Tri ljetnje sedmice  trajala je javna rasprava o Nacrtu fiskalne strategije Crne Gore za period 2024. – 2027.   Ipak, primjedbi i sugestija bilo je na pretek. Vlada je , uglavnom, ostala gluva. Veli se – raditi bez plana isto je što i planirati neuspjeh. Ostaje nada kako je Vladin plan utemeljeniji nego što se to čini na nekoliko prvih čitanja

Ministarstvo finansija objavilo je, 30. avgusta, Izvještaj o sprovedenoj javnoj raspravi o nacrtu fiskalne strategije Crne Gore za period 2024. – 2027. godine. On je, piše na dnu dokumenta, sačinjen 22. avgusta, pa ostaje nepoznanica zašto je Ministarstvu trebalo osam dana da Izvještaj objavi na svojoj internet stranici.

Nije ovo jedina falinka tog ozbiljnog posla. Javna rasprava trajala je tri nedjelje. Za svaku godinu obuhvata – sedam dana za iščitavanje, analizu i navodnu debatu o fiskalnoj strategiji koja bi mogla snažno uticati na buduću (ne)održivost javnih fnansija, iznos i raspon budućih zarada i penzija i, ne najmanje važno, poresku politiku nakon njenog usvajanja.

I pored kratkog roka i toga što je rasprava organizovana u jeku sezone godišnjih odmora, primjedbi i sugestija bilo je na pretek. Ali je Vlada, uglavnom, ostala gluva na sve njih. O tome svjedoči i činjenica da je dio zakona čija je izmjena neophodna za primjenu Fiskalne strategije već dostavljen Skupštini na usvajanje. Iako se baš na te izmjene odnosio najveći broj zamjerki.

Još je zanimljivije to što je Ministarstvo finansija tek 29. avgusta zatražilo od Centralne banke CG da se izjasni o vladinom nacrtu fiskalne strategije. Savjet je, tri dana kasnije, dao Mišljenje koje, uz “generalnu podršku”, baš i ne odiše optimizmom.

Zainteresovani se u detalje tog dokumenta mogu uputiti na sajtu CBCG, zato ovdje izdvajamo samo pitanje šta će se sa javnim finansijama i budžetskim korisnicima dešavati ako “u slučaju nekog negativnog makroekonomskog šoka budžetski prihodi ne porastu u skladu sa projekcijom”? A to će se, skoro neminovno, desiti prije ili kasnije.

Savjet CBCG  ukazuje i na potencijalne rizike smanjenja doprinosa  za penzijsko i invalidsko osiguranje. Zato je, kažu, “poželjno sagledati” dalekosežne posljedice te odluke. “U tom pravcu CBCG sugeriše da se fiskalna strategija dopuni dugoročnom procjenom uticaja mjera smanjenja doprinosa za PIO… CBCG smatra da je potrebno uraditi simulaciju iznosa penzije na sličan način kako je to urađeno na nivou zarada sa horizontom do 20 godina”, navodi se u Mišljenju. Uz konstataciju da bi rast plata i penzija, suprotno onome što tvrde zvaničnici izvršnih vlasti, mogao uticati na inflaciju. I zamjerku da u nacrtu fiskalne strategije nijesu navedeni potezi koji mogu dovesti do godinama najavljivane reforme i optimizacije javne uprave.

Iz Vlade nijesu komentarisali Mišljenje Savjeta CBCG. Baš kao što su prećutali i analizu koju je uradio kabinet Predsjednika države. Najavljene izmjene, konstatovali su Jakov Milatović i njegovi saradnici, nose rizik suštinske izmjene prirode penzionog sistema, uz bojazan da bi penzija “umjesto ekonomske, postala dominantno socijalna kategorija”.

Iskustvo nas uči da vrijeme predizborne kampanje (Podgorica, Kotor, Budva…) nije podesno za dijalog. Evo smo  kod javne rasprave oko nacrta fiskalne strategije na kraju dobili ono što smo imali na početku.

Neto zarade biće povećane na račun doprinosa za PIO, uz negativan uticaj na buduće penzije sada zapošljenih. Umjesto minimalne zarade od 700 eura dobićemo dvije – jednu manju (600) za srednjoškolce i jednu veću (800 eura) za one sa visokom stručnom spremom. Pod uslovom da rade posao koji je sistematizovan za njihov nivo obrazovanja. Oko polovine zapošljenih u Crnoj Gori primaće neto zaradu u rasponu manjeg i većeg minimalca.Svi sa platom većom od 700 eura (neto) dužni su da državi plate porez na zarađeno…

Ugostitelji i hotelijeri plaćaće veću stopu PDV-a, uvodi se akciza na vino,  registracija vozila biće skuplja, Baš kao i struja, samo što start tih poskupljenja nije vremenski preciziran. Može se ispostaviti da će najavljena povišica biti premala da pokrije sve dodatne troškove. To što program ne kreće od septembarskih nego od oktobarskih zarada, možda je i najmanji problem.

Narodna poslovica otprilike kaže – raditi bez plana isto je što i planirati neuspjeh. Ostaje da se nadamo kako je Vladin plan (fiskalna strategija) utemeljeniji u stvarnosti i bolji nego što se to čini na nekoliko prvih čitanja.

Zoran RADULOVIĆ

Teško je povjerovati da, pod ovakvom vrhovnom komandom, VCG ima jasnu viziju. Prije će biti da je i ona, poput svih drugih institucija  države, raspeta između različitih težnji i ambicija državnih čelnika i njihovih partija

„Vojska ima jasnu viziju“, zaključili su na ovonedjeljnoj sjednici Savjeta za bezbjednost i odbranu  predsjednici države, vlade i parlamenta: Jakov Milatović, Milojko Spajić i Andrija Mandić. To smo mogli pročitati iz saopštenja napisanog u Kancelariji za odnose sa javnošću Predsjednika Crne Gore.

Onda se javnosti obratio ministar odbrane. On je po pozivu prisustvovao sjednici Savjeta, prvoj nakon sedam mjeseci i bezbroj pokušaja da Spajić i Milatović nakon političkog razlaza usklade slobodne termine. Od Dragana Krapovića saznajemo da je Savjetu predložio „razrješenje brigadnog generala Zorana Lazarevića od dužnosti načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore zbog potrebe službe. Takođe, na sjednici sam predložio postavljenje drugog oficira na dužnost načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore. Pomenuta odluka posljedica je moje procjene da je Vojsci Crne Gore potrebna smjena generacija i podmlađivanje oficirskog kadra…“.

Njegov prijedlog, obavještava ministar vojni, podržali su premijer i predsjednik Skupštine, ali Predsjednik države nije, već je zatražio „dodatno obrazloženje“. I obećao, prenose upućeni, da će odluku o razrješenju Lazarevića potopisati kada mu objasne šta načelnik Generalštaba nije radio kako treba.

Pošto se odluke Savjeta donose jednoglasno, inicijativa o smjeni načelnika Generalštaba nije dobila potrebnu podršku.

Nije teško razumjeti da su Mandić i Spajić na dugo očekivanu sjednicu Savjetu došli unaprijed upućeni u Krapovićev prijedlog. I da se, moguće, u tome krije tajna Mandićeve inicijative da se odluke Savjeta za bezbjednost i odbranu više ne donose konsenzusom, već prostom većinom među trojicom članova sa pravom glasa.

Na to ukazuje reagovanje Dejana Vukšića, Milatovićevog savjetnika za  bezbjednost i odbranu. „Prošla su vremena kada su se odluke krucijalne za sistem bezbjednosti donosile van Savjeta za odbranu i bezbjednost… Sada je mnogo jasnije zašto nemamo ambasadora pri NATO-u i zašto se traži promjena glasanja unutar Savjeta”, saopštio je Vukšić reagujući na obraćanje ministra odbrane.

Dok glavni akteri ćute, skoro je neprimijećeno prošla odluka oko koje je na Savjetu postignuta puna saglasnost tri predsjednika. Oni su se, čitamo iz saopštenja, dogovorili da ne odlučuju o angažovanju pripadnika Vojske CG u sastavu misije vojne pomoći EU za podršku Ukrajini. Samo su primili na znanje informaciju o mogućnostima angažovanja pripadnika VCG u misiji EUMAM „kroz bilateralni angažman sa Republikom Slovenijom, gdje je posebno naglašeno da će sve aktivnosti u okviru navedene misije biti realizovane na teritoriji neke od zemalja Evropske unije i da niti jedan pripadnik Vojske Crne Gore neće ući na teritoriju Ukrajine“.

Onda su se predsjednici dogovorili da će utvrđeni prijedlog odluke o angažovanju pripadnika VCG  u pomenutoj misiji dostaviti Skupštini Crne Gore na razmatranje i odlučivanje. Vruć krompir prebačen je u tuđe ruke. Kad se poklope interesi, lako je naći zajednički jezik.

Samo što moramo problematizovati citiranu tvrdnju s početka ovog teksta. Teško je povjerovati da, pod ovakvom vrhovnom komandom, VCG ima jasnu viziju. Prije će biti da je i ona, poput svih drugih institucija ove države, raspeta između različitih težnji i ambicija državnih čelnika i njihovih partija. A oni jedno pričaju, drugo rade a, uglavnom,  treće misle.

Zoran RADULOVIĆ

Ideja da se program Evropa sad 2 nametne, umjesto da se detaljno obrazloži i dogovori, opasna je čak i za eventualni uspjeh tog programa

Vlada je potvrdila koliko su umijeće dijaloga i postizanja konsenzusa visoko  na njihovoj listi reformskih prioriteta.

Javnost je saopštenjem obaviještena kako je na telefonskoj sjednici Socijalno-ekonomskog savjeta, preglasavanjem, data podrška izmjenama Zakona o radu, kako bi se formalizovala ideja o uvođenju dvije minimalne zarade u Crnoj Gori. Za zaposlene sa srednjom stručnom spremom 600 eura i 800 eura za visokoškolce, pod uslovom da rade na mjestima koja su sistematizacijom normirana za visoku stručnu spremu. U suprotnom, i oni bi primali onu manju minimalnu zaradu.

Naknadno i nezvanično, saznali smo da su protiv ove odluke glasala sva četiri predstavnika Unije slobodnih sinidkata, da je neko bio uzdržan a dva člana/članice Savjeta nijesu ni glasali. Iz Vlade su izračunali 17:5 i proglasili pobjedu. Premijer Spajić je odluku pozdravio preko društvene mreže X. I nastavio odmor.

Protiv povećanja minimalne i svih drugih zarada glasala su  makar četiri, a možda i svih sedam (računajući uzdržane i one koji se nijesu izjasnili), predstavnika sindikata u Savjetu. Odluke Savjeta nijesu obavezujuće ali se očekuje da one budu plod kompromisa i da se donose konsenzusom. Nekada ni to nije dovoljno.

Početkom prošle godine, Socijalni savjet usaglasio se  sa djelimičnim vraćanjem radne nedjelje, ali su poslanici tada  u susret izborima, odbili da se izjasne o njihovom prijedlogu.  Slična priča, ne istovjetna, ponovila se i proljetos kada zahtjev o izmjenama Zakona o unutrašnjoj trgovini nije ni stigao do Skupštine. Pa smo došli do telefonske sjednice Savjeta i preglasavanja.

Vladin pristup je potpuno pogrešan. Ideja da se program Evropa sad 2 nametne, umjesto da se detaljno obrazloži i dogovori, opasna je čak i za eventualni uspjeh tog programa. Poput svake ekonomske reforme ni ta, bez razumijevanja i ubjedljive većinske podrške, nema velike šanse za uspjeh.

Još je važnije to što Spajić i njegov tim svoje ideje pokušavaju nametnuti po cijenu narušavanja osnovnih principa socijalnog dijaloga koji su mukotrpno i dugo građeni. Konstatovano je to sa više adresa.

Predsjednik Jakov Milatović je ocijenio kako se radi o  obesmišljavanju institucionalnog djelovanja na račun kratkoročne i kratkovide politike. „Izostao je konsenzus, a takođe i formalna preporuka Socijalnog savjeta kao institucionalni rezultat dijaloga i dogovora socijalnih partnera.“

Primjedbama su se oglasili i predstavnici Crnogorske unije poslodavaca koja, iako tvrde da njihovi članovi imaju godšinji promet od 3,5 milijarde i doprinose kreiranju skoro 60 odsto BDP-a, nema svoje mjesto u Socijalnom savjetu. „Upravo i odluke Savjeta od ponedjeljka, bez postizanja saglasnosti svih učesnika socijalnog dijaloga, suštinski obesmišljavaju ulogu sindikata i poslodavaca i pokazuju, nažalost, stvarne namjere Vlade da nameće odluke u domenu ekonomske politike“, poručili su iz te asocijalcije.

Vladinim kritičarima može se spočitati potreba da iz ove priče izvuku neku korist, kao što su to, uostalom, već i uradili Spajićev PES i Unija poslodavaca. Ali ova Vlada (baš kao prethodna) nema pravo da “o najvažnijim pitanjima” odlučuje tako što će tražiti da joj se vjeruje na riječ. Nijesu ga zaslužili. Pošto, kako u PES-u vole da kažu, rezultati govore.

A evo šta neki od tih rezultata kažu: Skoro dvije godine nakon što je otkupljena državnim novcem, Željezara u Nikšiću i dalje ne radi. Zato se u jednoj od njenih hala deponuje, ili samo pretovara, smeće iz nikšićkih kontejnera.

Propala je plantaža organske lavande u Pljevljima. U njeno podizanje Rudnik uglja uložio je više od milion eura. I zaposlio 20+ baštovana, najavljujući projekat koji će “preporoditi taj kraj”.

Odbor direktora EPCG Solar gradnja smijenio je izvršni direktoricu Valeriju Saveljić. Bez obrazloženja. Ona je prethodno, za nepunu godinu mandata, preduzeće uvela u zonu pozitivnog poslovanja.  “Ministarstvo, kao ni ministar lično, ne žele da budu dio toga”, saopšteno je iz kabineta ministra energetike Saše Mujovića, uz napomenu da donijete odluke  suprotne osnovnim postulatima saradnje na relaciji Ministarstvo-energetski subjekti.

Tri primjera dio su svakodnevice najveće i, kako kažu, najbolje crnogorske kompanije u državnom vlasništvu. Šta  da očekujemo od drugih?

Svi smo dio ove priče. Zato moramo insistirati da, znamo šta (nam) rade. Praznih priča o dobrim namjerama smo se naslušali.

Zoran RADULOVIĆ