Povežite se sa nama

INTERVJU

Pukanić je znao šta se događa

Objavljeno prije

na

U ono egzaltirano vrijeme, u prvim mjesecima nakon pada Slobodana Miloševića, Boža Prelević, tada član NVO G-17 i koministar policije u prelaznoj vladi Srbije, napravio je specijalne policijske jedinice za vođenje istraga o političkim ubistvima. Bilo je onih koji su smatrali da to nije prioritet, pa je u novoj vladi Prelević imenovan za savjetnika ministra policije Dušana Mihajlovića. Vladu je napustio 5.oktobra 2002. upozoravajući da najvažnije stvari ne idu u dobrom pravcu. Otišao je u advokaturu. MONITOR: Šta je stalo na put vašoj inicijativi da se , u vrijeme kada ste bili koministar policije, otkrije pozadina političkih ubistava?
PRELEVIĆ: Nasleđe političkih predaka koji su zaneti vlastitim interesima finansijskim i političkim stvarali jednu moćnu hidru koja je pak imala svoje interese a koja nije mogla biti lako uklonjena, što zbog netransparentnosti, što zbog umiljatosti novim vlastima. Jasno je da se ta hidra bolje pripremila za 6. oktobar nego DOS. Imali su pristup svemu i svakome, ali i nameru da ne budu otkriveni odnosno da nastave biznis. Miloševićevo doba je donelo jedno zastrašujuće uništavanje i imploziju zemaljskih institucija zarad nebeskog naroda, koje je nastavljeno i nakon 5. oktobra.

MONITOR: Da li ste preduzimali mjere iz vašeg resora da se razotkriju i druga ubistva – ona gde je jasnija bila veza vlasti i organizovanog kriminala, kao što je slučaj sa ubistvom Radovana Stojičića “Badže”?
PRELEVIĆ: Slučaj Badže me podseća na samoubistvo albanskog predsednika čije su poslednje reči bile: ,,Ne pucajte drugovi”. Ali, drugovi, avaj, imali su drugačije viđenje, pa su pisanu diskusiju pročitali na sahrani.

MONITOR: Petog oktobra 2002. izašli ste iz Vlade Srbije sa mjesta savjetnika ministra policije. Neke razloge ste tada naveli. Da li je to bilo sve?
PRELEVIĆ: Bilo je još toga za dodati, ali je interesantno da sam predvideo razvoj događaja ne zato što sam pametan, nego zato što je epilog bio predvidiv za onog koji gleda. Ko se oslanja na verovanje ili ko je zanet drugim stvarima nema vremena da uoči opasnost.

MONITOR: Da li je tema ,,duvanska mafija” bila tema za tužilaštvo i policiju u vrijeme vašeg angažmana?
PRELEVIĆ: Naravno, sa više aspekata. Napad na budžet, organizovani kriminal sa mnogo para, korupcija, crno tržište, saradnja sa službama bezbednosti. Od svega toga najcrnje je stvaranje, etabliranje jedne finansijsko-političke grupe koja stvara sopstvene čuvare, bankare, političare, novinare, analitičare, carinike, popove. I tako dobijete paradržavu koja postaje često jača od države, a čija hrana postaju građani i njihov novac. Ne delujemo li poprilično ,,oglodano”?

MONITOR: Pisanje ,,Nacionala” iz 2001. naišlo je na velike kritike sa raznih strana. Da li je ubistvo Ive Pukanića ,,dokaz” da je on u nečemu bio u pravu?
PRELEVIĆ: U mnogo čemu. To nije nepoznato ni policijama regiona, ni Evropi, mada su se i neke evropske zemlje i svetske kompanije u tome zaigrale.

MONITOR: Pre Pukanićevog ubistva bio je i jedan oružani napad na njega koji je najčešće tumačen kao posljedica njegovog razvoda. Danas je jasnije o čemu se radilo, ali i to da je dio reakcija u stvari bilo ,,spinovanje” i ,,zametanje tragova”?
PRELEVIĆ: Ni Pukanić nije bio naivan, znao je o čemu se radi. Njegovo ubistvo je i drugima preporuka da je ,,zdravo za organizam” da pišu o ekologiji i retkim pticama, narodnim običajima. Izgleda da Pukanić nije živeo ,,zdravo”, da je pisao o neomiljenim temama i jednostavno organizam ,,nije izdržao”. Raduje me reakcija policije koja je stručno obradila mesto zločina, našla tragove i započela istragu, počela regionalnu saradnju. To se po pravilu ne dešava kada stradaju ,,naši drugovi”!

MONITOR: Da li bi tužilaštva u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj morala da sprovedu neki vid istrage u vezi sa izjavama i intervjuima Ratka Kneževića i Stanka Subotića?
PRELEVIĆ: Već rade na tome. Videćemo rezultate. Nije ni mafija bez aduta. Njeno otkrivanje je neprijatno za mnoge. Svedok saradnik je pokazalo se opasan instrument. Veliki ulozi su u igri. Pa i ugled država koje vode istragu. Ili jesu države ili su saradnici mafije.

MONITOR: Pored najtežih optužbi koje su obojica iznijeli u javnost, interesantno je da Subotić u intervjuu ,,Jutarnjem listu” iznosi podatak da je DS finansirao sa deset miliona eura. Da li je to jedna vješto upućena poruka srpskoj vlasti?
PRELEVIĆ: Ja u to ne verujem. Ne bar u poslednjih nekoliko godina. Inače zna se ko je Canetov poznanik po sopstvenom priznanju, koje se desilo na suđenju za ubistvo premijera. Cane u Srbiji ima dosta prijatelja i poznanika što nije nelegitimno. Prozivanje DS meni liči na naznaku nervoze što je opet i razumljivo, ali te stvari treba u zakonitom postupku utvrditi a ne o njima pričati. Pričanje je odraz nemoći. Trebalo bi ili pokrenuti postupak i utvrditi istinu ili reći da nema dokaza. ,,Španska serija” će samo doneti nove žrtve.

MONITOR: I u ovom slučaju spekuliše se da bi zaštićeni svjedoci otkrili istinu. Prema vašem sudijskom iskustvu, da li bi to bilo dovoljno za donošenje valjanih odluka?
PRELEVIĆ: Nemam takva saznanja o svedočenju zaštićenih svedoka. Ovde je bitno ko je krajnji naručilac svih onih ubistava, pa i Pukanićevog.

MONITOR: Da li su Kneževic i Subotić ,,solisti”? Subotić se stalno poziva na bliskost sa Đukanovićem i tragičnu sudbinu Zorana Đinđića, a Kneževiću se pripisuje ,,pozadina” u vidu nekih zapadnih faktora zainteresovanih da se raščisti sa organizovanim kriminalom na Balkanu?
PRELEVIĆ: Naravno da nisu solisti, to se vidi po njihovom razvoju. Potpuno je jasno da to nije uobičajen put. Šta ga čini neuobičajnim i da li je to dozvoljeno ili ne utvrđuje sud. Koji je Kneževićev motiv ne znam, ali mu se hrabrost ne može sporiti posle Pukanićeve sudbine. Da li je on egzibicionista, da li se zasitio života i odlučio malo da počine ili je inicijalna kapisla koja pokreće spiralu čiji zamah vodi životu bez nikotina odnosno čistijem balkanskom vazduhu, pročišćenom od kriminala – to je pitanje, ali i ispit za vlasti zemalja regiona i njihove uloge u otkrivanju odnosno zataškavanju. Subotićevo samopovezivanje sa Đinđićem je meni bljutavo i preteće. Kada se to desilo da su oni u istoj ravni? Pri čemu je Zoran pokojni. Zna se kog genija je bila teza da su novinari pripremali Zoranovo ubistvo. To je glupost. Novinari umeju da rade za razne centre, da diskvalifikuju ljude, da lažu, da izvrću, ali oroz poteže neko beskrupolozniji.

MONITOR: Šta danas mislite o akciji Sablja o njenim dometima i posljedicama?
PRELEVIĆ: Dobra je to bila akcija uz sve mane koje su se dešavale. Nama ne treba akcija od tri meseca nego od 30 godina, a za to nema ni daha ni ljudi, čak i kada ima političke volje.


Balkanska priča

MONITOR: Verujete li da ćemo u dogledno vrijeme izaći iz krimi-politikantskog konteksta priče o duvanskoj mafiji i biti bliže saznanju koliko je ona određivala politička kretanja i lične sudbine?
PRELEVIĆ: Zavisi od rezultata istrage! Taj slučaj duvanske mafije je savršeni primer za fakultet. Šta tu imamo? Duvanske kompanije, malo ljudi iz vlasti, malo iz kriminala, malo iz službi bezbednosti, malo iz of shore kompanija, poneki carinik i malo milijardi na malo računa. Sve u svemu MALO! Ali to je priča, reći ćemo balkanska. Trebaju nam imena počinilaca. I bez toga je sve ovo samo novinska priča i državna bruka. Balkanska? Naravno ne. Pogledajte svetsku krizu koju su izazvali pohlepni, ,,ugledni” američki biznismeni. Da li je sem onog piramidalnog jadnika neko odgovarao? Možda sam nešto propustio? Ne, niko nije odgovarao jer su Amerikanci bili zauzeti širenjem demokratije u svetu, pa su propustili da regulišu sopstveno tržište. HILJADE MILIJARDI je šteta. Sećam se samo koliko su nas davili što se u studentskom gradu prodaju piratski CD-ovi što se iz Vašingtona vidi. Ovo je nesavršen svet i kriminal se dešava svuda gde mu to država omogući.


Haos u medijima

MONITOR: Bili ste član radne grupe za izmjene i dopune zakona o informisanju. Kako je bilo moguće da se danas dođe do ovako restriktivnog prijedloga?
PRELEVIĆ: Formiranje grupe je dobra ideja. Donošenje predloga zakona van i suprotno radu grupe je loša manifestacija sile. Pretpostavljam da je predlog modela rezultat jednog haosa u medijima. Slažem se da vi ne možete nekažnjeno pljuvati po drugima i tvrditi da je to sloboda, ali sa druge strane mislim da će takav model medije u Srbiji odvesti u drugu neželjenu krajnost.

MONITOR: U Crnoj Gori tri stalno tužena medija bi trebalo da plate 13 miliona eura ukoliko za sve tužbe budu osuđena.U Srbiji je klima prema medijima vrlo loša, a ubistva novinara ostaju nerazjašnjena. Ima li razumljivog objašnjenja?
PRELEVIĆ: Klima je loša u medijima. Ali i oko medija. Treba naći dobar balans, a za to vam treba samo vladavina prava i institucije. Samo to evo nemamo par hiljada godina. Ne treba gubiti nadu. Vreme se ubrzava. Strašno ubrzava. Život sve kraće traje. Ko će da misli sad još i na vladavinu prava, bolje da idemo negde na muziku. A muzika i pesma stalno ista, čini mi se nešto o čojstvu i poštenju. Ojha bre,da pače.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo