektoru, dok se ne sprovedu analiza svih primanja u javnom sektoru. Mi smo mislili da to rade još od kada su prije godinu dana formirali radnu grupu za izmjenu ovog zakona. Iako su gotovo svi članovi Vlade početkom prošle godine najavljivali radikalne izmjene koje bi zauzdale prohtjeve sinidkata javnog sektora, na kraju je objavljen nacrt zakona koji se, gotovo u potpunosti, bavi samo povećanjima zarada rukovodnog kadra i javnih funkcionera.

Kako će se odraditi analiza koju najavljuju ja nisam siguran – Ministarstvo finansija ne vodi registar zarada svih zaposlenih u javnom sektoru, iako mu je to zakonska obaveza. Istovremeno, projekat centralizovanog obračuna zarada nije zaživio – još uvijek su čak i neka ministarstva van ovog sistema, a ustanove nisu ni krenule da se integrišu (na primjer, svaka od oko 250 obrazovnih javnih ustanova sama obračunava zarade za svojih oko 20 hiljada zaposlenih). Sem što ovo dovodi do grešaka, nepotpune evidencije, tužbi protiv države, to onemogućava da se donose razumne, podacima potkrijepljene, odluke jer da bismo reformisali sistem prvo bi valjalo da znamo osnovne podatke o njemu, a to sada nije slučaj.

MONITOR: Da pređemo onda na bolje vijesti – nedavno smo dobili budžet za ovu godinu. Šta nam on donosi?

SOŠIĆ: Budžet je samo odraz politika Vlade – ništa se u njemu ne odlučuje nego se pravi plan za finansiranje već donijetih odluka. Stoga je sada glavno pokrenuti mjere koje će učiniti da budžet za 2026. godinu izgleda drugačije.

Tu prije svega mislim na potrebu da se na osnovu analiza potrošnje uđe u hrabrije rezove tekućeg budžeta i troškova adminstrativnog aparata. Predlagali smo analize potrošnje (spending reviews) za fiskalnu strategiju i tada nam je rečeno da prijedlog nije prihvaćen, ali da će oni svakako raditi nešto slično. Čekamo na takvu inicijativu već godinama ali, iako može zvučati čudno, Ministarstvo finansija se mnogo ne obazire na štednju i čuvanje novca.

Nema boljeg primjera od informacija koje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa kvartalno dostavlja i koje niko ne čita. Gotovo 20 miliona našeg novca je u 2024. godini otišlo za izgubljene sporove i troškove sudskih postupaka. U posljednjem Izvještaju podvukli su i boldovali da se uporno obraćaju institucijama, ali ih svi ignorišu i direktno proizvode štetu po budžet bez ikakve odgovornosti. Da bi se taj problem riješio nije dovoljno da neko smanji potrošnju. Potrebno je da se cijeli  proces okrene naglavačke i vrati u normalu.

To nisu jednostavne radnje u kojima će neko da odluči i kroz prijedlog budžeta predvidi da će se u narednoj godini trošiti manje na nekoj poziciji. Ovdje se radi o potrebi iskorjenjivanja dubokih problema koji su metastazirali i zahtijevaju sistemski rad – novi propisi, novi ljudi, nove prakse.

Osim ovoga, nadam se da će se nešto raditi i na nadzoru budžetske potrošnje.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Mislim da je jedna od ključnih stvari na dnevnom redu reforma kapitalnog budžeta. Vrijeme je da se podvuče crta i da se jasno kaže da je način na koji se do sada radilo besmislen – skup, komplikovan, nedjelotvoran, pa građani treba da budu ljuti što decenije prolaze od ideje do realizacije.

U kapitalnom budžetu za ovu godinu evidentiramo dodatno pogoršanje situacije. Imamo ogroman broj projekata – 346 projekata (prošle godine ih je bilo 332), a tome treba dodati i čak 180 manjih projekata koje su poslanici u posljednjem trenutku dodali kroz zaključak budžeta. I sve to treba da sprovode dvije Uprave i da o tome izvještavaju.

Ove godine uz kapitalni budžet nije usvojen zaključak Skupštine koji smo imali u 2024. godini, a obavezivao je Vladu da kvartalno izvještava o izvedenom stanju po pojedinačnim projektima. Nadam se da će, pored toga, poslanici naći način da razmotre potrošnju i da će se usredsrediti na sistemske promjene – kako učiniti da sa ograničenim sredstvima koja imamo gradimo brže i bolje i da građani što prije osjete korist od tih ulaganja.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo