Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo, i onda nema stihije, slažu Monitorovi sagovornici
Ovogodišnja sezona berbe pečurke na sjeveru Crne Gore može se smatrati izgubljenom zbog izuzetno lošeg roda, a otkupna cijena vrgnja u svježem stanju dostizala je 13 eura za kilogram. Tako se pokazalo da nedostatak državne straegije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu. I građane – berače.
„Da smo prošle, godine, koja je bila rekordna, imali dovoljno skladišnih i prerađivačlkih kapaciteta, ove godine krizu ne bi smo osjetili. Ovako, prošle godine prerodilo, ove godine promašilo. Iz krajnjosti u krajnjost prepušteni smo prirodnoj stihiji“, kazao je Monitoru jedan od većih hladnjačara i otkupljivača pečurke i šumskih plodova iz Bijelog Polja.
Vlasnik preduzeća „K.D. Sloga“ iz Rožaja, Fefo Kalač, za naš nedjeljnik je potvrdio da od kada se bavi ovim poslom ne pamti lošiju godinu. „Kao što ne pamtim bolju godinu od prošle, slobodno vam mogu reći da je ovo najgora od kada se ja bavim ovim poslom, a bavim se dugo. Malo lisičarke je bilo u rano proljeće, a vrlo rijetki vrganj ja sam otkupljivao po 13 eura“, kaže Kalač.
Kada se radi o pečurki, godina je loša generalno u čitavom regionu. „To nešto malo što smo imali, sve je odlazilo u izvoz. Vrganj u svježem stanju je bio, što bi se kazalo, ‘tražen lučem i svijećom’. Najveća potražnja za svježim vrgnjem je bila iz Francuske i Italije. Očigledno je ova godina svuda bila loša“, smatra Kalač.
Vlasnik „K.D. Sloga“ vjeruje da su tako lošem rodu pečurke glavni uzrok bile ekstremne vremenske prilike. „Imali smo najprije hladno i kišovito proljeće, a onda dugo i sušno ljeto. Iako sezona vrgnja traje praktično do prvih snjegova, ja mislim da se tu više ništa ne može promijeniti ni kod nas, niti u okruženju gdje je identična situacija“, kaže naš sagovornik.
Ovaj iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da godinu premosti otkupom kleke i jagode. “Nisu to neke velike količine, tek toliko da se pokriju tekući troškovi, što bi mi privrednici kazali, da ne jedemo susptancu. Samo da preživimo ovu godinu i da se nadamo da se neće ponoviti. Tako je bilo na čitavom sjeveru Crne Gore, jer ja pokrivam sa otkupom veliki dio ovog dijela države“, priča Kalač.
Tako se poslije prošle godine, kada je pečurka izdašno rodila svuda, da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, ove godine dogodila poptuno obrnuta situacija. Monitor je pisao je o tome da je vrganj prošle godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura za kilogram, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je pečurka slabije klase trunula u šumama.
Manjak skladišnog priostora problem je broj jedan. Bivša zgrada Agropolimlja u Beranama i nekada najveća hladnjača na sjeveru Crne Gore, mogu se vidjeti još jedino na fotografijama, jer je ovom objektu još prije nekoliko godina promijenjena namjena, odnosno hladnjača je preuređena u veleprodajni objekat jednog od poznatih crnogorskih trgovinskih lanaca.
„Tada je stavljena tačka na beransku AD Hladnjaču. Prije toga ona je bila u potpunoj funkciji i u njoj su lagerovani pečurka, borovnica i šumsko voće. Takve i tolike hladnjače više nema nigdje na sjeveru“, kaže jedan od bivših radnika za Monitor. On objašnjava da je beranska hladnjača radila po starom sistemu koji je bilo lako preurediti i prepraviti, ali da nekom to očigledno nije bilo u interesu. „To više niko ne može da razumije i zna. Da li je zgrada prodata ili je samo ustupljena i izdata za kiriju? Hladnjača je, uglavnom, uništena, a objekat preuređen u trgovinski centar“, kaže naš sagovornik.
„Upravo u ovoj hladnjači, prije raspada preduzeća Agropolimlje, godinama su čuvane velike količine kleke. Neko je tu ostavio i stajala je ko zna koliko. Onda se jedne godine pojavila nestašica kleke, od koje se pravi neko specijalno ulje koje se koristi u avioindustriji. Od novca za koji smo prodali kleku, svi radnici su dobili sve zaostale palte“, prisjeća se bivši službenik Agropolimlja.
Privatni vlasnici hladnjača priznaju da njihove hladnjače kapacitetom nisu mogle nadomjestiti ovu u Beranama. „Da je ta hladnjača ostala u funkciji, i da smo sav rod pečurke od prošle godine uskladištili tamo, Crna Gora bi ove sezone zaradila ko zna koliko. Svi se dobro sjećamo da smo prošle godine u nedostatku kapaciteta otkupljivali samo prvu i najbolju klasu jer nismo imali gdje sa tom robom“, kaže jeda od otkupljivača i vlasnika manje hladnjače.
Kada je stihija, onda je stithija. Prošla za prošlu, ova za ovu godinu. Jedna godine robe za bacanje, druge, zlatom da se plati nema.
Na sjeveru Crne Gore je prošle godine je bio značajan broj domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bavila su se berbom i osnovnom preradom pečuraka. To je za dobar dio stanoviništva sjevera države bio vrlo značajan izvor zarade. Sada su i sva ta domaćisntva ostala neuposlena i bez očekivanog prihoda. „Ja vam sasvim iskreno kažem da smo ove godine svi na gubitku – berači, otkupljivači, prerađivači i izvoznici, jer to je jedan lanac. Nikada lošija godina“, ponavlja Feho Kalač.
Nastranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se i prošle i ove godine da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova prepušteni sami sebi. I čudima prirode.
Država im nije mogla pomoći ni kada su im prošle godine hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke. „Država mora imati neku strategiju za ovu djelatnost, koja se na sjeveru već profiliše kao ozbiljna privredna grana. Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo, i onda nema stihije“, slažu se svi Monitorovi sagovornici.
Poznavaoci prilika u toj oblasti smatraju da će se izgubljena godina kada se radi o pečurki i šumskim plodovima, loše odraziti na i tako nizak standard stanovništva sjevera Crne Gore. A nije ih malo koji su tokom sezone mogli zaraditi značajan novac za kućni budžet. Sad se treba snaći bez njega.
Tufik SOFTIĆ
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice