Samo za manje obaviještene bilo je iznenađenje kada je nedavno albanska policija saopštila da je eksplozivna naprava kojom je ubijen 33-godišnji sudija Skerdilajd Konomi, najvjerovatnije napravljena u Crnoj Gori. Konomi je stradao kada je u centru Valone odletio u vazduh njegov automobil mercedes. ,,Sudeći prema dosadašnjim iskustvima, mehanizmu kojim je bomba aktivirana ali i vrsti eksploziva, sumnjamo da je plastični eksploziv nabavljen u Crnoj Gori. Eksploziv od kojeg je bomba napravljena identičan je sa onim koji je zaplijenjen u Bangladešu. Prije nekoliko godina, njihova policija zaplijenila je mine koje su iz Crne Gore poslate u Bangladeš, i čija je cijena po komadu iznosila oko 2.500 do 5.000 eura. Zbog toga imamo razloga da vjerujemo da je i eksplozivna naprava najvjerovatnije napravljena u Crnoj Gori”, prenio je albanski dnevnik Šekuli riječi policajaca uključenog u istragu.
Kada je 2005. godine u londonskom metrou Al Kaida podmetnula eksploziju, takođe su se čule tvrdnje da je takva vrsta razornog eksploziva mogla biti kupljena na crnom tržištu Srbije ili Crne Gore.
Blic je prenio izjavu bivšeg načelnika za istraživanja eksploziva Milovana Azbejkovića koji je bio ubijeđen da je u Londonu korišćen plastični vojni eksploziv. Azbejković je rekao da su samo četiri zemlje na svijetu proizvodile plastični eksploziv, ali da je naš bio bolji i od američkog C-4. On je naveo da se taj eksploziv proizvodio u vojnoj fabrici u Beranama sve do 1991. godine, i da ga ima u vojnim magacinima, i na crnom tržištu po cijeni od dvije do pet hiljada dolara, dok je vojna cijena svega 20 dolara po kilogramu.
Azbejković je kazao da je eksploziva tokom rata bilo na svakom mjestu, u svačijim rukama, i van svake kontrole.
Prema njegovom mišljenju i sada ga ima, „naročito na Kosovu, gdje je ilegalna trgovina oružjem razvijena u kanalima mafije”. Na osnovu jedinstvenog hemijskog sastava, može se, kaže on, brzo utvrditi proizvođač.
„Plastični eksploziv proizveden kod nas je elastičan, ljepljiv, može se obaviti oko tijela, staviti u cipelu, kapu, torbu, a da ga niko ne primijeti i ne registruje. Ima veliki razornu moć”, rekao je tada Azbejković.
Upravo na osnovu hemijskog sastava sa velikom vjerovatnoćom je utvrđeno da je eksploziv koji je korišćen u pokušaju ubistva bivšeg makedonskog predsjednika Kira Gligorova 1995. godine – proizveden u Beranama. On je tada zadobio teške povrede, a njegov vozač i slučajni prolaznik su stradali.
U beranskoj fabrici je poslije toga bilo uvedeno vanredno stanje, a vojska je provjerila izlaz svakog grama plastičnog eksploziva. Utvrđeno je da je bilo sve u redu što se tiče prodaje, ali i da se ne može znati šta je rađeno sa prodatim eksplozivom. Naime, iako je proizveden u Beranama, eksploziv upotrijebljen u atentatu na Glogorova mogao je biti nabavljen bilo gdje na crnom tržištu.
Upravo je o crnom tržištu naoružanja i esploziva na Balkanu, i dalje prema raznim svjetskim odretištima, Monitor u seriji tekstova počeo da sklapa mozaik na osnovu vrlo pouzdanih i dobro obaviještenih policijskih izvora.
Ti izvori, recimo, tvrde da su opasni teroristi u Londonu koristili plastični eksploziv oznake PEP, proizveden u nekadašnjoj vojnoj fabrici u Beranama.
Nabavka eksploziva izvršena je preko dva kanala. Jedan od tih kanala išao je preko terorističkih organizacija kojih u regionu ima navodno preko trideset. Beranski eksploziv kupljen na tom crnom tržištu do Velike Britanije prebačen je preko osobe poznate pod imenom Yarraza Khalil (42), koji je bio jedan od vođa organizovanja terorističkih napada ne samo u Britaniji, već i u Francuskoj i Belgiji.
Druga linija nabavke eksploziva za napade u Velikoj Britaniji išla je preko albanske mafije, koji su imali svoje kanale i nabavljali i koristili beranski eksploziv kao najkvalitetniji. Nabavka je direktno išla preko kosovskih kriminalaca koji djeluju u Češkoj i u u Norveškoj.
Naš izvor tvrdi da je e plastični eksploziv iz beranske fabrike Polieks na velikoj cijeni i da je veoma tražen na crnom tržištu. On tvrdi da policija zna ko je bio zadužen za prebacivanje eksploziva iz Crne Gore, preko Kosova, do Makedonije prilikom pokušaja ubistva Gligorova.
Prema istom izvoru, poznato je i koje grupacije danas u regionu učestvuju u švercu eksploziva.
Za dobro obaviještene – iznenađenja nema. Monitor je iz vrlo pouzdanih policijskih izvora u tekstovima o prekograničnom švercu oružja koji teče preko Crne Gore prema Kosovu, razotkrio čitavu mrežu švercera naoružanjem, i piramidu na čijem je čelu Suma Ermuchi. Vjeruje se da upravo iz tih kanala esploziv i naoružanje stižu do mafije u Albaniji.
Do sada nije rasvijetljena ni jedna od mnogobrojnih provala u beranskoj fabrici eksploziva Polieks. Samo za posljednje četiri godine u Polieksu se dogodilo pet provala, u kojima je nestala i izvjesna količina skupocjenog i razornog plastičnog eksploziva PEP i TNT-a.
Posljednja u seriji krađa u Polieksu dogodila se u februaru prošle godine, poslije radnog vremena, kada su obijeni objekti E-17 i E-18. Provalnici očigledno nijesu pronašli ono što su tražili i tada osim materijalne štete na objektima, nije bilo drugih posljedica. Zato su lopovi 2006. godine u noći između 8. i 9. decembra, iz magacina P-02 ukrali 6.179 detonatora i dvije hiljade komada kapisli DK-8. Naredne godine u maju iz fabrike je ukradeno devedeset šest kilograma privrednog eksploziva oznake O 70 1 V. Kradljivci su 2009. godine Polieks „posjetili” dva puta. Najprije je 6. maja otkrivena krađa na objektu E-01 kada je nestalo 3,7 kilograma razornog TNT-a, u pakovanjima od po dvjesta grama. Pred kraj godine, 13. decembra iz objekta E-17 lopovi su odnijeli 380 elektrodetonatora i jedan kilogram moćnog plastičnog eksploziva PEP.
Monitor je tada postavio pitanje na kojem crnom tržištu završavaju tolike količine esplozivnih materija iz proizvodnog programa Polieksa? Poslije serije tekstova o švercu naoružanja iz dobro obaviještenih policijskih izvora, danas smo bliži odgovoru.
Tufik SOFTIĆ