Povežite se sa nama

OKO NAS

PROŠĆENJSKE „SUVE SLAVINE“: Obećanja se ređala, voda nije stigla

Objavljeno prije

na

Ni rekonstrukcija starog, ni izgradnja novog kraka vodovoda, domaćinstva u mojkovačkom selu Prošćenje nijesu spasili nestašice vode. Više puta su iz prethodne lokalne vlasti najavljivali „konačno“ rješenje problema mještana tog sela. Najavljeno nije i učinjeno, pa Prošćenci, katkad, do grada idu čak i da bi se okupali

 

U mojkovačkom selu Prošćenje kažu da se ne sjećaju da su ikada, tokom minulih 40 godina, imali uredno vodosnabdijevanje, iako  su više puta prisustvovali svečanostima otvaranja i  novog i rekonstruisanog“ vodovoda u tom dijelu opštine. Mjesecima, naročito tokom ljeta, nema vode, a kad je ima,  pritisak nije dovoljno jak da bi radila mašina za pranje veša  i bojler. Pored svega, voda je gotovo uvijek bakteriološki neispravna, bar ako je vjerovati analizama, koje naručuju iz mjesne Osnovne škole.  Slavine u tom selu su suve iz mnogo razloga, među kojima su neriješeni imovinski odnosi, nelegalni priključci, loša infrastruktura na izvorištu, traljavo  izvedeni radovi na drugom kraku vodovoda, neobezbijeđena kaptaža…

Mještani tvrde da je osnovni problem što  na vodovodu, koji je nekada rađen za potrebe ambulante i desetak priključaka, sada ima 100 korisnika. Navodno, u  krak vodovodne mreže u zaseoku Stričine  dugo nije ulagan „ni euro“.  Međutim, nije pomoglo ni to što je novi krak za zaselak Slatina prije nekoliko godina „pojeo“ mnogo novca resornog ministarstva. Sve je, objašnjavaju mještani, rađeno nestručno, površno i bez pozitvnih efekata.

„Prije nekoliko godina, uz veliku pompu, urađen je vodovod za Slatinu. Mještani su spremali ručkove bivšem ministru Petru Ivanoviću na otvaranju tog vodovoda, a mi sada vode nemamo. Tražimo da se provjere utrošena sredstava za taj projekat, kao i da se provjeri  dokumentacija.  Zanima nas ko je primio radove i potpisao sve to, a slavine su nam suve. Bez obzira na promjenu vlasti, situacija ostaje ista. Naši problemi su isti kao ranije. U Prošćenje nijedan predsjednik Opštine nije došao već 20 godina. Da su dolazili suočili bi se sa činjenicom da mi u 21. vijeku nemamo vode“, kazali su Monitoru u tom mojkovačkom selu.

Prema dokumentaciji, vodovod za zaselak Slatina koštao je više desetine hiljada eura. Radovi su završeni 2014. godine, ali nijesu uključivali povećanje izdašnosti izvorišta. Iako je urađen novi bazen i vodovod, izostala je , kako kažu mještani,  izrada kaptaže na izvorištu Vrelo i vode je svima manje. Navodno, prema zvaničnim saopštenjima iz tadašnje lokalne vlasti, prilikom rekonstrukcije kaptaže, urađene su  dvije komore, a kasnije i novi bazen kapaciteta 12 metara kubnih.

„Kako su ga uradili, očigledno je. Em je nema dovoljno, em i kad je i ima voda nije za piće ni u školi, djeca je kupuju.  Mreža je potpuno neobezbijeđena, pa upadaju miševi tokom ljeta, kaptaža se ne čisti. Više puta smo u dopisima Opštini tražili da se lokalno preduzeće za komunalne djelatnosti Gradac prihvati gazadovanja ovim dijelom vodovodne mreže. Nije se ništa desilo. Imamo brojna obećanja sa adrese Opštine i od bivše i od sadašnje vlasti. Nemo više razloga da im vjerujemo, sve dok ne budemo imali vode u kućama“, kažu u Prošćenju.

U Stričini kaži da im mašine za pranje veša i suđa služe kao dekoracija. Mnogo puta su djecu odvozili kod rodbine u Mojkovac da ih okupaju. Vozila Službe zaštite ljeti često  dovoze vodu, koju mještani u bačvama čuvaju za najosnovnije potrebe. Tako je decenijama, strahuju da će tako biti i narednog ljeta.

Zaselak  Stričina  snabdijeva se vodom sa kaptaže vodoizvorišta “Vrelo”, preko mreže  koja je izgrađena početkom 70-ih godina minulog vijeka, kada je rješavano pitanje vodosnabdijevanja zdravstvenog punkta i Osnovne škole u Slatini.  Rekonstrukcijom,  kada su izgrađene dvije komore, regulisano je da iz jedne komore voda ide novim vodom, koji je tada postavljen za naselje Slatina. Iz  druge komore voda ide starim vodom  za zaselak Stričina. Još jednom rekonstrukcijom, odnosno,izgradnjom novog  bazena,  trebalo je da bude riješeno vodosnabdijevanje 14 domaćinstava  zaseoka Gornje Polje.

Od poslednje rekonstrukcije mještanima su iz lokalne uprave stizala brojna obećanja, a sva su se svodila na konačno rješavanje vodosnabdijevanja u tom dijelu mojkovačke opštine.  Pri kraju mandata bivša vlast je ponovo predvidjela  rekonstrukciju vodovodne mreže u Prošćenju. Krajem 2020. godine iz Opštine su tvrdili da je urađena  projektna dokumentacija za  rekonstrukciju  vodozahvata,  kojim je predviđeno zahvatanje cjelokupne vode sa vodoizvorišta. Time je trebalo da se obezbijedi „dovoljna količina vode i u najsušnijem periodu u kom se istovremeno voda najviše i nenamjenski troši“.  Objašnjavali su i da taj projekta kasnio, jer  ima  neriješenih imovinsko pravnih odnosa na izvorištu. Najavljivni su i razgovori  i očekivani dogovori sa vlasnicima imanja i predstavicima mjesne zajednice, koja, prema tvrdnjama iz opštine, gazduje vodovodom.

Lokalna uprava je na pragu rješavanja problema sa vodom u Prošćenju, tvrde i iz aktuelne vlasti. Prema riječima potpredsejdnika Opštine Ivana Ašanina, koji je zadužen za investicije,   izrada projektne dokumentacije je u toku. Kako objašnjava, radovi će biti značajno obimniji u odnosu na one koji su najavljivali iz bivše vlasti, ali će, kaže, trajno riješiti  muke s vodom Prošćenaca.

„Opština je finansirala izradu projektne dokumentacije, prema kojoj je predviđeno potpuno rješavanje teškoća u vodosnabdijevanju, koje imaju mještani tog dijela Opštine.  Planiramo da staro vodoizvorište ostane samo za snabdijevanje Stričine. Iz Gojakovića, ispod Tare, na ljeto, kad vodostaj opadne, gradiće se novi vodovod, koji će koristiti za Slatinu. To će, konačno biti kraj višedecenijskih muka“, kazao je Ašanin za Monitor.

U Opštini očekuju da novac za realizaciju obezbijedi Ministarstvo poljoprivrede.  Ranije  su  iz kabineta Opštine Veska Delića kazali da je na vodovod u Prošćenju priključeno „više potrošača nego što je bilo predviđeno, što je dovelo do smanjenja protoka i nivoa vode“. Da su novopriključeni jedan dio problema tvrde i mještani. No, objašnjavaju i da za to imaju rješenje- ugradnja vodomjera i davanje vodovoda na upravljanje komunalnom preduzeću.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo