Povežite se sa nama

OKO NAS

PUTEVIMA ŠVERCA LJUDI: Profit na tuđoj nesreći

Objavljeno prije

na

U akciji crnogorske policije pod nazivom Kolosjek, uhapšeno je 16 osoba, koje su se bavile organizovanim švercom ljudi, uglavnom nevoljnika iz Sirije, koji su preko Albanije stizali u Podgoricu, odakle su prebacivani do Rožaja, a odatle, zaobilazeći državnu granicu, kuriri su ih u blizini graničnog prelaza Dračenovac vodili u Srbiju.

Mediji su prenijeli da se među uhapšenima nalazi i državljanin Srbije Saša Paunković, koji je, po svemu sudeći, bio spona između crnogorskih i srpskih švercera. Osim njega u Podgorici su uhapšeni Nedžad Ganjola, Darko Stojović, Čedomir Maraš, Dejan Tomanović, Esad Frljučkić, Nebojša Rašović, Marinko Koljenšić, Marko Drobnjak, Novak Dulović i Ranko Dabanović.

Među njima je nekoliko taksista koju su za naknadu od 70 eura po osobi, prebacivali nesrećne ljude do Rožaja, gdje su ih dočekivali, takođe uhapšeni Džemail Dautović, Irfan Dautović, Harkan Lukač, Haris Lukač, Fuad Biševac i još dvije osobe za kojima policija traga. Oni su za vrijeme od kada su bili pod nadzorom ilegalno preko granice prebacili oko sto pedeset ljudi.

Monitorov dobro obaviješteni izvor objašnjava da imigranti najčešće dolaze s Kosova, preko Kule, ili iz pravca Albanije, odnosno iz Drača i Skadra. U posljednje vrijeme zabilježen je veći broj imigranata iz Sirije i drugih arapskih država u kojima bukti rat, koji do Crne Gore dolaze preko Grčke, Makedonije ili Kosova.

„Druga linija šverca ljudi kroz Crnu Goru ranije je vodila s Kosova, preko Kule, i iz Tuzi, prema Vraćenovićima u Bosni i Hercegovini. Odatle su dalje pokušavali da pređu u Hrvatsku i zatim prema zapadnoevropskim zemljama. Obje ove linije najvećim su dijelom suzbijene kada je Hrvatska pooštrila kriterijume za prelazak granica u procesu pregovora za pristupanje EU, i kada je to isto zatraženo od Crne Gore ako želi u Evropsku uniju”, kaže Monitorov izvor iz policije.

Do tada je trgovina ljudima u većoj mjeri cvjetala na ovim prostorima. Talasi nevoljnika koji i dalje prolaze kroz Crnu Goru govore da trafiking cvjeta.

„Organizatori od svakog imigranta uzimaju po dvije hiljade eura da ih prebace kroz naš region. Možete, onda da zamislite koliko ih košta put od Sirije do krajnjih odredišta. Nerijetko se dešavalo da su se imigranti nalazili u nevoljama, odnosno da su im šverceri uzimali novac, a onda ih ostavljali na cjedilu, da se snalaze kako sami znaju i umiju”, priča Monitorov izvor.

Mreže krijumčara i švercera ljudi dobro su povezane i naslanjaju se na druge kriminalne organizacije, koje se bave švercom droge, oružja i akciznih roba.

„Tako je, na primjer, svojevremeno na području Dubrovnika bila jaka trafiking grupa koju su činili Antun Zvrko, Baldo Budman i Tomislav Desin. Riječka narko grupa Albanaca ima ljude zadužene za trafiking, među kojima su Džemal Maljuku, Alija Avdi i Đevalin Daši. U riječkoj grupi je i Tahir Batali”, kaže Monitorov policijski izvor.

Prema njegovim riječima, kriminalnu grupu za trafiking u Italiji su činili Nedjeljko Nikolić, Momčilo Jovanović i Živan Todorović, koji su se uglavnom bavili ilegalnim prebacivanjem Roma u zemlje Evropske unije.

Kosovski Albanac Naser Sadriju, blizak saradnik Nasera Keljmendija za transport droge, svojevremeno je preko Crne Gore dovlačio prostitutke iz Ukrajine za rad u mnogobrojnim barovima na Kosovu.

„Sadriju je posjedovao mercedes bijele boje, registrovan u Podgorici”, kaže ovaj izvor.

Drugi važan kosovski Albanac, koji se bavio švercom i prebacivanjem emigranata, bio je Hektor Keljmendi. Hektor je bio poznat pod imenom Deme Nikći i prije tri godine su ga albanske vlasti izručile Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je optužen za trgovinu ljudima. Policijski podaci govore da je samo preko Hektorove kriminalne grupe u Sjedinjene Američke Države ilegalno prebačeno deset hiljada ljudi.

„Hektor Keljmendi je u rodbinskim i poslovnim vezama s Naserom Keljmendijem. Najbliže je sarađivao i sa Skenderom Keljmendijem, koji u Njujorku, odnosno Bruklinu, kontroliše prodaju droge i oružja” – kaže Monitorov izvor iz crnogorske policije.

On napominje da su Naseru Keljmendiju bliski i krijumčari ljudi Ismail Besnik, Esnaf Kastrat i Hisen Mucaj, koji taj posao obavljaju iz Bosne i Hercegovine. „ U poslu sa trgovinom ljudima na Kosovu još su značajni Faton Osmani, Meduha Tači i Zihguli Betuši”, tvrdi Monitorov izvor.

Direktor regionalno poznate nevladine organizacije Grupa 484, koja se bavi pomaganjem izbjeglicama na prostoru Balkana i bivših jugoslovenskih republika Vladimir Petronijević, rekao je za Al Jazeeru da zbog trenutnih ratnih dešavanja sve više migranata prolazi kroz regiju.

,,Taj put nije lak. Oni prelaze u većini slučajeva pomoću organizovanih grupa. Ovakve akcije uopšte ne čude i ja vjerujem da će ih u budućnosti biti još više. Prema podacima kojim raspolaže Grupa, samo je na srpsko-mađarskoj granici u 2014. godini registrovano oko 25 hiljada migranata od kojih je 60 posto bilo s Kosova. Zbog toga treba intenzivirati regionalnu saradnju. Na Zapadnom Balkanu ne postoji adekvatna infrastruktura za borbu protiv ovog fenomena”, kazao je Petronijević, komentarišući akciju Kolosjek, koja je izazvala dosta pažnje u regionu.

Dobro bi bilo da je akcija Kolosjek izraz iskrene namjere crnogorskih vlasti da se obračunaju sa švercerima ljudi, odnosno da nije samo rezultat pritisaka međunarodne zajednice. Dosadašnje međunarodne ocjene govore da Crna Gora čini izvjesne napore u tom pravcu, ali da to još uvijek nije dovoljno. Trafikanti se ne predaju tako lako jer je to, tvrdi Monitorov izvor, pored droge bio i ostao najunosniji prekogranični šverc.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROSTORNO PLANIRANJE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Magacin usred gradskog parka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Samo mišljenje glavne kolašinske arhitektice može osujetiti namjeru vlasnike hotela Bjanka, da u  gradskom parku postave hangar visine preko 13 metara. To im omogućava važeći program privremenih objekata i urbanističko tehnički uslovi, izdati od nadležnog Sekreterijata

 

 

Kompanija Beppler & Jacobsen Montenegro, vlasnik kolašinskog hotela Bjanka još nije dobila saglasnost od glavne gradske arhitektice Kristine Bulatović Pejić da u jedinom gradskom parku izgradi magacin, čija je visina preko  13 metara, a površina oko 600 m². Bulatović Pejić je u nezavidnom položaju, jer je takav montažno-demontažni objakat na lokaciji parka, usred borove šume, predviđen Programom privremenih objekata, koji je važio od 2019. do kraja minule godine. Dokumentom je precizirano da se na katastarskoj parceli 278, koja je na rubu parka, postavi montažno-demontažni ili nepokretni privremeni objekat, čija je maksimalna površina 610 kvadrata. Novi Program je u pripremi i ne zna se kad će biti okončan rad na tom dokumentu, a u međuvremnu lokalni Sekreterijat izdao je kompaniji urbanističko tehničke uslove (UTU) za hangar.

Glavna arhitektica je, prema onome što je Monitoru nezvanično rečeno u lokalnoj upravi, zatražila mišljenje Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Bilo je potrebno tumačenje oko toga da li “stari” Program još važi, s obzirom da je bio “oročen” do 2023.  Potvrdan odgovor Ministarstva otežeo je odluku, jer je činjenica da Beppler & Jacobsen Montenegro formalno ništa ne sprječava da nekoliko desetina metara od gradskog jezgra postave gigantski magacin. No, s druge strane, na osnovu idejnog rješenje (ID), Bulatović Pejić je kompaniju ovih dana obavijestila “da objekat nije u skladu sa ambijentalnim vrijednostima”.  Procedura je takva da će, nakon njenog obavještenje, kompanija imati prostor za izjašnjenje, pa će tek onda biti moguće donijeti i konačno rješenje.

Na sajtu Opštine nije dostupno idejno rješenje (ID) magacina. S obzirom da je njegovo postavljanje planirano na rubu parka, na mjestu nekadašnjeg otvorenog bazena, ukoliko kompanija dobije potrebne saglasnosti, do objekata bi bilo neophodno izgraditi i prilazni put. Uz to, vjerovatno, posjeći i nekoliko stabala, jer trenutno ne postoji saobraćajnica koja vodi do te lokacije. Propisima je precizirano da se privremeni objekti mogu postavljati pod uslovom da ne narušavaju osnovne i prateće komunalne funkcije, javne površine, ne degradiraju prostor i ne ugrožavaju životnu sredinu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SEZONA 2024.: Ulcinj hit destinacija za turiste iz Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima loaklne Turističke organizacije, nešto više od 20 odsto gostiju koji su ovog ljeta boravili na ulcinjskoj rivijeri bili su iz Srbije. I mediji iz te zemlje tvrde da je ove godine Ulcinj bio veoma omiljena destinacija za goste iz te zemlje

 

 

Ovo je najinteresantniji i najromantičniji grad na istočnoj obali Jadrana. Pored tradicionalnih ljetovališta, kao što su Budvanska rivijera i Boka Kotorska, sve više građana Srbije odlučilo je da godišnje odmore provede na najdužoj plaži na Jadranu. Ulcinj je ovog ljeta bio hit destinacija koja je u velikom broju privukla goste iz Srbije. Mjesto je veoma lijepo i pogodno za sve uzraste, piše beogradska štampa.

Kako navode, morska voda u ulcinjskom akvatorijumu je kristalna i nezagađena, cijene adekvatne za ono što se nudi, a ljudi posebno ljubazni. “Možda su u odnosu na neki raniji period, ovog ljeta osjetno skočile cijene svih usluga, od smještaja do hrane i pića, ali ako se uporedi sa cijenama sa drugim destinacijama u zemlji i cijelom regionu, Ulcinjani su i dalje najpovoljniji , tako da slobodno se može reći da je Ulcinj destinacija koja se prilagođava svima i svako u skladu sa svojim mogućnostima može uživati u onome što mu najviše prija”, pisao je “Blic”.

Nakon nekoliko decenija primjetno je da se dešava veliki povratak gostiju iz ove države na ulcinjsku rivijeru. Do početka ratova na području bivše Jugoslavije, građani Srbije imali su nekoliko hiljada kuća i vikendica u Ulcinju, uglavnom u Štoju, Kručama i u Limanu, koje su kasnije uglavnom prodali. U Štoju, odnosno u neposrednom zaleđu Velike plaže, je, na primjer, postojalo Prvo, Drugo i Treće beogradsko naselje.

Tradicionalno, gosti iz Srbije najviše borave na Adi Bojani. Tome su, uz magičnu ljepotu tog rajskog ostrva, svakako doprinjeli film i serija Biser Bojane, u režiji Milana-Mime Karadžića, koja se dugo prikazivala na TV kanalima u toj državi.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DECENIJA OD TROVANJA BERANACA IZ GRADSKOG VODOVODA: Lakoća zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru

 

 

Više od deset godina od masovnog trovanje građana Berana, kada samo srećom, slučajem i izuzetnim angažovanjem medicinskog osoblja nije bilo tragičnih ishoda, slučaj prekriva veo zaborava i niko nikada nije zbog toga proglašen krivim i odgovornim. Da li je bilo i kakvih dugoročnih posljedica, pitanje je koje više medicinskoj struci niko ne postavlja.

Uzaludni su bili sudski procesi protiv Bemaksa i JP Vodovod, jer su završeni oslobađajućim presudama. Kompaniji Bemaks i njenom tadašnjem direktoru Veselinu Kovačeviću na teret je bilo stavljeno krivično djelo uništenje i oštećenje javnih uređaja, odnosno oštećenje cijevi gradskog vodovoda što je izazvalo „znatan poremećaj u životu građana“ iz člana 328, stav 2 iz stava jedan KZCG.

U prvostepenoj presudi, Kovačević i Bemaks kažnjeni su novčano, sa šesto, odnosno hiljadu i sedamsto eura zbog oštećenja i uništenja javnih uređaja iz člana 328, stav 1 KZCG, ali je bjelopoljski Viši sud ovu presudu beranskog Osnovnog suda ukinuo. Kasnije je taj sud u ponovljenom postupku, postupajući po ukidnim razlozima, oslobodio krivice i Bemaks i Veselina Kovačevića, što je Viši sud zatim potvrdio. Isto je bilo i sa Javnim preduzećem Vodovod.

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Prvog dana epidemije u Domu zdravlja je bilo ukupno 318 pacijenata, a najviše je pregledano u Dječijem dispanzeru, gdje je samo u prvoj smjeni dato oko stotinu infuzija. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru.

U prilog činjenici da je uzročnik epidemije bila voda, govori i podatak da su obolijevanja zabilježena samo na području koje se napaja vodom sa gradskog vodovoda. Tih dana to je na konferenciji za štampu u Beranama potvrdio i tadašnji direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo