Najprije su se za štrajk upozorenja odlučili solari. Oni traže 12 zaostalih plata, povezivanje radnog staža, uplatu zdravstvenog i penzijskog osiguranja. Prema riječima čelnika Sindikata najstarijeg ulcinjskog preduzeća Marka Miranovića, još važnije je da krenu obećane investicije i da u Solani ove godine krene berba slanih kristala.
No, malo je realno da će se to desiti u preduzeću čiji je većinski vlasnik Eurofond koji kontroliše posrnuli tajkun Veselin Barović, a Miranović kaže da je strpljenje radnika pri kraju. „Nadam se, ipak, da do radikalizacije neće doći i da će i većinski vlasnik ozbiljno shvatiti naše zahtjeve”, dodaje on.
U Ulcinju niko nikada nije imao sumnju da Barovića ne interesuju so, ptice (čija je Solana zimska baza), tradicija ili turizam, već jedino prodaja tog zemljišta površine 15,2 miliona hektara u zaleđu ulcinjske Velike plaže. Zato se nijesu začudili kada je krajem februara stečajna uprava planirala da većini zapošljenih uruči otkaze.
Radnici su se ponadali da će stvari krenuti nabolje nakon što su sindikalci okupljeni u Uniji slobodnih sindikata, podržani i od nevladinih organizacija, najavili svakodnevna protestna okupljanja. Na inicijativu gradonačelnika Ulcinja Nazifa Cungua, postignut je dogovor da nijedan radnik ne ostane bez posla u naredna četiri mjeseca i da se firma pokuša spasiti. Ništa od dogovorenog stečajna uprava nije do sada ispunila, a u međuvremenu je propao i peti tender za prodaju fabrike soli. Najavljeno je da će za dvadesetak dana biti raspisan novi tender, a da će prodajna cijena iznositi 219 miliona eura. Naravno, niko nema iluzija da će Barović za toliku sumu uspjeti da proda firmu koju je 2003. godine kupio na berzi za manje od milion eura. Nedugo potom, počelo je sistematsko ubijanje kompanije, osnovane 1934. godine, koja važi za simbol ne samo Ulcinja već i cijele države.
U Solani je 2005. godine uveden programirani stečaj zbog duga od samo 13 hiljada eura. Ta vrsta stečaja, koji podrazumijeva da ih niko ne goni za dugove, nije dala rezultate, pa je početkom 2011. godine stečajni sudija Dragan Vučević uveo klasični stečaj. U novembru te godine Vlada je konstatovala da je Barović namjerno izgubio koncesiju na proizvodnju soli. Crnogorska Skupština je u julu prošle godine usvojila izmjene Prostornog plana čime se Solani vraća status zaštićenog područja. Od 2003. broj zaposljenih smanjen je za pet puta! Od simbola Solana je postala problem!
To je već 3,5 decenije slučaj i s uvalom Valdanos. U toj rajskoj uvali, na prostoru od oko milion kvadratnih metara, nalazi se oko 18 hiljada stabala stoljetnih maslina, koje su 1978. godine nepravedno otete od 204 ulcinjske porodica i tri vjerske zajednice, koje u Valdanosu imaju svoje zadužbine. Iako je ovaj korak preduzet s namjerom da se u toj uvali gradi ratna luka, ona nikada nije sagrađena, a maslinjaci propadaju. Nakon što je nestala savezna država, crnogorska Vlada je nastavila njezinu politiku i čak pokušala da tu imovinu izda u dugoročni zakup iako se takvom naumu protive sve političke partije koje djeluju u opštini. Lokalni parlament je još u martu 2007. godine donio Odluku o deeksproprijaciji, a protesti građana i maslinara su učestali. Ni gorka epizoda, tačnije blamaža s gubitaškom britanskom kompanijom Kjubus luks, s kraja 2010. i početka 2011. godine nije, čini se, previše pokolebala najviše crnogorske zvaničnike da najave novi tender. ,,Izgradićeno komplekse u Valdanosu”, grmio je s posljednjeg promotivnog skupa kandidat DPS-a i potpredsjednik te stranke Filip Vujanović, stavljajući praktično prst u oko svojim koalicionim partnerima liderima FORCE, Demokratske partije i Demokratske unije Albanaca Nazifu Cunguu, Fatmiru Đeki i Mehmetu Zenki. Tek su porazni rezultati predsjedničkih izbora u Ulcinju po kandidata DPS-a naćerali Cungua da zamjeri svojim koalicionim partnerima na odnosu prema Valdanosu. Oni s malo boljim pamćenjem sjetiće se da su danima ranije čelnici te albanske nacionalne stranke mahali sporazumom sa DPS-om u kojem se, pored ostalog, ističe da će se zalagati za restituciju imovine u Valdanosu.
No, izvjesno je da oko tog pitanja u Ulcinju postoji potpuni konsenzus i da Vlada s mnogo više senzibiliteta mora pristupiti tom pitanju. Jasno je, takođe, da decenijska nebriga za najveći živi spomenik maslinarstva na Mediteranu i zakonom zaštićeno područje ne čini čast ,,ekološkoj državi”, te da u situaciji kada postoji takva odlučnost lokalne zajednice nijedan kredibilan investitor neće ni pomisliti da nešto ulaže na tom prostoru. Možda je, stoga, konačno vrijeme da se razmisli o prijedlogu za formiranje Međunarodnog ekološkog centra Valdanos, kojim je grupa intelektualaca pokušala da pomiri interese svih strana. Bio bi to znak da počinje neko novo razdoblje u istoriji ovog grada i u odnosima centralnih vlasti s lokalnom zajednicom, koja se osjeća veoma zapostavljenom.
Istinu govoreći, nemaju Ulcinjani samo problema sa crnogorskom Vladom, već i sa svojom neuspješnom lokalnom upravom. Tako, na primjer, plate zapošljenima u Opštini kasne već pet mjeseci, a u Centru za kulturu punih 12. Stalno se govori samo o problemima i dugovima, malo je nade i konkretnih poteza. S približavanjem turističke sezone, rastu nezadovoljstvo i nervoza. Osim dežurnih optimista, niko ne zna kakvi će biti njeni rezultati. A sezona je jedini period kada većina ljudi nešto zaradi u Ulcinju.
Mustafa CANKA
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice