Povežite se sa nama

Izdvojeno

PUT OD KOLAŠINA DO SKIJALIŠTA NA  BJELASICI: Vlasništvo mnogih, ničija briga

Objavljeno prije

na

Jedina veza Kolašina sa skijalištima na Bjelasici je put, koji je, formalno, nekategorisan i trenutno u vrlo lošem stanju.  O njegovom održavanju zimi brine Uprava za saobraćaj, a devet kilometara saobraćajnice ima nekoliko vlasnika. Zbog toga neće biti moguća ni skorija rekonstrukcija

 

 Za predstavnike lokalne vlasti u Kolašinu,  devet kilometara puta, od grada do Bjelasice,  privatno su vlasništvo. Iz privatnog Ski centra Kolašin 1450   kažu da je put državni, a iz Uprave za saobraćaj objašnjavaju da im je, već deceniju,  obaveza jedino zimsko održavanje te dionice.  Svima koji se zapute iz grada prema skijalištima, međutim, jasno je da su neophodne što hitnije i obimne intervencije na kolovozu, ali i saniranje brojnih odrona.

Pored toga što je taj put jedina veza Kolašina sa privatnim i državnim ski centrom, tom saobraćajnicom će do grada, pa dalje ka Mateševu i auto putu,  prolaziti i  vozila sa regionalnog puta Jezerine -Lubnice.  Odmah po izlasku iz tunela Klisura  dočekaće ih kolovoz lošiji od mnogih u kolašinskim selima. Duboke rupe, nedakvatna signalizacija, kamenje i zemlja na putu.

Utisci sa tog puta uvijek su među najlošijima kada se govori i o kolašinskoj  ljetnjoj i   zimskoj turističkoj sezoni. Zimi gužve, u snijegu blokirana vozila, ljeti rupe i manji odroni.   Održavanje podrazumijeva samo uklanjanje snijega sa kolovoza. Minulih dana, na društvenim mrežama bili su česti negativni komentari pojetilaca državnog skijališta o stanju na putu. Navodno, duboke rupe napravila su brojna oštećenja na vozilima. Najčešće su, tvrde vozači,  stradale gumu i hidraulika.  Tokom prošlih zimskih sezona, na tom putu dolazilo je i do višesatnih zastoja.  Za takvo stanje odgovornost nikad nijesu prihvatali iz državnog, a primjedbe gostiju nikad nijesu  komentarisali iz ski centra, čiji je vlasnik Zoran Bećirović.  Direkcija za saobraćaj više puta je kasno  regovala, pri obilnijim padavinama. Stanje u saobraćaju  dodatno je pogoršano činjenicom da je na privatnom ski centru, umjesto nekadašanjeg parkinga,  sada gradilište nekoliko hotela. Zbog toga mnogi posjetioci Bećirovičevog skijališta automobile parkiraju uz put, što blokira ionako uzak kolovoz.

Put su do sada koristili i devastirali mnogi. U ljeto 2019. godine,  zbog kopanja trase cjevovoda male hidroelektrane (mHE), saobraćajnica prema Bjelasici je značajno oštećena, a investitoru je dugo trebalo  da vrati put u prvobitno stanje. Da bi do toga došlo potrebno je bilo više sastanaka predstavnika  Ministarstva ekonomije, Opštine i firme “Viridi Progressum”, koja je gradila  mHE. Sve na insistiranje tadašnjeg menadžmenta državnog Ski centra. Iz kolašinskog Sekretarijata za urbanizam, komunalne poslove i saobraćaj nikada nijesu željeli da komentarišu stanje te važne veze grada sa planinom. Izgovor im je bio neriješeni pravni status puta” .

Saobraćajnicu su dodatno, tokom minulih nekoliko godina, devastirali i kamioni Euro asfalta, kompanije koja je probijala tunel Klisura ispod Bjelasice. Na desetine kamiona dnevno odvozili su iskopani materijal od Jezerina do Luga u Kolašinu, gdje je zemlja  deponovana. Ranije, put je platio danak i  eksploataciji šuma na tom području.

Burna nedavna polemika u medijima,  na relaciji Opština- Ski centar Kolašin 1450, nije ponudila javnosti precizan odgovor na pitanje   čija je saobraćajnica koja je godinama u lošem stanju.  U kolašinskoj lokalnoj upravi kažu da im je poznato da taj putni pravac pripada privrednom društvu DOO Ski Centar Bjelasica u stečaju i taj je postupak pred Privrednim sudom. Navodno, taj dio puta nije uzet kao dio stečajne mase koji bi se prodavao,  tako da je  “to put u nekoj vrsti privatnog vlasništva“. Bećirovićevi advokati, minulih dana, međutim, demantovali su te tvrdnje. Tvrde da, iako je njih poslodavac kupio, nekad državni ski centar, nije vlasnik puta.  Kažu da je put državni, jer je i kolašinsko preduzeće u stečaju bilo nekad državno.

Prema podacima Uprave za katastar i državnu imovinu, devet kilometara puta ima više vlasnika. Od restorana Savardak do iznad sela Mušovića Rijeka, put je, zaista, još upisan kao svojina DOO Ski centar Bjelasica.  Drugi dio puta, od  sela Mušovića Rijeka do Bećirovićevog skijališta je dio nekoliko parcela, koje su, prema podacima Uprave, državno vlasništvo.  Državno vlasništvo je i dio puta od grada do restorna Savardak. Pri završetku te dionice, neki djelovi puta su  čak sastavni djelovi parcela u vlasništvu mještana.  Međutim,  cijelom dužinom ta saobraćajnica je, zvanično,  nekategorisani put.

To je nedavno potvrdio Miodrag Bakrač iz Uprave za saobraćaj, koji je kazao da se put ne nalazi u mreži državnih puteva, to jest, ne pripada ni magistralnim ni regionalnim putevima,  “samim tim  nije u nadležnosti Uprave za saobraćaj”. On je podsjetio i da je Vlada, prije 10 godina, zaključkom dala zadatak toj Upravi da zimi održava put, zbog njegovog značaja. U nacrtu izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana (PUP) Kolašina, na čije usvajanje se dugo čeka,  za saobraćajnicu od Kolašina do Jezerina, predviđa se prekategorizacija.

“Od postojećih lokalnih i nekategorisanih puteva na teritoriji opštine Kolašin mogu se izdvojiti dva putna pravca, koji zbog položaja u mreži u daljoj budućnosti mogu doći na nivo regionalnih puteva prekategorizacijom. Među njima je i Kolašin – Smailagića Polje – Mušovića Rijeka- Jezerine-…” piše u tom dokumentu.

Predsjednik Opštine Vladimir Martinović, govoreći za Javni servis na temu lošeg stanja puta, kazao je da se tom problematikom još niko do sada nije bavio.  Nasušna je potreba, tvrdi on, “da država i nadležni organi što prije reaguju ako bi se taj  putni pravac riješio  u formalno-pravnom smislu, a potom i rekonstruisao”.

Vlasništvo bivšeg kolašinskog preduzeća Ski centara Bjelasica je i put koji se, u selu Mušovića Rijeka,  odvaja od te saobraćajnice i vodi ka jednoj od najstarijih hidrocentrala u Crnoj Gori. U procesu obezbjeđivanja dokaza o pravu svojine na zemljište i objekte, koji su neophodni za početka rekonstrukcije te centrale  EPCG je naišla na probleme već u startu. Imajući u vidu da objekti, poput cjevovoda i dovodnih kanala, prelaze preko većeg broja parcela, bilo je neophodno, kako su nedavno objasnili iz te komapnaije , obaviti pregled svih  parcela.

Analizom parcela preko kojih se pruža cjevovod, a koji prolazi ispod lokalnog puta koji vodi  do elektrane i okolnih kuća, zaključeno je da je ta saobraćajnica upisana na nekadašnji Ski-centar. Na koji način je put tako upisan  – u EPCG-u nemaju odgovor, kažu da je to nadležnost lokalnih i državnih vlasti koje se bave urbanizmom. Martinović  je, nedavno,  obećao  da će “Opština odraditi sve što je u njenoj nadležnosti da se realizuje rekonstrukcija koja je u interesu EPCG, građana ali i države”.

Pred još jednu zimsku turističku sezonu jasno je da skore rekonstrukcije puta do skijališta ne može biti. Predstoji složen proces rješavanja imovinsko pravnih odnosa, koji se, kako se do sada pokazalo, znaju otegnuti i na nekoliko godina. Najviše što turisti mogu očekivati tokom predstojeće zime je urednije čišćenje snijega i ažurniji rad policije pri regulaciji saobraćaja.

                                                                                    Dragana SĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo