,,Niko ni o čemu ne razmišlja. Ako se završi jadransko-jonski autoput, mi ispadamo iz igre! Niko nikad neće ići našim putem do Prijepolja za Crnu Goru i Albaniju. To će biti lokalni, a ne regionalni put. Nama su to svi stranci rekli, a u medijima se nikad nije pojavilo”, zavapio je nedavno, u srpskim medijima, generalni sekretar opozicione Srpske narodne stranke Aleksandar Vučić. Od izgradnje tog autoputa uvijek su strahovale nacionalističke grupacije u Srbiji. I to je razumljivo: na taj način najbliži putevi iz Crne Gore u Evropu ne bi vodili preko Beograda.

MRKA: Srbija, međutim, praktično ništa ne čini da Crnu Goru saobraćajno veže za sebe. Radovi na autoputu Beograd-južni Jadran, na dionici od Uba do Lajkovca, stali su odmah nakon što su počeli. Nijesu pomogli zaklinjanja, obećanja i želje ministra za infrastrukturu u srpskoj Vladi Milutina Mrkonjića. Izvođači radova kažu da su mašine povučene s gradilišta jer još nije završen otkup zemljišta na trasi budućeg autoputa.Ali, jasno je da Srbija nema novaca ni za eksproprijaciju zemljišta, a kamoli za gradnju te ceste. Zato se povremeni radovi, na za nju mnogo važnijem Koridoru 10, izvode samo sredstvima iz fondova EU ili evropskih banaka.Inače, iako sada predstavlja najkraću drumsku vezu od zapadne Evrope prema Turskoj, otkada su Bugarska i Rumunija ušle u EU, na Koridoru 10 zabilježen je pad prometa od čak 30 odsto. Glavni razlog je to što sada vozači koji iz Turske kreću na Zapad imaju samo jednu graničnu provjeru na prelazu u Bugarskoj, đe već ulaze u EU.

KRAK: Zato je malo spremnosti Evropljana da finansiraju crnogorski krak zamišljenog autoputa od jadranske obale do granice sa Srbijom. Za gradnju tek dvije i po dionice na autoputu Bar-Boljare, po astronomskoj cijeni od 1,57 milijarde eura, grčko- izraelski konzorcijum, kompanija Aktor i HCH, pregovara s Evropskom investicionom bankom (EIB). Pregovori o finansijskoj podršci najskupljem infrastrukturnom projektu u istoriji Crne Gore počeli su krajem juna, neposredno nakon potpisivanja protokola kojim su crnogorska Vlada i konzorcijum precizirali pitanja dodjele koncesije za „projektovanje, finansiranje, gradnju, upravljanje i održavanje dionica autoputa”. Pošto je protokolom definisan rok od četiri mjeseca za obezbjeđivanje novca za gradnju dijela autoputa, pregovori sa EIB trebalo bi da budu zaključeni do kraja oktobra. Precizirano je da rok može biti produžen za najviše dva mjeseca, što će, svakako, prevashodno zavisiti od stava EIB. Kako saznajemo, u EIB nemaju želju da finansiraju izuzetno skupu dionicu Smokovac-Mateševo i žele da gradnja puta otpočne na dvije dionice, Đurmani-Virpazar i Virpazar-Smokovac, koje su frekventne i rentabilne.To praktično znači da ni ove godine gradnja ionako redukovanog autoputa neće otpočeti. To ne smeta crnogorskim zvaničnicima da i dalje uvjeravaju javnost pričom da postoji još jedna, „čak i bolja varijanta”, koja garantuje da će naša država dobiti autoput. Navodno, autocestu žele graditi Kinezi i Turci. Najviše su zbog kraha „posla stoljeća” na gubitku crnogorski tajkuni koji su u očekivanju gradnje autoputa prema sjeveru prethodnih godina pokupovali na stotine hektara zemljišta uz predviđenu trasu, a još više oni koji su već bili upalili mašine za rad u Gornjim Mrkama. Upravo taj moćni lobi čitavo je ovo vrijeme zapovijedao Vladi, gurajući je u blamažu i pred svijetom i pred svojim građanima.

KARIKA: Moguće je da mašine ipak budu zapošljene u Crnoj Gori. Sve bliži je san o drugom autoputu, povijesnoj cesti Via Egnatia, koji bi vodio od Trsta preko Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Albanije do grčke Kalamete, povezujući na najkraći način centralnu i južnu Evropu. Zato se vjeruje da će on uskoro biti preimenovan u „panevropski koridor 11″.

Najveći dio tog autoputa, u dužini od 1.160 kilometara kroz Hrvatsku, kroz koju, inače, prolazi polovina te ceste, već je završen, kao i kroz Albaniju. Ostalo je tridesetak kilometara u Sloveniji, te Bosna i Hercegovina i Crna Gora.

„Taj bi put fizički povezao ovaj prostor sa zapadnom Evropom, ali bi djelovao i na političko udruživanje i smanjenje tenzija, čime bi se dobio pomak na evropskom udruživanju. Takvo udruživanje naša je sudbina jer Evropa samo udružena može konkurisati SAD-u, Kini i Japanu”, kaže bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i precizira da niko ne želi ostati ostrvo.

Upravo se to dešava Crnoj Gori: autoput je praktično došao na njezine granice, a ona je postala nedostajuća karika.

ZNAČAJ: Trasa jadransko-jonskog autoputa, koji je u svim crnogorskim razvojnim planovima i nacionalnim strategijama definisan kao projekat od prvorazrednog značaja, trebala bi ići centralnim dijelom Crne Gore, od mjesta Nudo, u Grahovu, preko Čeva i Podgorice prema Božaju, odnosno platoom na 500 do 700 metara nadmorske visine sa svega tri odsto tunela i mostova.

Predložena trasa ide uglavnom brdskim, veoma malo naseljenim krajevima, prelazi znatnim dijelom preko državnog zemljišta što je sa stajališta eksproprijacije veoma povoljno u odnosu na moguće planirane druge koridore bliže Crnogorskom primorju ili gradskim područjima. Ta se prednost posebno ogleda u veoma malom negativnom uticaju na okolinu najvrjednijih prostora Crne Gore (primorsko područje, nacionalni parkovi, zaštićena prirodna dobra).

Postoje ili su planirane dobre i relativno kratke saobraćajne veze s brzom cestom duž Crnogorskog primorja, kao što su Trebinje-Herceg Novi, Grahovo-Risan, Čevo-Cetinje-Budva, Podgorica -Bar i Skadar –Ulcinj, što bi trebalo uraditi i na sjeveru.

U situaciji kada naša zemlja nema dovoljno kvalitetnih ležaja u hotelima, značaj jadransko-jonske autoceste je nemjerljiv za turizam. U to su se ovog ljeta mogli uvjeriti Ulcinjani. Autoput Drač-Prizren ključni je razlog što je ove sezone u tom gradu bilo mnogo više Kosovara nego što su očekivali i najveći optimisti i što gostiju ima i ovih jesenjih dana.

„Trasa tog autoputa prolazi centralnim dijelom Crne Gore, koji je ekonomski veoma zanemaren. Autoput bi potpuno otvorio te krajeve za ekonomsku valorizaciju i obezbijedio razvoj prvenstveno poljoprivrede, kao podrške turizmu, a takođe i industrije i turizma”, ističe crnogorski ministar saobraćaja i pomorstva Andrija Lompar.

I možda najvažnije: ovaj put dug 95,2 kilometra koštao bi oko milijardu eura, odnosno za oko 200 miliona eura manje nego samo dionica Smokovac-Mateševo, koja je dugačka 43,5 kilometra!

Od životnog značaja

Bivši ministar obnove i graditeljstva u hrvatskoj vladi Radimir Čačić, koji je najzaslužniji što ta zemlja danas ima možda najbolje puteve u Evropi, kaže da bi izgradnjom jadransko-jonskog autoputa Crna Gora iz potpunog zapećka, direktnim, brzim, atraktivnim pravcem i za turizam i za ekonomiju, direktno ušla u srednju Evropu. „Dobija se veza prema Sloveniji, gdje je i granica EU što je, okvirno, dva, dva i po sata vožnje. To je za Crnu Goru od životnog značaja”. Čačić takođe tvrdi da bi i zemlje regiona imale ogromne efekte od te ceste.

Mustafa CANKA