Povežite se sa nama

Izdvojeno

PRVA DIONICA AUTO-PUTA PUŠTENA U SAOBRAĆAJ: Na pola puta

Objavljeno prije

na

Dionica auto-puta Smokovac – Mateševo otvorena je na Dan državnosti 13. jula, a planirani rok za završetak radova je bio 10. maj 2019. godine. U međuvremenu je i cijena projekta uvećana za makar 100 miliona. Slavimo

 

Tri godine, dva mjeseca i tri dana. Toliko je kasnila izgradnja prve dionice prvog crnogorskog auto-puta Bar – Boljari. Prema ugovoru o izgradnji, najveći infrastrukturni projekat u nezavisnoj Crnoj Gori trebalo je da bude završen 10. maja 2019. godine. Osim kašnjenja prekoračena je i cijena izgradnje za oko sto miliona. Prilikom ugovaranja izgradnje zaboravljena je, pa naknadno dodata, jedna cijela petlja (Smokovac), elektro i vodovodna mreža, a nekoliko pristupnih puteva i dalje je sporno, odnosno, nezavršeno.

Prema studijama opravdanosti izgradnje auto-puta, prve iz 2009. kompanije Scott Wilson i druge iz 2012. godine koju je radila URS Infrastructure & Environment UK Limited, dionica Smokovac – Mateševo nije zadovoljavala ni osnovne kriterijume za finansiranje od međunarodnih finansijskih institucija. Uprkos upozorenjima međunarodne zajednice da je auto-put neisplativ za malu Crnu Goru, Vlada Mila Đukanovića je ušla u projekat, uzevši (u dolarima) kredit od kineske Exim banke.

Za razliku od crnogorske javnosti, tadašnje DPS Vlade su znale da ova dionica ne ispunjava uslove da bude finansirana od institucija iz EU, pa je sada jasnije zbog čega su partnere tražili van Evrope.

Saobraćajnicu je gradila kineska državna kompanija za izgradnju puteva i mostova (China Road & Bridge Corporation – CRBC). Izvođači su bili oslobođeni plaćanja PDV-a u Crnoj Gori. Pod poreskim olakšicama poslovale su i sve firme podizvođači, ako novac troše za izgradnju auto-puta. Prema nalazima novinara i nevladinih organizacija, inspekcije nijesu bile najraspoloženije da kontrolišu da li su postojale poreske malverzacije u ovim preduzećima tokom gradnje auto-puta. Prema Ugovoru iz 2014. CRBS je planirala, projektovala i gradila auto-put. U Evropi je, standard da kompanije izvode radove po projektu koji im investitor dodijeli. Tako je Hrvatska na izgradnji Pelješkog mosta CRBC angažovala samo kao izvođača radova, dok su Hrvati sami uradili projekat.

Direktorica NVO Akcije za socijalnu pravdu Ines Mrdović za Monitor kaže da se kineska kompanija CRBC ponašala kao da joj taj posao nije prioritet. To, navodi Mrdovićeva, pokazuju i njeni projekti u regionu – u Srbiji su u roku ili sa malim kašnjenjem zavšavani putni i željeznički projekti, dok su Pelješki most završili prije zadatog roka.

Naša sagovornica tvrdi da se i po izboru kadrova vidi njihova posvećenost izgradnji našeg auto-puta. „CRBC je u Crnu Goru poslala relativno mlad inženjerski kadar, što može ukazivati da su naš ’posao vijeka’ posmatrali kao manje zahtjevan (ili bitan) u odnosu na druge projekte, koje realizuju širom svijeta. Projekat su povjerili tridesetjednogodišnjem građevinskom inženjeru, kao glavnom menadžeru projekta, za kojeg se pokazalo da ima sedam godina iskustva u sličnim projektima, tri godine u vođenju gradilišta i četiri godine u vođenju projekta“, kaže Mrdovićeva.

Sada se problematizuju i odštetni zahtjevi kineske kompanije zbog problema na izgradnji prioritetne dionice auto-puta. Do početka ove godine oni su iznosili više od 190 miliona eura. Za sve sporove, prema ugovoru, nadležan je Arbitražni sud u Šangaju, dok je Crna Gora izmirenje obaveza garantovala dijelom svoje teritorije. Mrdovićeva procjenjuje da bi iznos potraživanja mogao biti i veći. Njena NVO nedavno je objavila da je CRBC usljed mjera izazvanih epidemijom koronavirusa zatražio 43,6 miliona, koliko su procijenili da košta to što od februara 2020. do sredine te godine nisu mogli da grade po planiranoj dinamici radova.

„Ranija Vlada tražila je od kineske strane da ‘zbog pozitivnog odnosa javnosti’ cijena prioritetne dionice bude ispod 800 miliona eura, a kada je pristala na cijenu od 809 miliona u startu se znalo da to ne obuhvata trošak trajnog napajanja auto-puta strujom i vodom. Cijena radova na izgradnji prioritetne dionice je u međuvremenu uvećana za bezmalo stotinak miliona eura”, pojašnjava Mrdovićeva.

Premijer Dritan Abazović ranije je kazao da će prva dionica auto-puta koštati milijardu eura. Vlada još nema preciznu brojku da prikaže koliko će građani plaćati za „projekat vijeka“. Ministar finansija Aleksandar Damjanović najavio je formiranje komisije koja će ispitati troškove na auto-putu i informisati javnost koliko je novca potrošeno i na šta.

Damjanović kaže da se zbog visokog javnog duga naredna dionica auto-puta do Andrijevice ne smije graditi iz budžetskih sredstva. Iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) je 2019. godine iskazana zabrinutost zbog visokog javnog duga Crne Gore i preporučeno je da se gradnja auto-puta ne nastavlja dok se javni dug ne smanji na 60 odsto BDP-a. Javni dug je sa depozitima na kraju prošle godine iznosio 75 odsto BDP-a.

Abazović je više puta pomenuo da će se nastavak auto-puta finansirati iz privatno-javnog partnerstva. Damjanović je pomenuo mogućnosti privatno-javnog partnerstva sa firmama iz Srbije i Mađarske, jer je riječ o auto-putu Bar – Beograd – Budimpešta. Izvjesno je samo da Kinezi neće uskoro raditi velike infrastrukturne projekte u Crnoj Gori, a čini se ni u regionu.

Kada su zvanično počeli radovi na auto-putu, tadašnji ministar saobraćaja Ivan Brajović, dao je garancije da će biti završen za četiri godine. Ni on ni bilo ko drugi nije odgovarao zbog ovolikog kašnjenja i prekoračenja cijena, a pregovori sa CRBC-om  oko konačne cijene i moguće krivice za kašnjenje počeće tek nakon okončanja radova.

Ova dionica neće biti u potpunosti funkcionalna ni nakon svečanog otvaranja. Tek treba da počne rekonstrukcija i proširenje puta od Mateševa do Kolašina, a nedostaju i pristupni putevi od Lijeve Rijeke i Veruše do njihove petlje i ulaza na auto-put. Dionica još nema ni ime, a jedini pristigli predlog je od Opštine Kolašin – da se nazove po princezi Kseniji Petrović Njegoš, koja se smatra prvom ženom vozačem u Crnoj Gori.

Prije početka izgradnje projektovano je da će putarina i drugi komercijalni prihodi od ove dionice donositi godišnje 31,3 miliona eura. To znači da je za ovaj period kašnjenja izgubljeno oko  95 miliona prihoda. Ranije je bilo planirano da nakon završetka prve, odmah počne izgradnja druge dionice od Mateševa do Andrijevice duge 23 kilometra. Prema procjeni iz 2019. godine njena izgradnja bi koštala 273 miliona eura. Zbog rasta cijena građevinskog materijala nova procjena je da bi ona sada mogla koštati i 400 miliona eura.

Vlada je nedavno utvrdila cijene putarina za korišćenje auto-puta. Ona za motore iznosi 1,5 eura, za automobile 3,5, dok je cijena za teretna motorna vozila sa prikolicom – 17 eura. Predviđene su cijene i za uključenja sa petlji Pelev brijeg i Veruša, pa za isključenje na Mataševu treba izdvojiti dva eura od Pelevog brijega i 1,5 eura od Veruše.

Iz Ministasrtva kapitalnih investicija, kojim upravlja Ervin Ibrahimović, kažu da je cijena određena uzimajući u obzir troškove izgradnje, održavanja, upravljanja i razvoja auto-puta.

Izgrađenih blizu 41,5 kilometara auto-puta u velikoj mjeri čine mostovi (20) i tuneli (16). Poslednji kilometar vodi u ćorsokak, pa neće biti u upotrebi, s obzirom na to da će prije njega biti isključenje za Mateševo. Selo sa kojim (zasad) auto-put povezuje Podgoricu.

 

Devastiranje Tare

U dijelu izgradnje poddionice auto-puta uz rijeku Taru do petlje na Mateševu „Suza Evrope“ je ozbiljno devastirana, a upozorenja domaće i međunarodne javnosti su dala vrlo malo rezultata. Jedan od stubova mosta na Jabuci izgrađen  je direktno u koritu rijeke.

Evropski parlament, Evropska komisija i UNESCO su više puta upozorili Vladu Crne Gore na ono što se dešava na gradilištima auto-puta uz rijeku Taru. U svakom od komentara potvrdili su da se nesporno radi o devastaciji rijeke koja je pod međunarodnom zaštitom.

„Skrivani su rezultati inspekcijskog nadzora, zapisnici i propisane mjere su   proglašavani za tajna dokumenta. Nisu dostupne ni informacije o izrečenim i naplaćenim kaznama zbog devastacija“, naveli su ranije iz MANS-a.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo