U Crnoj Gori se od grada štiti protivgradnim mrežama i osiguravajućim polisama. Ostatak svijeta pribjegava istim metodama. U mnogim zemljama protivgradna zaštita ne spada u domen rada državnih organa
Sredinom avgusta, poslije toplotnog talasa, pao je jak grad i zatekao nespremne mnoge građane Crne Gore. Nije one koji od zemlje žive i zarađuju i koji se iz godine u godinu tješe onim – biće šta Bog da.
Kakva je protivgradna zaštita u Crnoj Gori i svijetu?
‘Pucanje u oblake’ prestalo je nakon što je ugašena fabrika 19. decembar, jedina koja je proizvodila rakete za zaštitu od grada u Crnoj Gori. Od tada, polise u osiguravajućim društvima i protivgradne mreže jedini su načini kako se poljoprivrednici i preduzetnici mogu zaštiti od vremenskih nepogoda.
To je potvrdio i Vukota Stanišić, rukovodilac Odjeljenja za savjetodavne poslove u biljnoj proizvodnji: ,,U Crnoj Gori protivgradne mreže su tek zaživjele. Uglavnom štite savremene voćnjake sa gustom sadnjom. Usjevi se mogu osigurati još kod osiguravajućih društava, ali to nije naročito popularno u sferi osiguranja, pa tako postoji samo jedno osiguravajuće društvo koje se time bavi. Tu su i IPARD fondovi, ali i novčana pomoć iz nacionalnog budžeta u cilju podsticanja poljoprivrednih preduzetnika”.
Sistem protivgradnih mreža sastoji se od mreža, čeličnih žica, stubova, sajli, ankera, plastičnih kapa i niza različitih zatezača i pričvršćivača. Ovakve protivgradne mreže mogu da traju i do 30 godina, ali one predstavljaju ozbiljnu investiciju.
Reklo bi se da u Crnoj Gori postoje kvalitetniji metodi kako se zaštititi od posljedica grada, nego od samog grada.
Vukota Stanišić savjetuje poljoprivrednim proizvođačima da osiguraju svoju proizvodnju, jer je iznos polise mnogo manji od štete koju nevrijeme zna da priredi: ,,U tome im pomaže Ministarstvo poljoprivrede koje snosi 50 odsto troškova iznosa polise”.
Jedan od najvećih udara grada u Crnoj Gori zabilježen je 2011. godine u Golubovcima, Tuzima i Podgorici, kada je ukupna šteta procijenjena na 240 hiljada eura. Tada je Vlada Crne Gore, na osnovu Izvještaja Komisije za procjenu šteta od elementarnih nepogoda, iz budžeta izdvojila 140 hiljada eura, a 100 hiljada eura je pristiglo iz sredstava solidarnosti sa računa crnogorskih banaka.
Prema informacijama koje je Monitor dobio iz Biotehničkog fakulteta, protivgradne rakete nisu bile efektivan način odbrane od grada. One nisu ‘bušile’ gradonosne oblake, već su ih samo premještale sa jednog mjesta na drugo. Nakon premještanja, grad padne negdje drugo i to u većoj količini.
Korišćenje protivgradnih raketa aktuelno je u regionu, ali ne i u svijetu. Njihov učinak je kontroverzan – koštaju mnogo, ali i pored njih velike štete nisu izbjegnute. Prema istraživanjima Beogradskog centra za bezbjedonosnu politiku, grad godišnje ošteti Srbiju za otprilike 40 miliona eura, a razlog tome nisu česte padavine, već neekonomičan sistem protivgradne zaštite.
Iz beogradskog Centra za promociju nauke rečeno je još prije dvije godine da su protivgradne rakete ne samo prevaziđene, već da njihova djelotvornost nikada nije dokazana. To je mišljenje i Slobodana Bubnjevića, glavnog i odgovornog urednika naučnopopularnog portala CPN-a Elementarijum. On je izjavio je online portal Ozon Press: ,,Radi se o jakom efektu slučajnosti, u pitanju je pseudonaučna metoda. Već decenijama nema nijednog naučnog rada koji potvrđuje njihov efekat. Grad na kontinentu, u našem dijelu svijeta, pada često, kad nastane uzlazni drift koji pola sata diže kristale uvis, do 10 kilometara, nekad padne vrlo razorno, ali se vrlo često i ospe pri padu kroz tople slojeve. Potpuno nasumice. Bio oblak pogođen ili ne. Protivgradna raketa je totalni mit, koji, uzgred, živi samo kod nas u Srbiji”.
Prve protivgradne rakete i topove koristili su Italijani, da bi odbranili svoje mnogobrojne voćnjake i vinograde. Danas oni namjenu nalaze izvan poljoprivrede, koriste se u automobilskoj industriji.
Online portal Biznis Insajder objavio je 2018. godine interesantnu vijest da su poljoprivrednici u Meksiku došli u sukob sa Folksvagenovom fabrikom koja se nalazi u ovoj državi, jer je za zaštitu inventara koristila upravo protivgradne topove. Oni su tvrdili da topovi uzrokuju suše i time uništavaju njihove usjeve. Tada su zahtijevali gotovo 3,7 miliona dolara odštete za najmanje pet hiljada hektara pogođenih usjeva. Uslijedio je odgovor VW fabrike da će pokrenuti instalaciju protivgradnih mreža koje će biti glavna mjera za zaštitu vozila.
Online magazin Medias – in medias res piše da je protivgradna zaštita u svijetu privatna stvar vlasnika poljoprivrednog zemljišta. Članak koji je objavljen pod nazivom Protivgradni top – neuništivi izum koji prkosi logici i nauci objašnjava: ,,Protivgradna zaštita ne spada u domen rada državnih organa u mnogim zemljama svijeta. Zaštita usjeva zavisi od lične procjene opasnosti i finansijskih mogućnosti. Kada su u pitanju male porodične firme, te mogućnosti su često skromne. Možda u tome treba tražiti razlog opstanka ovog izuma do danas, ,carevog novog odijela’ u koje mnogi još imaju puno povjerenje”.
U članku još piše: ,,Uzalud meteorolozi objašnjavaju da ovakva zaštita od grada nema nikakvu logičku ni naučnu osnovu, a kao najočiglednije objašnjenje nude argument da prirodan grom proizvodi značajno jači zvuk od topa, a opet ne uspijeva da razbije zrna grada”.
Svjetska meteorološka organizacija (WMO) pokrenula je projekat Savjetodavni sistem za rano upozoravanje u više zemalja u jugoistočnoj Evropi (SEE-MHEVS-A) tokom 2016. godine kako bi se državama u tom regionu pomoglo da, u slučaju elementarnih nepogoda, budu spremne i otporne. Na oficijalnom sajtu WMO piše: ,,Pokazalo se da postoji potreba za jačanjem regionalne saradnje kako bi se otklonili nedostaci u predviđanju i pružanju upozorenja na nacionalnom i regionalnom nivou. Da bi se to postiglo, od suštinske je važnosti razvoj regionalnog sistema savjetovanja za rano upozoravanje koji se sastoji od informacija i alata za prognostikere Nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi (NMHS) i nacionalnih sistema ranog upozoravanja. Na jednoj virtuelnoj platformi sistem će prikupljati postojeće informacije, proizvode i alate za pružanje tačnih predviđanja i upozorenja kako bi se podržalo donošenje odluka od strane nacionalnih vlasti u vezi sa opasnostima. To je platforma za saradnju na kojoj prognostičari iz različitih zemalja zajedno rade na identifikaciji potencijalnih prijetnji i njihovih uticaja”.
Pored protivgradnih mreža ova međunarodna saradnja savremena je evropska taktika pri suočavanju sa vremenskim neprilikama.
Na to da se, i pored sve dobre volje, sa prirodom teško čovjek može nadmetati, podsjetilo je nedavno nevrijeme u Rumuniji. Iako je dio pomenutog projekta Svjetske meteorološke organizacije, nijedno rano upozorenje nije spasilo grad Zalau koji je pogodio grad veličine i do pet centimetara, oštetivši stotine vozila, krovova i kuća.
Promućurni pojedinci pokušavaju da doskoče prirodi. Jedan čovjek u Teksasu je izumio automobilski mjehur koji tokom grada ostaje naduvan i štiti automobil od ulubljenja, piše online portal Zanimljivi inženjering. Do te ideje je došao, jer trenutno ne postoji način zaštite automobila osim parkiranja pod čvrstom konstrukcijom. Uređaj koji je osmislio u osnovi je fleksibilna barijera oko vozila koja može da apsorbuje udarce grada. Naduvava se daljinskim upravljačem na baterije, a može se pronaći i kupiti za 400 američkih dolara na sajtu Amazon internet kompanije.
Vjekovima se ljudi brane od grada, nekad uspješno, nekad manje uspješno. Priroda je silna, no uvijek ostaje krpljenje posljedica…
Andrea JELIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice