Povežite se sa nama

OKO NAS

Prorijedile i svadbe i bebe

Objavljeno prije

na

Albanska sela Kir, Boge, Borje… teško možete naći na geografskoj karti. I crnogorska sela Šljeme, Crni Kuk, Potok… ucrtana su uglavnom na topografskim mapama. Stanovnici tih malih zabačenih naselja do prije koju godinu vjerovatno nisu ni čuli jedni za druge. Sve dok Albanke nisu počele da postaju crnogorske snahe.

Preciznih podataka o tome koliko je proteklih godina sklopljeno crnogorsko-albanskih brakova nema. Prema podacima Monstata za 2008. godinu sklopljena su 23. Najviše u Podgorici – pet. Albanke se najčešće udaju za momke iz sela u opštinama Bijelo Polje, Andrijevica, Rožaje, Nikšić… Nevjeste iz susjedne države stižu uglavnom uz posredovanje specijalizovanih agencija ili provodadžija.

Etnolozi i istoričari svjedoče da u staroj Crnoj Gori ovakvi brakovi nijesu bili rjetkost.

Marko Miljanov, u knjizi Život i običaji Arbanasa, pisao je o suživotu i njihovom prijateljstvu sa Crnogorcima. Etnolog Jovan Erdeljanović, autor knjige Stara Crna Gora, navodi da su ,,zbraćivanja crnogorskih i albanskih plemena obično počinjala međusobnim ženidbama”. Kumstva, krštenja i brakovi bili su najčešći oblici učvršćivanja prijateljstva ova dva naroda.

Danas se istorija dopunjuje iz drugih motiva – u crnogorskim selima sve je više mladića koji ne mogu da se ožene zato što u njihovim selima nema djevojaka ili ako ih i ima one čekaju prvu priliku da pobjegnu u grad. ,,Bježe sa sela, jer neće ni svekrvu ni kravu”, kako je novinarima nedavno slikovito objasnio mještanin banjskog sela Vraćenovići.

Pouzdanih statističkih podataka o broju neženja u Crnoj Gori nema. Često se može čuti da je u selima ostao samo onaj ko mora i ko se nije snašao u gradu. U Vraneškoj dolini ima oko 1.500 neženja. Polovina je starija od 40 godina. Samo na području koje pokriva mjesna zajednica Pavino Polje živi oko 400 neženja. U beranskom selu Dapsići ima ih oko dvjesta. Tamo se posljednji put svadbovalo prije dvadeset godina.

Na seoskom području mojkovačke opštine i u prigradskim naseljima Tutiće, Ravni, Juškovića Potok, Rudnica i Ambarine ima preko 250 neženja starih do trideset godina.

U selima ispod Ostroga ima oko sedamdeset neženja.

Slična situacija je i na seoskom području u nikšićkoj opštini. U selima Golije i Banjana živi više od 400 momaka neženja. I na ovom području djeca se rijetko rađaju, broj učenika u seoskim školama stalno se smanjuje, ko god može seli u grad… Za posljednjih deset godina iz Banjana se odselilo tridesetak domaćinstava.

Do sada su u Banjanima četvorica momaka oženili Albanke. U limskoj dolini trenutno ima tridesetak udatih Albanki. Mnogo je više onih koje su se udale po raznim mjestima Crne Gore i potom sa svojim muževima odselile u inostranstvo.

Nevjeste iz Albanije najčešće su porijeklom iz okoline Skadra. Udaju se ne samo u Crnoj Gori, nego i u Srbiji i Makedoniji. Jedna zanimljivost: albansko selo Tamara trenutno nema nijednu djevojku. Sve su se udale van Albanije.

Sve rjeđe sklapanje brakova na selu samo je jedan od uzroka što se Crna Gora ozbiljno suočava sa naglim padom nataliteta. Sada daleke 1954. godine u Crnoj Gori rođeno je 14. 428 beba, dok je u 2011. taj broj bio gotovo duplo manji – 7.215. Postajemo sve starija nacija i sa prosjekom od 37, 2 godine pripadamo grupi koja se određuje kao ,,demografska starost”.

Prirodni priraštaj u Crnoj Gori bio je u prošloj godini najniži u posljednjih pedeset godina. Prema podacima Monstata u prošloj godini rođeno je 6.713 beba, dok je preminuo 5.871 stanovnik.

Pozitivan prirodni priraštaj od 842 je najniži od 1950. godine. Negativan prirodni priraštaj zabilježen je u čak 13 opština dok je samo osam imalo pozitivnu razliku u korist novorođenčadi.

Najdrastičniji primjer kada je riječ o podacima u korist mortaliteta u odnosu na natalitet su Pljevlja, gdje je negativan prirodni priraštaj čak minus 227. U sjevernoj regiji jedino je u Rožajama i Bijelom Polju zabilježen pozitivan prirodni priraštaj. U Podgorici je prošle godine rođeno 2.370 beba, dok je umrlo 1.406 osoba.

Plužine su najstariji grad po prosječnom broju godina stanovništva (43, 7). Najmlađi su stanovnici Rožaja čiji je prosjek 31,7 godina. Prosječna starost Podgoričana je 35,7 godina.

Iz godine u godinu sklapa se sve manje brakova. Tokom prošle godine u Crnoj Gori je sklopljeno oko tri i po hiljade brakova, razvedeno ih je preko četiri stotine. Najveći broj porodica ima jedno ili dva djeteta, rijetke su familije sa većim brojem djece. Bijela kuga je već tu, kažu demografi.

Demografi upozoravaju da u Crnoj Gori sve više žena počinju da rađaju poslije 35 godina.

Loša ekonomska situacija, velika nezaposlenost, teško zapošljavanje mladih ljudi, nesigurna budućnost, razlozi su otežanog zasnivanja porodice.

Crna Gora jedina u regionu naplaćuje PDV-a na hranu i opremu za bebe. Cijene proizvoda za novorođenčad su velike. Od mlijeka do odjeće i obuće sve je skupo.

Jedan američki institut je na osnovu podataka iz 1995. godine uradio istraživanje čiji rezultati govore da bi sa ovom stopom nataliteta Crnoj Gori trebalo 410 godina da udvostruči broj stanovnika, dok je Albaniji za to potrebno 25 godina. Da bi udvostručila stanovništvo Srbiji treba 450, a Sloveniji 640 godina.

Zapadnoevropske zemlje preduzimaju niz preventivnih mjera da bi riješile ovakve i slične probleme – uvode poreske olakšice, povećavaju dječije dodatke, omogućavaju lakše rješavanje stambenog pitanja parovima s djecom…

Svejedno, više samaca nego ikada sada živi u Britaniji, a 2021. čak trećina domaćinstava biće samačka. Većina samaca su muškarci, a muška populacija između 25 i 44 godine života čini 15 odsto samaca, nasuprot samo osam odsto žena u toj dobi. Najveći broj neženja većinom se nalazi u ruralnim područjima i niskog su imovinskog statusa.

Da bi ublažile pad nataliteta, ali i popunile svoje budžete, neke zemlje uvele su porez na samce ili neoženjene. Nedavno je to uradila i Bugarska.

Makedonska stranka Trajno makedonsko radikalno objedinjenje zatražila je krajem prošle godine uvođenje momačkog poreza za neženje kao mjeru za povećanje nataliteta. „Momački porez” plaćali bi momci koji se do 35. godine nisu oženili i djevojke koje se nisu udale do 30. godine.

Zoran Kasalović, poslanik Socijalističke partije Srbije, predložio je početkom ove godine uvođenje poreza za neženje i neudate u Srbiji, ali i bračne parove bez djece.

U Crnoj Gori se, srećom, ne razmišlja o uvođenju takvih vrsta poreza. Jasno je da je uvođenje poreza za neženje diskriminatorska ideja i antihumanizacijski čin, kojim se kršenje prava čovjeka na izbor načina na koji će živjeti.

Problem mnogih opustjelih krajeva Crne Gore ne rješava se kaznama, već ravnomjernim razvojem i brigom društva.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo