Višemjesečni konflikt između čelnika Vlade i Centralne banke, Mila Đukanovića i Ljubiše Krgovića, ulazi u završnicu. Ne dogodi li se nekoliko u narednih mjeseci kakav kopernikanski obrt, premijer će izaći kao pobjednik u nadmetanju sa predsjednikom Savjeta Centralne banke. Đukanović je u taj duel uložio novac – svoj i svoje porodice koja kontroliše oko 50 odsto akcija Prve banke. Krgovićev ulog bila je funkcija koju obavlja nešto više od devet godina, zapravo od osnivanja CBCG. I premijer i guverner su se u svom ličnom obračunu poštapali autoritetom instutucija koje zastupaju, tako da je rezultat ovog duela bio poznat istog časa kada je i započeo. Najveći gubitnik je Crna Gora, njeni građani, privreda, banke i (ne)postojeće institucije. MUŠTULUK: Vlada je utvrdila Predlog zakona o CBCG, obznanio je prošle nedjelje potpredsjednik Igor Lukšić objašnjavajući da je, nakon sastanka užeg kabineta Vlade koji čine premijer Đukanović i potpredsjednici Lukšić, Svetozar Marović i Vujica Lazović, u taj prijedlog unijeta odredba da se nakon njegovog usvajanja bira novi Savjet CBCG.

Lukšić je novinarima pojasnio da je u Vladi preovladalo mišljenje da ne treba čekati kraj mandata sadašnjih članova i predsjednika Savjeta CB, već ranije formirati potpuno novi Savjet, ,,jer se radi o novoj instituciji koja je ustanovljena novim ustavom i sa bitno drugačijim nadležnostima”. Pitanjem zašto do tog zaključka nijesu došle vladine pravne službe, već trojica ekonomista i jedan pravnik iz Đukanovićevog užeg kabineta, Lukšić nije želio da se bavi.

Reakciju Ljubiše Krgovića nije trebalo dugo čekati. On cijeni da je vladin prijedlog da se skrati mandat članovima Savjeta CB problematičan makar iz tri razloga. Suprotan je, kaže, Zakonu o sprovođenju Ustava kojim je regulisano ,,da organi upravljanja izabrani prije donošenja Ustava, a među njima je i Savjet, ostaju da vrše funkciju do isteka svog mandata”. Nije u skladu sa obećanjima koje je Crna Gora dala ,,partnerima sa ove i one strane okeana” da će poštovati vladavinu prava. I, konačno, ,,ugrožava nezavisnost CBCG”, što je jedan od ključnih političkih kriterijuma koje treba ispuniti za ulazak u EU.
Na izrečene primjedbe odgovorio je umjesto Vlade Predrag Drecun, nekadašnji ministar a danas glavni izvršni direktor Prve banke. ,,Ovo rješenje, u principu, ne bi trebalo da ima protivnika, ali parlament uvijek ponešto ispolitizuje. Očekujem da znatan dio opozicije, koji razumije politička kretanja u Crnoj Gori, podrži najnovije rješenje”, rekao je Drecun Vijestima.
Pravimo se da nema ništa neobično u tome da nam jedan bankar, govoreći o Predlogu zakona o CBCG, tumači ponašanje parlamenta i opoziciono razumijevanje političkih kretanja. I nastavimo dalje. Uz političku elaboraciju Drecun se osvrnuo i na ono što će najavljene promjene donijeti banci koju predstavlja kao izvršni direktor.
,,Prva banka, nakon promjene Savjeta Centralne banke, očekuje pozitivne pomake. Niži nivo razumijevanja nije moguć od ovog koji trenutno imamo sa Centralnom bankom, odnosno Krgovićem. Ko god dođe na čelo CB CG imaće sasvim sigurno više razumijevanja”, objasnio je Drecun ne ostavljajući ni trunku dilemu da će doći do promjena na čelu Savjeta CBCG.
Premijer Đukanović bio je mnogo neodređeniji. ,,Glupost je priča da iza eventualne smjene predsjednika Savjeta Centralne banke Ljubiše Krgovića, stoji lični obračun akcionara Prve banke”, tvrdi premijer-većinski vlasnik. ,,Vlada je o tome rekla sve što je imala”, objasnio je uz konstataciju da je Vlada prijedlog novog zakona usvojila ,,u skladu sa našim čitanjem međunarodnih pravnih standarda”.
Nakon svega izrečenog, iz Prve je stiglo saopštenje u kome stoji i ono što direktor i vodeći akcionar nijesu željeli reći pod svojim imenom i prezimenom. ,,…Uostalom, kakav je prvi čovjek Centralne banke koji svoju državu potkazuje stranim institucijama, dajući im neovlašćeno neusaglašene i nezvanične podatke, kao u Vašingtonu, januara ove godine prilikom pregovora Vladinog tima sa Međunarodnim monetarnim fondom?”, zapitali su se anonimni autori proglasa kojim se Krgoviću spočitava najteži od svih grijehova – izdaja. Gospodara, prve familije, Prve banke i njihove Crne Gore.

Krgović, inače Guverner Crne Gore u MMF-u, tvrdi da nije odao tajnu o crnogorskom ekonomskom sunovratu u prošloj godini. Uz to i on, sa bitno drugačijom argumentacijom, pokušava da objasni da narušeni odnosi između Vlade, Centralne i Prve banke nemaju personalnu dimenziju. ,,Što se tiče CBCG to nije personalno pitanje, a možda je negdje drugo. Prva banka je fiskalno pitanje jer tamo ima 55 odsto sredstava iz javnih izvora, i pitanje je upotreba tih sredstava. Nakon toga, Prva banka je zbog strukture akcionara političko pitanje, zatim je pitanje u kojoj mjeri ta banka poštuje pozitivne zakonske propise. Tek onda je Prva banka supervizorsko i pitanje povjerenja, jer ima nizak nivo garantovanih depozita…”, pobrojao je Krgović.
NEMOJ SREĆO, NEMOJ DANAS: Sve što je Ljubiša Krgović pobrojao u gore navedenom citatu – istina je. Problem je, i Krgovićev i Vladin i Prve banke i, najviše, naš – što nije rekao sve.
Prva banka je, zbog strukture akcionara političko pitanje. Ali CBCG nije željela da to pitanje postavi u drugoj polovini 2006. godine zbog parlamentarnih izbora. Potom je propustila priliku da ga postavi 2007. godine – zato što su političari trebali da izvrše reizbor predsjednika njenog savjeta. Prećutali su i pokušali da prikriju, vođeni dnevno-političkim interesima, katastrofu koju su na crnogorskom finansijskom tržištu proizveli menadžment i vlasnici Prve banke. Njihov posao radili su ovdašnji mediji.

,,Informacija o stanju u Prvoj banci Crne Gore plod su konkurentske borbe koja može biti nekom od koristi”, tvrdio je Krgović,dok je Skupština usvajala Zakon koji je omogućio da se u ovu banku, bez garancije da će to osigurati njen opstanak, sliju desetine miliona državnog novca. Danas žali zbog toga što, prema njegovoj računici, 55 odsto depozita u Prvoj čini državni novac. Oni demantuju. Pa kažu kako je, od 270 miliona eura depozita na njihovim računima, državnog novca “samo” 30 -35 miliona. Ne računaju, naravno, novac koji u Đukanovićevu Banku, kao akcionar i deponent, nemilice sipa Elektroprivreda, ni novac lokalnih samouprava, drugih državnih i javnih preduzeća i fondova. Kao što ne računaju ni desetine miliona koji su se tokom prošle godine u Prvu slile iz državne kase, pod izgovorom vraćanja kredita ovdašnjih državnih i privatnih preduzeća.

Bez tog novca Prva banka bi odavno otišla u stečaj. Nije sigurno da će i sa njim preživjeti. Prema informacijama Monitora, Ljubiša Krgović nije, prošle nedjelje, ostao u manjini na sjednici Savjeta CBCG zbog toga što je tražio da se Prva banka dokapitalizuje i poveća iznos rezerve za rizične plasmane, već zato što je odbio da podrži izglasavanje sličnih mjera za još dvije ovdašnje banke. Razlika je suštinska. Sa pozicije ovdašnjeg bankarskog sistema ona je teška oko 170 miliona eura. Iz vizure aktera ovog sukoba, ona čini da on zaista postaje ličan. Pošto Krgović više nema bespogovornu većinu ni u vlastitom Savjetu.

PITAM SE, PITAM: Vratimo se Prvoj. Pitanje je, kaže Krgović, 18 mjeseci pošto su inspektori CBCG ušli u Banku, u kojoj mjeri Prva banka poštuje pozitivne zakonske propise. Ali, to nije pitanje. Zna se da ih ne poštuje. Monitor je saznao da su iz Prve banke povlašćenim klijentima, poput Stanka Subotića, odobravali kredite veće od propisanog zakonskog maksimuma (u odnosu na akcijski kapital). Monitor je, takođe, saznao da su krajem 2008. iz Prve banke odobravali kredite povlašćenim klijentima, poput Duška Šarića, I pored zabrane koju je izrekla CBCG. Stvarno pitanje je – šta su povodom svega toga preduzele Centralna banka i ostale državne institucije nadležne za sankcionisanje nezakonitog poslovanja. Očito je da nijesu dovoljno.

Tek onda je, navodi predsjednik Savjeta Centralne banke, Prva banka supervizorsko i pitanje povjerenja, jer ima nizak nivo garantovanih depozita… Još jedna nedoumica – ako je Prva banka pitanje za supervizore, zašto se njeni čelnici mjesecima , preko medija, prepucavaju sa zvaničnicima CBCG. Valjda se ta pitanja i problemi rješavaju na neki drugi način. Ali, CBCG je, vagajući između pravila profesije i nezamjeranja moćnicima, najviše štete nanijela sama sebi. Samo zbog toga Predrag Drecun može da proziva monetarne vlasti objašnjavajući kako su važeće mjere prema Prvoj banci nepravedne, pošto je ona prošle godine zabilježila profit od skoro četiri miliona eura. Drecun se pri tome poziva na revizorski izvještaj. Ne pominje, međutim, kako je isti revizor konstatovao da je Banka 2008. godine, dok je samostalno poslovala, ostvarila gubitak od gotovo 30 miliona eura. Otud bi se mogao izvući zaključak da bi akcionari Prve trebali da traže da se mjere CBCG produže do daljnjeg, a ne njihovo ukidanje. Šalu na stranu, ostvareni profit nije jedino mjerilo za poslovanje neke komercijalne banke. Zato se ni taj podatak ne može posmatrati kao krunski dokaz nečijeg uspjeha ili neuspjeha.

Kao što se ni Vlada Crne Gore, odnosno njeni najviši zvaničnici, ne mogu optužiti kao isključivi krivci za podrivanje nezavisnosti CBCG. Oni su samo ozvaničili ono što je postalo jasno mnogo ranije. A najkasnije onog momenta kada je do medija stigla žalba prvog čovjeka CBCG: premijer neće da ga primi.

Treba, inače, konstatovati da su manje-više sve primjedbe koje danas iznosi Ljubiša Krgović na mjestu. Stvar je u tome što posao prvog čovjeka CB nije da otkriva probleme već da ih rješava, potvrđujući tako stabilnost institucije kojoj je na čelu. I to što je moguće brže i tiše, kako bi spriječio eventualno uznemirenje i onako već suviše osjetljivog tržišta. Da nije tog “detalja”, priča o tome da se nakon dvodecenijske saradnje razilaze premijer i njegov nekadašnji savjetnik (od 1992. do 1994. godine) zaista bi zasluživala mjesto samo u rubrici lične vijesti. Od Đukanovića, uostalom, bolje nijesmo ni očekivali.

Zoran RADULOVIĆ