Povežite se sa nama

Izdvojeno

PRVA BANKA U POTRAZI ZA NOVIM VLASNIKOM: Ima neka tajna veza

Objavljeno prije

na

Trebalo je da prođe 5 dana da se u Srbiji oglase oko medijskih navoda, da Banka Poštanska štedionica a.d. Beograd, čiji je većinski vlasnik Vlada Republike Srbije, dogovara preuzimanje Prve banke Crne Gore, čiji najveći akcionar je Aco Đukanović . I to  tokom zvanične posjete crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića toj zemlji, kada je bilo nemoguće izbjeći pitanja novinara

 

Početkom jula brojni mediji u Crnoj Gori i Srbiji su prenijeli vijest da Banka Poštanska štedionica a.d. Beograd, čiji je većinski vlasnik Vlada Republike Srbije, dogovara preuzimanje Prve banke Crne Gore, čiji najveći akcionar je Aco Đukanović (41.46 odsto akcija). Portal RTCG se pozvao na raniju objavu portala Nova.rs rekavši da je i RTCG dobio nezavisnu potvrdu o „pregovorima o kupovini koji su u završnoj fazi“. Isto su javile i Vijesti pozivajući se na potvrde iz svojih izvora. Nova.rs je objavila da je 4. juna u Beogradu izvršni direktor Prve banke Tarik Telaćević predstavio poslovne bilanse i druge relevatne podatke o banci kao i da se pregovori o kupovini vode već nekoliko mjeseci. Navodno se takođe pričalo i o kupovini udjela koji Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) (19,75 odsto akcija) ima u Prvoj banci. Kao razlog akvizicije se navodi uspostavljanje direktnog platnog prometa između Crne Gore i Srbije jer banka Đukanovića ima razgranatu strukturu koja bi bila podrška takvom projektu. Sva dosadašnja trgovinska razmjena između dvije zemlje, teška oko milijardu, se obavlja preko korespodentskih banaka u Evropskoj Uniji (EU) i Švajcarskoj što je automatski znači i veće troškove poslovanja.

Trebalo je da prođe 5 dana da se u Srbiji  oglase oko medijskih navoda, i to tokom zvanične posjete crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića toj zemlji kada je bilo nemoguće izbjeći pitanja novinara. Na zajedničkoj press konferenciji sa svojim kolegom, predsjednik Aleksandar Vučić je rekao da su priče oko kupovine banke Đukanovića od strane Poštanske štedionice Beograd  „notorna neistina“ i „jedna od uobičajenih neistina na koju su se u Srbiji navikli“. Oglasila se istog dana ranije i Poštanska štedionica navodeći da „informacije koju su objavili pojedini mediji da je Banka Poštanska štedionica zainteresovana za kupovinu Prve banke Crne Gore… nisu tačne, kao i da nije bilo pregovora o eventualnoj kupovini“.

Međutim, poslovne zajednice obije zemlje su dovoljno isprepletene i male da bi se ovakve aktivnosti mogle lako sakriti – gdje ima dima, ima i vatre. Ponovo su se u medije vratile i priče o zajedničkim poslovnim poduhvatima Đukanovića i Vučića. Nije tajna da Prva banka već mjesecima traži novog potencijalnog investitora. Raniji pokušaji u vrijeme vladavine porodice Đukanović da prodaju (ili  utrape) banku arapskim investitorima u paketu sa Montenegro Airlines-om su propadali zbog manjka entuzijazma na arapskoj strani, prije svega Emiratima. Stanje bilansa kao i permanentno vještačko disanje koje je banka dobijala od države da bi preživjela uz razne optužbe za korupciju i pranje novca nisu doprinosile imidžu vani. Sa gubitkom izvršne, zakonodavne, a sada i predsjedničke vlasti, bilo je jasno da državne institucije i preduzeća više neće morati držati milionske depozite i vršiti transakcije preko banke predsjednikovog brata.

U nedavnom intervjuu podgoričkom portalu Press, Ana Pešukić je ispričala u dva video nastavka kako je sistem funkcionirao dok su braća vladala Crnom Gorom. Radi se o bivšoj vaspitačici djece Aca Đukanovića koja je od Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) optužena da je stvorila kriminalnu organizaciju i pokrala nakit svog poslodavca iako slučajevi teške krađe nisu u nadležnosti specijalnog tužioca. Pešukićka je opisala kako su se Prvom bratu pokoravali ljudi koji su veoma značajni u sistemu- od direktora EPCG Srđana Kovačevića (EPCG je tada držala veliki novac u banci da podrži njenu likvidnost i naplatu provizija za transakcije), preko bivšeg direktora policije Veselina Veljovića (čija vjernost režimu je, po Pešukićkoj, nagrađena i članstvom u Acovoj privatnoj masonskoj loži Svetog Jovana) do posjeta bivše šefice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Aco Đukanović je njih „bezmalo/bezviše dočekivao u pidžami… u garažnom prostoru koji je on pretvorio u vrstu salona“.  Aco Đukanović je, po njenim riječima, bio osoba koja je „imala svoje ruke u temelju državnih institucija“. Situacija se od tada za Prvu banku drastično promijenila.

Polovinom maja na sajtu Montenegro berze se pojavio izvještaj revizorske kuće BDO o poslovanju banke za 2022. godinu. BDO navodi postojanje „značajnih sumnji u vezi sa sposobnošću banke da nastavi poslovanje”, čije poslovanje će „zavisiti od podrške akcionara banke i planova za dokapitalizaciju”. Revizor je obaviješten od akcionara da postoji „interesovanje za kupovinu većinskog paketa akcija banke od strane strateških investitora iz Evrope i regiona“ bez pominjanja imena. Takođe, rukovodstvo banke je naznačilo da „u kratkom roku može doći do realizacije neke od ponuda” za prodaju radi „neophodnih uslova za opstanak i dalji razvoj banke”. BDO navodi da su stavke bilansne aktive potcijenjene za 3 miliona eura i da u revizorskom postupku od uprave banke nisu „dobili odgovore na poslate zahtjeve za nezavisnu potvrdu stanja kredita i potraživanja od klijenata u iznosu 14,1 milion eura”. Iznos stečena imovina u iskazima potcijenjen za 1,35 miliona, a rezultat za 2022. precijenjen za 541 hiljadu. Potcijenjena je i ispravka vrijednosti potraživanja od pravnih lica od 2,4 miliona, što je uticalo na precjenjivanje rezultata u 2022. za 552 hiljade. BDO na osnovu raspoloživih informacija, „nije u mogućnosti procijeniti efekte potencijalnih mjera i aktivnosti koje bi Centralna banka Crne Gore (CBCG) mogla preduzeti prema banci usljed potencijalnih neusklađenosti banke u odnosu na propise koji regulišu bankarsko poslovanje u CG”.

Kako  je guverner CBCG bio Radoje Žugić, bivši funkcioner Prve banke i prijatelj Prve familije ,  predano je krio poslovanje banke. Žugić je otišao toliko daleko da je i kontrolu poslovanja banke iz 2008. i 2009. godine,  2019. godine proglasio tajnim (nakon zahtjeva MANS-a), iako je od tada prošlo deset godina. Radi o godinama  globalne finansijske krize i velikih problema sa kojima se suočila Prva banka  kada je morala biti spašena sa državnom pozajmicom od 44 miliona eura. Mnogi dovode u pitanje realno vraćanje tog duga državi i tvrde da se radi o fiktivnom vraćanju kroz knjige i manipulacije – što je posao za tužioca.

Razlog za proglašenje poslovnom tajnom podataka o kontroli je bio taj da bi informacije „mogle uticati na ekonomski sistem države i uticati na rast sajber kriminala“ što god da to znači deceniju poslije. MANS navodi da je „prema brojnim dokumentima koja su objavili istraživački novinari, kontrola Prve banke pokazala brojne zloupotrebe, uključujući i pranje novca stečenog švercom narkotika“. Žugić je i u vrijeme nove Vlade Zdravka Krivokapića koja je stupila na dužnost u decembru 2020, pa sve do sada neometano obavljao svoju dužnost i čak je pripremio i pomogao emisiju euroobveznica od 750 miliona koji je bio jedan od prvih poteza nove vlade za krpljenje rupa i nadolazećih obaveza. Predsjednik Milo Đukanović je Žugića ponovo predložio za guvernera krajem septembra prošle godine zbog „bogatog radnog iskustva i rezultata“ i “efikasnog i proaktivnog rada CBCG“, ali parlament nije do sada razmatrao izbor guvernera i malo je vjerovatno da bi taj prijedlog prošao. Prije 12 dana je objavljena vijest da će sadašnji predsjednik Jakov Milatović povući Đukanovićev prijedlog za imenovanje Žugića.

Brat predsjednika se nakon gubitka izbora u avgustu 2020. polako preselio prvo u Švajcarsku pa onda u Luksemburg gdje je vjerovatno dobio i stalni boravak. Selidbi je prethodilo prebacivanje novca u Švajcarsku i Emirate u dužem vremenskom periodu, kako je u intervjuu Press-u ispričala Ana Pešukić.

Glede  traženja novih investitora i vlasnika za izmuženu i onemoćalu Prvu banku, neki poznavaoci poslovnih odnosa između Mila Đjukanovića i srbijanskog predsjednika upućuju da oni datiraju još iz vremena kad je Vučić bio ministar odbrane. Vučić je decembra 2013. u emisiji U centar srbijanskog javnog servisa rekao da je tadašnji crnogorski premijer Milo Đukanović preporučio Srbiju investitorima iz Emirata (UAE). Vučić je tada sa mjesta prvog potpredsjednika Vlade premijera Ivice Dačića rekao da je za njih „bilo važno da je Đukanović rekao nekoliko lepih reči o Srbiji. Možete to da nazovete i posredovanjem“. Đukanović je preporučio Emiratima da razgovaraju sa Srbijom, „da zovu mene“, jer „mi imamo fabrike“ koje Emiraćanima mogu završiti posao, objasnio je tada Vučić. „I nije mi Đukanović to rekao, nego sam to saznao od šeika Muhameda kasnije“ nastavlja Vučić dodavši je to bio „prvi ozbiljan poslovni kontakt vezan za našu namensku industriju“. Kasnije su se nizali drugi veliki poslovni poduhvati između Emirata i Srbije uz zadovoljno trljanje ruku svih. Osobe iz tog miljea tvrde da je nemoguće da u tim „posredovanjima“ kako Vučić reče,  da ih možemo nazvati, nema i dogovora o procentima i načinima isplate. Navodno je i kupovina Prve banke dogovorena kao dio bogate poslovne saradnje, s tim što će i akvizicija, kad su već otkriveni prije završetka posla, biti odrađena preko drugih aktera.

Do tada će miloistički mediji i Demokratska partija socijalista nastaviti da trube o opasnostima od velikosrpske hegemonije i Srpskog sveta. Zaboravljajući da spomenu da ta prijetnja dolazi od  srbijanskih saveznika i prijatelja braće Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo