Klub liječenih alkoholičara Zdravlje u Herceg Novom jedna je od najstarijih nevladinih organizacija koja se bavi rehabilitacijom alkoholičara u Crnoj Gori. Ima ,,staž” od pune 32 godine. Za to vrijeme Klub je dobio preko 850 diploma i zahvalnica od strane klubova liječenih alkoholičara sa ex Yu prostora. Danas je njegov status teško definisati. Ignorantski i ponižavajući odnos lokalne samouprave, naveo je rukovodstvo Kluba i njegove članove na – rad u ilegali. Sastaju se u privatnim stanovima, uobičajeno četvrtkom. Uprkos teškim iskušenjima, bez kancelarije i osnovnih uslova za obavljanje ove djelatnosti, ovi entuzijasti i volonteri nastavljaju aktivnosti na terenu. Na gubitku su najviše apstinenti, njihove porodice i prijatelji, a na sramotu grada u kojem se ,,radnja” događa. Nekada, prije posljednjih ratova i nevladinih organizacija, ovi klubovi u Crnoj Gori svakog mjeseca razmjenjivali su iskustva i znanja. Tim hercegnovskog Kluba liječenih alkoholičara sačinjavali su izuzetni terapeuti: dr Zlatko Stojović, psihološkinje Ljilja Seferović i Radojka Grbić, sa terapeutom i predsjednikom kluba Miloradom Bigovićem.
Prije petnaest godina sva društva i udruženja građana transformišu se u NVO sektor, pa i ovaj hercegovski klub. Od tada im ,,puca pogibija”. Ministarstvo zdravlja formira u svakom Domu zdravlja kancelariju za sprječavanje i prevenciju zavisnosti, a klubovi obučeni u NVO formu, ostaše na margini. Tim ,,izmišljenim” kancelarijama niko ne prilazi. Sekretarice igraju na kompjuterima pasijans i primaju platu, a bolesnici i apstinenti tragaju za nekadašnjim klubom i lutaju gradom. Na svu sreću, aktiviste svi poznaju, pa se krug brzo zatvara.
Poznati novski psihijatar dr Zlatko Stojović dvije decenije sarađuje sa Klubom liječenih alkoholičara Zdravlje. Gašenje Kluba on ovako komentariše: ,,Posljednjih godina koncepcija liječenja alkoholizma je promijenjena. Liječenje i prevencija alkoholizma putem klubova napuštena je kao koncept. Upravo iz tog razloga, broj klubova u Crnoj Gori se sveo na jedan ili dva, koji na žalost samostalno funkcionišu i jedva preživljavaju. Međutim, u Italiji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Sloveniji klupsko liječenje je i te kako prisutno i preporučuje se. Oni postižu bolje rezultate liječenja i svakim danom ih je sve više. Mislim da bismo i mi trebali rehabilitovati ove skoro pa ugašene klubove i ponovo ih uvesti u sistem liječenja alkoholizma u Crnoj Gori. Ne samo radi rehabilitacije alkoholičara, nego zbog preventive”.
Širom regiona i EU klubovi liječenih alkoholičara niču kao pečurke. U Italiji ima preko tri hiljade klubova, u Hrvatskoj preko hiljadu, saznajemo od dr Stojovića.
I bivši gradonačelnik Herceg Novog Đuro Ćetković hvali Klub liječenih alkoholičara.
,,Radio je izvrsno u vrijeme dok sam bio gradonačelnik. Ocijenjen je kao najbolja i najaktivnija grupa ne samo na nivou grada, već i na širem području. Iz budžeta smo ga zdušno pomagali, a njegovi aktivisti dobijali su plakete i zasluge za svoje djelovanje”, sjeća se Ćetković.
Milorad Bigović je pune 22 godine predsjednik i terapeut Kluba liječenih alkoholičara.
,,Klub je svih tih godina redovno anketirao učenike iz svih pet škola naše opštine, po standardizovanom, anonimnom testu na bolesti zavisnosti. Obrađene rezultate su parafirali referentni ljekari, a podaci prosljeđivani lokalnoj upravi. Neshvatljivo je da i cijenjeni gradonačelnik Dejan Mandić sa postojećom garniturom gradske vlasti ne prepoznaje naš nezavidni status. Za 32 godine rada, Klub se selio devetnaest puta i na kraju ostao na ulici. Prilikom tzv. ,,zbjegova” po društenim prostorijama i ćuškanja do same margine djelovanja, ipak smo ostali na zelenoj grani i radimo u ilegali”, kaže Bigović.
Maloljetnici alkoholičari
U Crnoj Gori nije bilo mnogo istraživanja o problemima alkoholizma kod mladih. Osim toga, Crna Gora nije definisala strateške dokumente i plan akcije o prevenciji ove teške bolesti zavisnosti. Javna je tajna da se mladima u većini crnogorskih kafića bez ikakvog ograničenja služe žestoka pića. Prema Evropskom istraživanju o upotrebi duvana, alkohola i droga među učenicima, u Crnoj Gori najveći procenat učenika probao je alkoholno piće u uzrastu od 15 godina, a najveći procenat njih je u ovom uzrastu doživjelo i svoje prvo pijanstvo. Prema istraživanju o potrošnji alkohola kod mladih, više od dvije trećine učenika trećeg i četvrtog razreda svih škola koje su učestvovale u istraživanju pije, a kao razlog za to navode da to rade da bi se osjećali srećno i da zaborave na probleme. Sedam od deset maloljetnika u Evropi redovno konzumira alkohol, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, mladi Evropljani prvi su na svjetskoj listi po količini alkohola koji popiju i najčešće su žrtve svog poroka. Svjetska istraživanja pokazuju da je alkohol na trećem mjestu među deset vodećih faktora koji mogu da prouzrokuju obolijevanja i smrt, a smatra se da je u neposrednoj vezi sa 66 bolesti, dok zavisnici od ovog poroka žive 15 godina kraće. Najveći je problem što je alkohol sve manje socijalno vidljiv, pa je klinička slika znatno ozbiljnija, nego što se to na prvi pogled čini.
Marija ČOLPA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice