Dok strane obavještajne službe upozoravaju da je Kosovo na takozvanoj avganistanskoj transverzali najveće skladište heroina na Balkanu, i da iz te države dnevno izađe na stotine kilograma ove opojne droge na putu prema zapadnim zemljama, na prelazu iz te susjedne države prema Crnoj Gori, na udarnom i najfrekventnijem graničnom prelazu Kula, ni pogranična policija, ni carina ne posjeduju skener, rendgen, niti bilo kakvu drugu opremu za praćenje, otkrivanje i pronalaženje narkotika. Takvu opremu, bez koje je rat s narkodilerima u razvijenim zemljama nezamisliv, carina i policija ne posjeduju ni na drugim graničnim prelazima u Crnoj Gori. Monitorov dobro obaviješteni izvor kaže da skener za otkrivanje narkotika u Crnoj Gori imaju jedino carina i policija u Luci Bar.
„Ni jedan drugi granični prelaz u našoj državi nema skener i rendgen, ili neku drugu tehničku opremu koja bi pomogla u otkrivanju narko tovara koji prolaze preko naših granica”, objašnjava naš izvor.
Pri tim činjenicama nije nevjerovatno da narko dileri na ovim prostorima idu ne jedan nego mnogo više koraka ispred onih koji treba da im budu prepreka na putu. To bi faktički moglo značiti da ako nijeste, policijski kazano, „bezbjednosno interesantni”, ako nijeste „predmet operativnog rada, praćenja i nadgledanja”, s Kosova u Crnu Goru heroin možete nositi i u džepovima!
O nedostatku tehnike kao hendikepu za kvalitetniji rad na otkrivanju narkotika govore i neki od carinika na Kuli. „Ne može se reći da ne postoji znanje u našoj službi. Ali jedno je znanje, a drugo tehnika. Potrebni su nam skeneri i rendgeni, a kada ćemo ih imati – ne znamo. Potrebni su nam, takođe, i ljudi koji bi se samo tome posvetili, takozvani slobodnjaci”, kaže jedan od carinika, koji ne želi da mu se pominje ime.
Zbog toga ne treba da čudi podatak da je dilovanje droge najjača privredna grana na sjeveru. Svojevremeno je objavljen podatak da samo u glavnom gradu Švajcarske oko dvjesta Crnogoraca, uglavnom iz Berana i Rožaja, diluju narkotike. Laka i brza zarada, želja za džipovima i drugim statusnim simbolima, očigledno lakomo na put narkodilerstva odvodi besposlene crnogorske mladiće. Računica je jasna. Nekoliko hiljada eura za kilogram, uslovno rečeno, čistijeg heroina, na krajnjem, čak i crnogorskom tržištu pretvara se u sumu i do 150 hiljada.
Od jednog kilograma heroina s polazne tačke, u lancu dilera, do krajnjeg kupca, pravi se i do pet kilograma, ili pet hiljada grama droge „obogaćene” svim i svačim, od brašna do mišomora. Tako je jedan od dilera koji je uhvaćen sa sto grama heroina, priznao da je i sam na tako prljav heroin dodavao šećer u prahu. Na deset grama droge, još dva grama šećera. I prodavao po cijeni od 30 eura za gram. Naravno, u trgovini na malo. Trgovina na veliko bitno je drugačija.
U analizi koju je Centar za mir na Balkanu uradio još prije više od deset godina, podsjeća se na podatak njemačke policije koja tvrdi da kosovski Albanci uvoze 80 odsto evropskog heroina, te da upravo zbog toga mnogi evropski korisnici nezakonitu drogu nazivaju ,,Albanka”. U ovoj analizi se navodi da je heroin vrijedan 12 puta svoje težine u zlatu. Kilogram heroina na Tajlandu je vrijedan hiljadu američkih dolara, u Kanadi ima veleprodajnu vrijednost 110 hiljada USD, dok mu ulična vrijednost dostiže čak 800 hiljada američkih dolara.
Prema informacijama Američke agencije za borbu protiv droge (DEA), herion koji prolazi preko Kosova potiče iz Avganistana, koji je još 1999. godine prevazišao Burmu kao najvećeg svjetskog proizvođača maka. Heroinska baza putuje odatle kroz Iran u Tursku, gdje se rafinira, a onda dolazi u ruke Albanaca koji operišu iz gradova na granici s Makedonijom, Albanijom i Srbijom. U analizi Centra za mir na Balkanu navodi se i podatak američkog Stejt Departmenta da svakog mjeseca kroz Tursku prođe četiri do šest tona heroina. Vrijednost heroina, koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište, tada je procijenjena na oko 400 milijardi američkih dolara godišnje.
Naš izvor iz crnogorske policije kaže da su zbog svih ovih podataka, Crnoj Gori što prije neophodni tehnički uređaji na granicama, makar onakvi kakve imaju Makedonija, Hrvatska i Slovenija.
„Postoji veliki broj tih uređaja koji se koriste u razvijenim evropskim državama. Mi ne možemo sve imati. Ali mi nije jasno da se, za početak ne mogu nabaviti mobilni skeneri koji koštaju svega nešto preko trideset hiljada eura. To nije veliki skener koji ima Luka Bar, i kakav posjeduju Makedonci, ali je dovoljno dobar za otkrivanje narkotika i druge švercerske robe”, objašnjava naš izvor iz policije.
Još neki od uređaja neophodnih na crnogorskim graničnim prelazima su ručne termovizijske kamere, kao i optičke sonde.
„Neophodan je i fiberskop, koji služi za pretragu rezervoara za gorivo. Zatim, takozvani baster. To je uređaj koji omogućava identifikaciju skrivenih predmeta od drveta”, kaže Monitorov izvor.
Prema njegovim riječima, ni postojeći rendgeni na aerodromima nijesu zadovoljavajućeg kvaliteta, a slične rendgene bi morali da imaju i ostali granični prelazi. Pored svega toga potreban je i ručni alat na svakom graničnom prelazu.
„Na kraju, na graničnim prelazima neophodni su i psi, obučeni za otkrivanje droge. Pse trenutno nema nijedan granični prelaz na sjeveru Crne Gore. Ali, sve da ih i imamo, nama će opet nedostajati obučeni ljudi. Ne može složeni posao na carini raditi bilo ko. Neko ko je, recimo, zapošljen samo zbog toga što je u nekoj partiji, ili mu je to čak jedina preporuka”, kaže naš policijski izvor.
Jedan zapadni diplomata na službi na Balkanu iznio je skoro nevjerovatne procjene obavještajnih izvora da se na području Kosova, Albanije i zapadne Makedonije u svakom trenutku nalazi bar sedam tona heroina spremnog za put na zapad. Da li je pri tome dopustivo da zemlja u fazi pregovora s EU, kao što je Crna Gora, nema skenere, rendgene i drugu neophodnu opremu na svojim graničnim prelazima?
„Opremu o kojoj pričamo treba hitno nabaviti makar za granične prelaze Kula, Božaj, Sukobin, Dračenovac, Dobrakovo i Debeli Brijeg. Naravno i za aerodrome u Tivtu i Podgorici. To je pretpostavka za borbu ne samo protiv narkodilera, već i protiv švercera oružja, pa i svih drugih vrsta prekograničnog šverca”, tvrdi Monitorov izvor.
On vjeruje da nijesu samo materijalna sredstva u pitanju, već i volja da se to stvarno i uradi, odnosno nabavi.
„Nekome to možda nije cilj. Možda nekome ovakvo stanje na graničnim prelazima odgovara – haos, neznanje i nedostatak opreme. S dobrim kadrovima i opremom, nekome bi, sasvim sigurno, bili ugroženi poslovni interesi”, kaže naš dobro obaviješteni izvor.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice