Povežite se sa nama

Izdvojeno

PUT MOJKOVAC- LUBNICE POD LUPOM ISTRAŽNIH ORGANA: Bemax-u milioni, Mojkovčanima rupe

Objavljeno prije

na

Ne nazire se  kraj radova na putu Mojkovac – Lubnice, koje od 2020. izvodi kompanija Bemaks i koji treba da poveže Mojkovac sa budućim Ski centrom Žarski. Za ono što je do sada urađeno zainteresovano je Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju i Zaštitinik imovinsko pravnih-interesa Crne Gore

 

Prošle jeseni Bjelojevićka rijeka se izlila i oštetila novoizgrađeni put Mojkovac-Lubnice. Ovaj put treba da poveže Mojkovac sa budućim Ski centrom Žarski, u koji su uloženi milioni a daleko je od otvaranja.

Ne nazire se ni kraj radova na pomenutom putu, koje od 2020. izvodi kompanija Bemaks, a za ono što je do sada urađeno zainteresovano je Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju i Zaštitinik imovinsko pravnih-interesa Crne Gore.

Izgradnju puta sa Bemaksom je potpisala Vlada Duška Markovića. Iz Akcije za socijalnu pravdu su krajem 2020. upozorili da je cijena puta ,,u svega nekoliko mjeseci uvećana za četiri miliona eura, odnosno sa devet na 13,2 miliona, za koliko je ugovorena gradnja“.

Kako su radovi počeli krenula je i ogromna sječa šume. Krajem 2020. Uprava za inspekcijske poslove podnosi Osnovnom državnom tužilaštvu u Bijelom Polju krivičnu prijavu protiv odgovornih lica u Upravi za šume i njenoj Područnoj jedinici u Mojkovcu, kao i nepoznatog počinioca nezakonite sječe šume i probijanja puteva.

Naime, Uprava za šume se tereti da je dozvolila bespravne radnje u državnoj šumi u GJ Lepenac Pelješka Gora, na lokalitetu Bjelojevićka rijeka. Dozvolila je da se sječu stabla bez doznake, odobrenja, izvođačkog projekta, rješenja o usvajanju izvođačkog projekta, ugovora sa izvođačem radova… Navodi se da odgovorna lica u Upravi za šume nijesu spriječila nezakonito gazdovanje državne šume i preduzela mjere na suzbijanju bespravnih radnji, nije identifikovala počinioce tih radnji i iste procesuirala na zakonom propisan način.

Čuvar šume tvrdi da je 11. decembra 2020. obavijestio nadležne da se vrši probijanje puta, te da usljed toga dolazi do obrušavanja zemljišta, bukovih i jelovih stabala, da su stabla posječena na klizištu i stoje na licu mjesta a da je izvođač radova Bemaks. Iako čuvar tvrdi da je sve uredno prijavio, njegov nadređeni to demantuje i kaže da nikakvu prijavu nije dobio ni pismeno ni usmeno.

Šta god bilo, iz Uprave za inspekcijske poslove su konstatovali da zahtjev za sječu ne postoji, doznaka stabala nije vršena, izvođački projekat nije rađen, ne postoji ugovor za probijanje puteva i sječu šuma u državnom vlaništvu.

Nakon reagovanja Inspekcije, Uprava za šume Područja jedinica Mojkovac je sačinila komisiju i konstatovala bespravne radnje, ali nije ustanovila tačnu količinu bespravno posječene drvne mase, niti ustanovila tačnu širinu i dužinu probijenog puta… Po izjavi komisije činjenično stanje nije ustanovljeno zbog neprohodnosti i opasnosti po život, zbog izazvanih odrona i klizišta. Komisija je konstatovala da kada su oni bili tamo na posječenom putu se nijesu čule motorne šege, a primjetili su da su na putu prisutne mašine Bemaksa i Geneksa.

Ono što institucije ne spore je da je Bemaks lagerovao i čuvao posječena stabla. U septembru 2021. Direkcija za saobraćaj obavještava firmu Bemaks da nemaju više obavezu čuvanja drvne mase koja je posječena na trasi puta. Iz Uprave za šume napominju da nije izvršen prijem drvne mase koja je posječena, iz razloga što izvođač radova nije obavijestio PJ Mojkovac o izvršenoj sječi, i nije izvršio lagerovanje posječene drvne mase na zakonom propisan način. Preciziraju ,,da je drvna masa deponovana na više lagera (na pojedinim lagerima drvna masa je nabacana bez reda) neposredno uz put čija je izgradnja u toku. Dio drvne mase je oštećen prilikom izvlačenja (vuča i izvlačenje drvne mase je vršeno građevinskim mašinama-bagerima) i neadekvatnog lagerovanja”.

Tokom ove godine za ovaj slučaj zainteresovao se i Zaštitnik imovinsko pravnih interesa, pa je dobio informacije od institucija o gradnji ovog puta, radi eventualne nadoknade štete učinjene državi.

Sredinom ovog mjeseca, iz Uprave za šume, Zaštitniku odgovaraju, da u vezi sa radovima na trasi regionalnog puta Lubnice-Mojkovac, nije nađen Ugovor o poslovno tehničkoj saradnji sa firmom Bemaks koja je izvodila radove. Iz Uprave za šume proslijedili su dopis svog službenika u kojem se Bemaksu odgovara na zahtjev za urgentno uklanjan drvne zapremine iz kruga gradilišta puta Mojkovac-Lubnice. U dopisu se konstatuje da je ,,Bemaks izvršio sječu i lagerovanje posječene drvne mase na trasi puta, ali posječena drvna masa nije bila primljena iz razloga što izvođač radova nije u toku radova obavijestio Upravu za šume PJ Mojkovac da se izvrši prijem posječene drvne mase”.

I dok u Upravi za šume tvrde da je sve urađeno nezakonito, investitor puta Uprava za saobraćaj navodi da je sve suprotno od toga, i naravno legalno. Bemaks je sjekao šumu uz kontrolu ovlašćenih lica iz Uprave za šume iz Mojkovca koji su vršili odznaku stabala, tvrde iz Uprave za saobraćaj. Dodaju da je sva sječa vezana za izgradnju puta izvršena u pojasu eksproprijacije, a posječena stabla lageraovana na trasi puta uz Bjelojevićku rijeku. Kažu i da im nije poznato da je vršena bilo kakva bespravna sječa.

Iz Uprave za saobraćaj optužuju Upravu za šume da su im se više puta, i oni i Bemaks, bezuspješno obraćali, da izvrše doznake za sječu stabala, a kasnije i da se posječena stabla odvezu sa gradilišta puta. ,,Odgovornost za nastalu štetu je isključivo na strani Uprave za šume koja svojim postupanjem, tj. nepostupanjem prouzrokovala štetu”, navodi se iz Uprave za saobraćaj u dopisu Zaštitniku.

Iz Uprave tvrde i da je nakon poplave i oštećenja puta u novembru 2022. izvođač bio spreman da izvrši sanaciju štete, ali da mu to nijesu dali mještani.

Mještani mojkovačkih sela Bjelojevići i Ambarine počeli su proteste u avgustu prošle godine.  Saopštili su da na taj način žele da spriječe mahanizaciju Bemaksa da se povuče, dok ne popravi ,,devastirani seoski pristupni put”. Mještani tvrde da je izvođač radova teškom mehanizacijom uništio put koji koristi nekoliko sela.

Prema podacima sa sajta Bemaksa put je skoro pa završen. Piše da su radovi u toku, navodi se veća cijena od ugovorene, 13 i po miliona eura. Nabraja se: zemljani radovi – iskopano 157 hiljada kvadrata, urađeno 100 odsto, 126 hiljada metara kvadratnih nasipa, urađeno 93 odsto, urađeno je i 93 odsto ili 30 hiljada kvadrata betonskih i armiranobetonskih radova. A od predviđenih 14 hiljada tona asfalterskih radova urađeno je 0 (nula) odsto.

Iz Uprave za saobraćaj su u cilju nastavka radova, krajem marta, sa Opštinom Mojkovac potpisali sporazum kojim se ova Opština ,,obavezuje da omogući nesmetan prolaz mehanizaciji Izvođača radova na dionici Mojkovac-Bjelojevići-Vragodo”. Na koji način, nije navedeno.

Da je Bjelojevićka rijeka bujična, te da ne treba otvarati nova klizišta, stručnjaci su upozoravali i ranije. Vojislav Radović, saradnik za urbanizam i građevinarstvo u Opštini Mojkovac, je 2010. dok je trajala javna rasprava za Prostorni plan Bjelasica-Komovi, predlagao da se trasa puta ne planira u zoni erozije vodotoka Bjelojevićke rijeke. Uzalud.

U dopisu ODT Bijelo Polje Zaštitniku imovinsko pravnih odnosa o ovom slučaju se navodi da prema potpisanom ugovoru između Bemaksa i Uprave za saobraćaj: Izvođač radova je odgovoran za radove i propuste bilo kog podizvođača, njegovog predstavnika ili radnika, kao i da je predviđeno da je izvođač dužan da na gradilištu preduzme mjere radi obezbijeđenja sigurnosti izvedenih radova…

Koliko su radovi bili sigurni pokazala je prošle jeseni rijeka koja je oštetila kilometar novog puta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo