Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Putevi beranskog eksploziva

Objavljeno prije

na

Samo za manje obaviještene bilo je iznenađenje kada je nedavno albanska policija saopštila da je eksplozivna naprava kojom je ubijen 33-godišnji sudija Skerdilajd Konomi, najvjerovatnije napravljena u Crnoj Gori. Konomi je stradao kada je u centru Valone odletio u vazduh njegov automobil mercedes. ,,Sudeći prema dosadašnjim iskustvima, mehanizmu kojim je bomba aktivirana ali i vrsti eksploziva, sumnjamo da je plastični eksploziv nabavljen u Crnoj Gori. Eksploziv od kojeg je bomba napravljena identičan je sa onim koji je zaplijenjen u Bangladešu. Prije nekoliko godina, njihova policija zaplijenila je mine koje su iz Crne Gore poslate u Bangladeš, i čija je cijena po komadu iznosila oko 2.500 do 5.000 eura. Zbog toga imamo razloga da vjerujemo da je i eksplozivna naprava najvjerovatnije napravljena u Crnoj Gori”, prenio je albanski dnevnik Šekuli riječi policajaca uključenog u istragu.

Kada je 2005. godine u londonskom metrou Al Kaida podmetnula eksploziju, takođe su se čule tvrdnje da je takva vrsta razornog eksploziva mogla biti kupljena na crnom tržištu Srbije ili Crne Gore.

Blic je prenio izjavu bivšeg načelnika za istraživanja eksploziva Milovana Azbejkovića koji je bio ubijeđen da je u Londonu korišćen plastični vojni eksploziv. Azbejković je rekao da su samo četiri zemlje na svijetu proizvodile plastični eksploziv, ali da je naš bio bolji i od američkog C-4. On je naveo da se taj eksploziv proizvodio u vojnoj fabrici u Beranama sve do 1991. godine, i da ga ima u vojnim magacinima, i na crnom tržištu po cijeni od dvije do pet hiljada dolara, dok je vojna cijena svega 20 dolara po kilogramu.

Azbejković je kazao da je eksploziva tokom rata bilo na svakom mjestu, u svačijim rukama, i van svake kontrole.

Prema njegovom mišljenju i sada ga ima, „naročito na Kosovu, gdje je ilegalna trgovina oružjem razvijena u kanalima mafije”. Na osnovu jedinstvenog hemijskog sastava, može se, kaže on, brzo utvrditi proizvođač.

„Plastični eksploziv proizveden kod nas je elastičan, ljepljiv, može se obaviti oko tijela, staviti u cipelu, kapu, torbu, a da ga niko ne primijeti i ne registruje. Ima veliki razornu moć”, rekao je tada Azbejković.

Upravo na osnovu hemijskog sastava sa velikom vjerovatnoćom je utvrđeno da je eksploziv koji je korišćen u pokušaju ubistva bivšeg makedonskog predsjednika Kira Gligorova 1995. godine – proizveden u Beranama. On je tada zadobio teške povrede, a njegov vozač i slučajni prolaznik su stradali.

U beranskoj fabrici je poslije toga bilo uvedeno vanredno stanje, a vojska je provjerila izlaz svakog grama plastičnog eksploziva. Utvrđeno je da je bilo sve u redu što se tiče prodaje, ali i da se ne može znati šta je rađeno sa prodatim eksplozivom. Naime, iako je proizveden u Beranama, eksploziv upotrijebljen u atentatu na Glogorova mogao je biti nabavljen bilo gdje na crnom tržištu.

Upravo je o crnom tržištu naoružanja i esploziva na Balkanu, i dalje prema raznim svjetskim odretištima, Monitor u seriji tekstova počeo da sklapa mozaik na osnovu vrlo pouzdanih i dobro obaviještenih policijskih izvora.

Ti izvori, recimo, tvrde da su opasni teroristi u Londonu koristili plastični eksploziv oznake PEP, proizveden u nekadašnjoj vojnoj fabrici u Beranama.

Nabavka eksploziva izvršena je preko dva kanala. Jedan od tih kanala išao je preko terorističkih organizacija kojih u regionu ima navodno preko trideset. Beranski eksploziv kupljen na tom crnom tržištu do Velike Britanije prebačen je preko osobe poznate pod imenom Yarraza Khalil (42), koji je bio jedan od vođa organizovanja terorističkih napada ne samo u Britaniji, već i u Francuskoj i Belgiji.

Druga linija nabavke eksploziva za napade u Velikoj Britaniji išla je preko albanske mafije, koji su imali svoje kanale i nabavljali i koristili beranski eksploziv kao najkvalitetniji. Nabavka je direktno išla preko kosovskih kriminalaca koji djeluju u Češkoj i u u Norveškoj.

Naš izvor tvrdi da je e plastični eksploziv iz beranske fabrike Polieks na velikoj cijeni i da je veoma tražen na crnom tržištu. On tvrdi da policija zna ko je bio zadužen za prebacivanje eksploziva iz Crne Gore, preko Kosova, do Makedonije prilikom pokušaja ubistva Gligorova.

Prema istom izvoru, poznato je i koje grupacije danas u regionu učestvuju u švercu eksploziva.

Za dobro obaviještene – iznenađenja nema. Monitor je iz vrlo pouzdanih policijskih izvora u tekstovima o prekograničnom švercu oružja koji teče preko Crne Gore prema Kosovu, razotkrio čitavu mrežu švercera naoružanjem, i piramidu na čijem je čelu Suma Ermuchi. Vjeruje se da upravo iz tih kanala esploziv i naoružanje stižu do mafije u Albaniji.

Do sada nije rasvijetljena ni jedna od mnogobrojnih provala u beranskoj fabrici eksploziva Polieks. Samo za posljednje četiri godine u Polieksu se dogodilo pet provala, u kojima je nestala i izvjesna količina skupocjenog i razornog plastičnog eksploziva PEP i TNT-a.

Posljednja u seriji krađa u Polieksu dogodila se u februaru prošle godine, poslije radnog vremena, kada su obijeni objekti E-17 i E-18. Provalnici očigledno nijesu pronašli ono što su tražili i tada osim materijalne štete na objektima, nije bilo drugih posljedica. Zato su lopovi 2006. godine u noći između 8. i 9. decembra, iz magacina P-02 ukrali 6.179 detonatora i dvije hiljade komada kapisli DK-8. Naredne godine u maju iz fabrike je ukradeno devedeset šest kilograma privrednog eksploziva oznake O 70 1 V. Kradljivci su 2009. godine Polieks „posjetili” dva puta. Najprije je 6. maja otkrivena krađa na objektu E-01 kada je nestalo 3,7 kilograma razornog TNT-a, u pakovanjima od po dvjesta grama. Pred kraj godine, 13. decembra iz objekta E-17 lopovi su odnijeli 380 elektrodetonatora i jedan kilogram moćnog plastičnog eksploziva PEP.

Monitor je tada postavio pitanje na kojem crnom tržištu završavaju tolike količine esplozivnih materija iz proizvodnog programa Polieksa? Poslije serije tekstova o švercu naoružanja iz dobro obaviještenih policijskih izvora, danas smo bliži odgovoru.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo