U nekoliko balkanskih država mjesecima traju protesti građana. Probudili su ogromnu energiju. Najglasniji su u Tirani. U Beogradu se već četiri mjeseca okuplja desetine hiljada građana. Procentualno, najviše učesnika protesta je u Podgorici. Svi oni traže ostavke najodgovornijih i slobodne izbore koje bi organizovale prelazne vlade. Pitanje je hoće li protesti donijeti promjene ili će ulice postati pozornice bespomoćnog gnijeva?
“Zadnje proljeće na Balkanu se dogodilo prije skoro dvadeset godina: kada je u Srbiji sa vlasti otišao Slobodan Milošević, kada je u Crnoj Gori i na Kosovu državna nezavisnost postala realističan cilj, kada je u Albaniji Sali Beriša izgubio izbore, kada je umro Franjo Tuđman u Hrvatskoj i kad je u Bosni počeo povratak protjeranih. Tada su pokreti demokratizacije imali snažnog saveznika: Evropu i Evropsku uniju. A sada? Danas je EU saveznik novih, autoritarnih moćnika: Aleksandra Vučića, Mila Đukanovića, Hašima Tačija, Edija Rame. Umjesto politike demokratizacije, EU danas faktički vodi politiku ‘stabilokracije’ po devizi: u paklu je đavo pozitivan lik”, kaže za Monitor poznati njemački novinar i publicista Norbert Mapes-Nidik.
Ovonedjeljna posjeta Đukanovića Berlinu možda je najbolja potvrda ovih riječi. U prijestonicu najznačajnije evropske države, gdje nikada u njegovoj 30-ogodišnjoj karijeri nije bio rado viđen gost, crnogorski predsjednik je u jeku protesta u svojoj zemlji, dočekan sa najvišim počastima. Njemački šef države Frank Valter Štajnmajer je pohvalio Đukanovića za doprinos NATO-u i brzinu koračanja Crne Gore prema EU, a slične poruke su stigle od članova kabineta kancelarke Angele Merkel i Bundestaga. U razgovorima sa novinarima, Đukanović je, govoreći o prirodi protesta i napadajući medije, posebno Vijesti, relativizovao ugođaj.
U srijedu je u posjeti saveznoj državi Donja Saksonija boravio njegov kolega iz Beograda Aleksandar Vučić. Predsjednik vlade te pokrajine ŠtefanVajl rekao je da je imidž Srbije u Njemačkoj veoma dobar. „Srbija je faktor stabilnosti na Balkanu. Napredak na evropskom putu je očigledan“, kazao je on u razgovoru sa Vučićem.
,,Sve ovo ne znači da Njemačka ima neku posebnu sklonost prema balkanskim demokraturama. Oni samo procjenjuju da još nije došao trenutak da ljude poput Mila ili Aleka puste niz vodu. Jer im alternativa nije jasna, a to što im je jasno, pomalo ih plaši”, smatra komentator njemačkog državnog radija Dojče vele Dragoslav Dedović.
Iz izvještaja Evropske komisije lako se može zaključiti da u Briselu odlično znaju da su praktično sve države na jugoistoku Evrope mješavina posttotalitarnih i autoritarnih režima. Zemlje rasprostranjene korupcije u kojima se javni resursi koriste za privatne interese, a kontrolni mehanizmi su veoma slabi. Taj fenomen je u literature poznat kao – zarobljena država.
Ali, i Zapadu i Istoku najviše odgovaraju zemlje gdje sa jednom osobom mogu dogovoriti svoje interese. Slični su bili režimi u državama koji su u koordinisanoj akciji zapadnih službi uklonjeni u tzv. aparskom proljeću 2011. godine. I oni koji su se nekako spasili od nametnute ,,demokratizacije” (Egipat i posebno Sirija), morali su platiti visoku cijenu. Potpuni haos i dalje vlada u Libiji.
Postalo je pravilo da se svake godine najavljuje ,,balkansko proljeće” koje bi moglo promijeniti region. Tako je, na primjer, 2013. i 2014. došlo do masovnih žestokih protesta u Bosni i Hercegovini. U svim značajnijim gradovima eskalirao je dugo potiskivani socijalni bijes zbog straha od ponovnih sukoba.
Nakon neuspjeha protesta, veliki broj ljudi se prestao nadati promjenama. Civilno društvo je slabilo u svim državama, pojačavali su se pritisci na slobodne medije, eskalirale socijalne nepravde, organizovani kriminal etablirao. Krenuo je tihi i ogromni talas iseljavanja u Zapadnu Evropu i Sjevernu Ameriku. Danas su samo Sirijci zastupljenija migrantska grupa od Albanaca u EU.
Malo se ko zbog toga brine u zapadnim prijestonicama. Njima je bilo važnije da državama na Zapadnom Balkanu ponude ,,jasnu vremensku odrednicu” po kojoj će, kako je to, početkom 2018. nagovjestio predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker, Crna Gora i Srbija do 2025. godine uspješno pristupiti EU. Nekoliko mjeseci kasnije taj istorijski datum je postao – okvirna vremenska odrednica!?
,,Proširenje treba odložiti jer je posljednih 15 godina vodilo do slabljenja Evrope svaki put kada bi uslijedila integracija nekih zemalja”, utvrdio je francuski predsjednik Emanuel Macron.
Stabilokrate u regionu dobile su ono što su najviše trebale: ,,nedvosmislenu podršku njihovoj evropskoj perspektivi” i – status partnera. Istovremeno su se sladili što je Makronov rejting na najnižem nivou, što jačaju populističke stranke diljem ,,starog kontinenta” i što pitanje Bregzita postaje haotično dok svi strahuju od rezultata izbora za Evropski parlament koji će se održati od 23. do 26. maja.
Čak će i tzv. godišnji izvještaji o napretku svake države ponaosob biti objavljeni nakon izbora, a ne, kako je to uobičajeno, u aprilu. Takođe, očekuje se da će novi sastav Evropske komisije, sa predsjednikom i komesarom za vanjsku politiku, početi sa radom u novembru, pa je 2019. godina , što se tiče procesa integracija ili zainteresovanosti EU za jugoistok Evrope, tek u simboličkoj ravni.
,,(Sjeverna) Makedonija je u nekom smislu bila izuzetak. Ali, ne u svakom: niko ne želi da se balkanske zemlje približavaju Rusiji. Demokratske, evropske, ne-nacionalističke snage sada nemaju nikoga – osim onih u zapadnoj Evropi koji se suprotstavljaju ciničnoj politici, nezainteresiranosti i nemarnosti njihovih vlada. Da bi skrenuli pozornost na sebe, moraju postati sve glasniji – dok se Evropa konačno ne probudi. Drugu perspektivu ne vidim”, kaže Mapes-Nidik.
Najglasniji su u Tirani, gdje proteste predvodi opoziciona Demokratska partija Ljuljzima Baše i Salji Beriše. U Beogradu se već četiri mjeseca okuplja desetine hiljada građana. Procentualno gledano najviše učesnika protesta u Podgorici. Svi oni traže ostavke najodgovornijih i slobodne izbore koje bi organizovale prelazne vlade.
Čelnici u tim državama, kao i evropski komesar za proširenje Johanes Han, ,,u potpunosti podržavaju pravo na proteste i slobodu izražavanja”. ,,Ali, mi osuđujemo svaki vid nasilja, što je neprihvatljivo i prema čemu je EU veoma stroga“, kaže Han i ističe da „treba i mora biti političkih promjena, utemeljenih na demokratskim procesima, slobodnim, poštenim i transparentnim izborima“.
„To je ono što mi podržavamo, ali misliti da mi treba da djelujemo kao arbitri, govorimo ko je dobar, a ko loš, odnosno da govorimo ko mora da ode (s vlasti), a ko da dođe, to uopšte nije naše shvatanje. I nije u pravu ko god misli da je to naše poimanje i zadatak, a mi ćemo uvijek braniti demokratiju u regionu, jer je to dio našeg uvjerenja da treba da izvozimo stabilnost u smislu snažnijih demokratskih struktura, a ne zadržavanja postojećeg stanja“, napominje Han.
Dakle, EU u ime ,,demokratije, stabilnosti i bezbjednosti” nastoji na ,,tihoj vatri” držati lidere u regionu.
Treba biti realan. Huk protesta nezadovoljnih balkanskih građana se u Briselu i Berlinu još se ne čuje dovoljno. To važi i za crnogorske proteste. Tu činjenicu treba shvatiti ozbiljno i potruditi se da glas alternative stigne do zapadnih prestonica. Masovnost, nenasilnost, i racionalnost zahtjeva organizatora protesta u Crnoj Gori, mora pratiti istrajnost i otvorenost za dijlog sa međunarodnim adresama. To ne moraju biti samo zvanične institucije. Uostalom, Zapad nikad nije jednoznačan.
Glasovi koji najavljuju mogućnost Đukanovićevog odlaska nijesu dominantni, ali ih ima. ,,Đukanović pripada prošlosti i vrijeme je da najdugovječniji evropski vladar ode”, poručio je nedavno britanski diplomata ser Ajvor Roberts. Čak je i Daniel Server, profesor Univerziteta Džon Hopkins u Vašingtonu , analitičar veoma blizak Đukanoviću, izjavio da bi on, pod određenim uslovima, mogao da ode.
Izuzetno je važno i u zemljama našeg okruženja plasirati što više podataka o prirodi protesta u Crnoj Gori. Režimski protagonisti dugo parazitiraju na tezi da Đukanović, kakav god da je, nema alternativu. Vrijeme je da njegovi protivnici sebi i drugima pokažu da ima.
Pribe izvještaj za svaku državu
Da EU, kad hoće zna što treba uraditi pokazuje makedonski slučaj, odnosno pristup zarobljenoj državi u vrijeme premijera Nikole Gruevskog. Nakon što su 2015. objelodanjene brojne korupcionaške afere vladajuće partije (uključujući miješanje u rad pravosuđa, manipulacije izbornim procesom, kontrolu nad medijima i potpuno odsustvo nadzora nad bezbjednosnim službama), EU je formirala grupu nezavisnih stručnjaka, na čelu sa Rajnhardom Pribeom, penzionisanim direktorom EK, sa zadatkom da istraži sistemske probleme vladavine prava u ovoj zemlji.
Izrađen je izvještaj u kojem je zaključeno da je začarani krug polarizacije, politizacije i straha paralisao demokratske mehanizme i zarobio državu. Urađene su konkretne preporuke koje su pretočene u Hitne prioritete za reformu u Makedoniji, a EU je posredovala u zaključivanju posebnog sporazuma između vlasti i opozicije.
Ako želi da ponovo ojača svoju ulogu na Balkanu i spriječi izbijanje novih kriza, EU treba da iskoristi snagu i pokaže volju da brani vlastite principe. Pribeov izvještaj bi valjao svakoj ovdašnjoj državi.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice