Luka Bar je najveće preduzeće u gradu pod Rumijom koje je praktično izgradilo moderni Bar. Ona je ogroman resurs i dio identiteta grada, kojeg se Barani, i pored pritisaka, nijesu spremni odreći.
“Luka Bar nije ni infrastruktura, ni suprastruktura, ni zemljište ni akvatorijum. Luka nijesu ni prekrcane tone tereta. Luka je sve to, ali i mnogo više. Naravno, tamo đe ima dovoljno pameti da se to prepozna”, kaže funkcioner URE u Baru Miloš Šušter.
Zato je predsjednica odborničkog kluba DPS u lokalnom parlamentu Branka Nikezić tokom rasprave o privatizaciji Luke ocijenila da je u svim diskusijama bila “izražena nostalgičnost prema onome što Luka znači Baru i Baranima”.
“Luku Bar su gradili građani opštine Bar, normalno uz finansijsku podršku i pomoć građana nekadašnje države Jugoslavije, te ne bi bilo primjereno da se njihov trud baci u vodu, pogotovo kad se ima u vidu sudbina mnogobrojnih preduzeća datih u ruke tzv. strateškim partnerima”, kaže za Monitor predlagač zaključaka protiv prodaje Luke, odbornik Socijaldemokratske partije Osman Subašić.
Prema njegovim riječima, kako je koje preduzeće privatizovano ili kako se popularno kaže “pronalazio strateški partner”, u tom preduzeću bi se otvorio stečaj i poslije toga bi ono bilo likvidirano.
Dugačak je zaista spisak nekada veoma uspješnih barskih preduzeća koja su za 2,5 decenije uništena ili “dišu na aparatima”: Prekookeanska plovidba, Rumijatrans, Bar – bilje, Primorka, Put Bar, Centrojadran, Inex – Zlatna obala Sutomore, Jadran…
„Ukoliko bi se, dakle, izvršila jedna stručna analiza, što je po meni neophodno, moralo bi se konstatovati da su od privatizovanih preduzeća ‘ostali samo dugmići'”, ističe Subašić.
Zadnji slučaj je, navodi, privatizacija AD Kontenjerski terminali i generalni tereti, sada Port of Adria, gdje je nakon privatizacije, odnosno pronalaženja strateškog partnera, broj radnika smanjen za oko 60 odsto. „Obim pretovara tereta je takođe smanjen, poslovni rezultat je negativan, ugovorene investicije nijesu realizovane, iako je država obezbijedila velika sredstva za te namjene, a ni sindikati se baš ne hvale na novog poslodavca. I umjesto da se pokrene po-stupak raskida ugovora, nastavlja se sa daljom privatizacijom Luke. Stoga je sasvim normalno biti skeptičan povodom prodaje dijela državnog kapitala u AD Luka Bar”, zaključuje Subašić.
Tim prije što to nije urađeno još prije devet godina, kada je donijet Zakon o lukama Crne Gore i kada je situacija u toj kompaniji bila mnogo gora nego danas. Bio je to možda posljednji trenutak da Luka Bar uhvati korak sa konkurentskim lukama na Jadranu (Drač, Koper, Rijeka, Ploče), ali je vlast u Podgorici tada imala druge planove i biznise.
Ali, iako je ostala van panevropskih koridora, Luka je uspjela da privuče sekundarne robne i transportne tokove, pa je lane ostvarena dobit od preko milion eura. A, kako tvrdi izvršni direktor AD Luka Bar Slobo Pajović , koji je i odbornik DPS-a, u ovoj godini pretovar „ide izvanredno”.
„Sada se u Luci radi zaista dobro: prosječna plata je 660 eura i poslije dužeg vremena je iznad državnog prosjeka, isplaćeni su doprinosi, godišnja zarada je 1,2 miliona, pomaže Luka i zajednicu, i sada kada smo na zelenoj grani, neko se igra jer je osjetio da će moći godišnje da uzme moguće i 1,5 do dva miliona eura i tako da ono što uloži vrati za tri do četiri godine. To nije interes radnika”, kaže predsjednik Sindikalne organizacije Savo Nikotić.
Odbornici barskog parlamenta su u zaključcima saopštili da se prodaja akcija Luke treba obustaviti do završetka rekonstrukcije željezničke pruge Bar-Beograd i izgradnje autoputa Bar-Boljare, jer je, kako su naglasili, nakon toga realno očekivati rast vrijednosti akcija i imovine Luke, a samim tim bi i kupoprodajna cijena bila značajno veća.
To se nije dopalo predsjedniku DPS-a Milo Đukanović koji je javno zaprijetio funkcionerima svoje stranke u Baru, jer su uz odbornike drugih stranaka, jednoglasno usvojili zaključke da se Luka ne treba prodati poljskoj kompaniji OT Logistic, jedinoj koja se prijavila na tender za kupovinu 30 odsto akcija Luke. Za ovu transakciju Poljaci su spremili 8,5 miliona eura, obavezali se na investicije od 14 miliona za tri godine, kao i na zadržavanje sadašnjih 412 rad-nika, uz poštovanje opšteg, granskog i kolektivnog ugovora.
Ta cijena je kao za osrednji hotel, ocijenili su iz lučkog Sindikata uz isticanje da bi Poljaci za par godina, uz kupovinu još 21 odsto akcija, postali većinski vlasnici Luke.
Ovaj slučaj je potvrdio staru istinu: ukoliko je lokalna zajednica jedinstvena i odlučna u nekom stavu, nema te sile koja joj može nametnuti drugačije rješenje.
Naime, iako se ranije isticalo da će novi investitor otvoriti perspektivu Luci, Vladin Savjet za privatizaciju i kapitalne investicije je morao da poništi tender. Samo dan prije toga bivši premijer je pozvao Vladu da “kao nosilac prava na upravljanje državnom imovinom ima mogućnosti da donosi odluke koje treba da donese”.
Tenderska komisija je, kako je potvrdio Đukanović, već bila donijela određene predloge odluka i uputila ih je Savjetu. Ali, samo dan nakon njegove izjave tijelo kojem predsjedava premijer Duško Marković, nije postupilo po volji svog partijskog šefa. A to nipošto ne može biti slučajno.
“Valjda imamo pravo da procijenimo i kažemo da to nije ponuda koja zadovoljava naše ekonomske i državne interese”, pravdao se u srijedu Marković, dok je član Savjeta i ministar saobraćaja i pomorstva Osman Nurković rekao da je “nepokolebljiv utisak da sa tom lukom Crna Gora raspolaže sa ozbiljnim razvojnim potencijalom ne samo za Bar nego i za državu i da tu luku ne treba prodati”.
Inače, u svim dokumentima crnogorske Vlade Luka Bar se označava kao preduzeće od strateškog značaja za ovu zemlju. I nijedna država na svijetu, bez velike muke, ne prodaje svoje luke. Grci su, na primjer, luku Pirej, prodali Kinezima, jer su bili na ivici bankrota.
Potpredsjednik Vlade Milutin Simović pokušao je nakon sjednice Savjeta da uvjeri javnost da se radi samo o tajm-autu i da će tender opet biti raspisan. No, u Baru se nadaju da se, nakon odluka lokalnog parlamenta, to neće desiti u narednih nekoliko godina.
U Luci mogu da odahnu. Ali, samo privremeno, jer ona treba nove terminale, infrastrukturu i opremu da bi u pravom smislu bila „južna kapija Crne Gore”.
Mustafa CANKA