Važne glave – premijer i prvaci tri najveće opozicione partije – sjele su i dogovorile se. Srpski jezik će se vratiti u škole, ljudi iz biračkog spiska će malo lakše dolaziti do crnogorskog državljanstva, dvotrećinska većina za usvajanje izbornog zakona će biti obezbijeđena. Trajalo je jedno popodne. ,,Politički dogovor o pojedinim pitanjima koja se tiču evropskih integracija Crne Gore” postigli su premijer Igor Lukšić, predsjednik SNP-a Srđan Milić, predsjednik NOVE Andrija Mandić i potpredsjednik PZP-a Branko Radulović. Iako je jedan od najvažnijih problema u izbornom zakonodavstvu uređivanje posebnih prava manjina, predstavnike partija manjinskih naroda nijesu zvali. Pogađala se pravoslavna većina.
Složili su se da Vlada inicira izmjene člana 11 Zakona o opštem obrazovanju. ,,Nastava se u ustanovi izvodi na crnogorskom jeziku; Imajući u vidu istu lingvističku osnovu nastava se u ustanovi izvodi i na srpskom jeziku kao jeziku u službenoj upotrebi; Poštujući prava manjinskih naroda nastava u ustanovi izvodi se i na bosanskom, albanskom i hrvatskom kao jezicima u službenoj upotrebi”.
Precizirano je članom 4: ,,Ministarstvo nadležno za poslove prosvjete će u okviru jedinstvenog nastavnog procesa nastavnim planom i programom predvidjeti izvođenje nastave na srpskom
jeziku ijekavskog izgovora kao i nastavu iz obaveznog predmeta srpskog jezika pored crnogorskog. Poštujući prava manjinskih naroda Ministarstvo nadležno za poslove prosvjete
će u okviru jedinstvenog nastavnog procesa nastavnim planom i programom predvidjeti i izvođenje nastave na bosanskom, albanskom i hrvatskom kao i nastavu iz njihovih maternjih jezika pored crnogorskog”. Jasno je kao dan da je savršeno nejasno.
Naravno da se raspalo čim su krenula tumačenja. Nova kaže da srpski mora biti ravnopravan, SNP i PZP kažu da je obavezan, DPS ga smatra izbornim. Premijer je objasnio da sva djeca treba da imaju ocjene iz crnogorskog jezika, a da nastava i ocjene iz srpskog i jezicima manjinskih naroda treba da se ,,omoguće”.Pošto vlada, kaže, neće da razdvaja djecu, stvar bi mogla da se izvede samo tako da se, recimo, po četiri dana sedmično, u jedinstvenom procesu, izučavaju svi ti jezici. Za ostale predmete dosta im je i jedan dan.
Nova srpska demokratija podržaće samo onaj sporazum koji garantuje apsolutnu ravnopravnost srpskog jezika sa crnogorskim u nastavno-obrazovnom procesu, kazao je njen lider Andrija Mandić nakon sastanka Glavnog odbora te partije.
Iz Lukšićevog kabineta saopšteno je da se sporazum sa tri partije više ne može korigovati, ali da je premijer raspoložen za nastavak konsultacija, ako opozicione partije smatraju da treba provjeriti da li jednako razumiju dogovor.
SNP je ocijenila da , ukoliko predsjednik Vlade sada drugačije tumači ono što je predložio i napisao, a to je da je predmet srpski jezik i književnost obavezan za sve u Crnoj Gori, onda njegov poziv treba tumačiti kao poziv na promjenu sporazuma.Prema nepotvrđenim informacijama u subotu će zasijedati Glavni odbor SNP-a. ,,Ili će se braniti srpski, ili će se podijeliti partija”, kaže jedan od aktivista te stranke.
Potpredsjednik PZP-a Branko Radulović objasnio je da je dogovor značio da djeca u školama neće imati posebne časove i da će izučavati jezik koji je u osnovi maternji, a u okviru tog jezika, razlike između srpskog i crnogorskog. On je napomenuo da su sporazumom crnogorski jezik priznali i oni politički činioci koji su ranije dovodili u pitanje njegovo postojanje.
Vlada je u međuvremenu vrijedno, na telefonskoj sjednici, utvrdila Prijedlog zakona o izmjeni opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju. Izmjene su napravljene po uzoru na sporazum i jednako su jasne. Priče iz člana četiri o srpskom jeziku ijekavskog izgovora kao obaveznom, nema. Prepuštena je ministarstvu prosvjete. A Migo je, svi znamo, na odmoru.
Iz Ministarstva prosvjete objavljeno je samo da će donijeti propis koji će obezbijediti da se učenici u vaspitno-obrazovnom procesu ne dijele po nacionalnoj ili drugoj osnovi, te da početak školske godine nije doveden u pitanje. Oni znaju kako.
Zapravo, ako ćemo pošteno, ministar prosvjete Slavoljub – Migo Stijepović dugačak odmor je zaslužio. Pod njegovom palicom, razni za to nadležni savjeti su odobrili planove i programe, u skladu sa njima su urađeni udžbenici crnogorskog jezika. Po novome, kaže se crnogorskoga.
Stručnjaci se uglavnom slažu da su srpski jezik ijekavskog izgovora i crnogorski sa, pravopisom dopuštenim, nejotovanim riječima – ista stvar. Početi od tog, najmanjeg zajedničkog sadržaoca i postepeno uvoditi osobenosti crnogorskog govora, za ovu vlast bio je preozbiljan posao. Predsjednik DPS-a na Kongresu je rekao da se identitet ima ućerivati i ućerivaće se.
,,Ljudi su vema nezadovoljni. Narod je ogorčen.Neki koji su naručili knjige, odustaju od kupovine. Napravili su sprdnju”, kažu u jednoj od knjižara gdje se prodaju udžbenici. Pošto ih u knjižarama još ima, poneko kupuje prošlogodišnje komplete knjiga, rađene na maternjem.
Papir, pa i udžbenički, odavno se zna, svašta trpi. Tamo gdje djecu, u drugom razredu, uče slovima ś i ź, nema primjera koji pokazuje gdje se ź koristi. Međed je, za razliku od kokota, izborio pravo na postojanje, pa se jedna od priča zove Međed i pijetao.
Još ranije, neka od reformatorskih glava ukinula je u Crnoj Gori bukvare i čitanke. Knjiga koja bi, valjda, trebala biti čitanka sad se zove Čigra slova i glasova.
Čigra slova i glasova za treći razred već na prvim stranicama objašnjava razlike između standardnog i nestandardnog jezika. Među prvim lekcijama djeca od sedam – osam godina naučiće šta su tuđe riječi ili tuđice, a šta naše riječi. Tuđica je kužina, a naša riječ je kuhinja. Tuđica je ćasa, a naša riječ zdjela. Tuđica je avlija, naša riječ je dvorište. ,,Halo, dobar dan, ovđe Jasna”, kaže se na crnogorskome, standardnome jeziku. Jovani je malo dalje dopušteno da kaže i ovdje. Na televiziji se približava vrijeme crtanoga filma koji se u narednoj rečenici zove crtać. ,,Marija i Luka radosno utrčaše u kuću. U rukama držahu priznanja…”
Djeca u trećem razredu u Crnoj Gori, školske 2011/2012 treba da nauče abecedu od 32, za razliku od azbuke u kojoj je lani bilo 30 slova, da shvate razliku između standardnog i nestandardnog jezika, da uoče kako može biti da su ona tri leptira po livadi i ,,letjela”, a ne samo, kako piše i knjizi, ,,lećela”. Ništa je to, jedan od zadataka im je da napišu priču. Nakon što provjeri je li tekst dobro napisan, đak treba da priču po cjelinama otkuca na računaru. Velikodušno je dopušteno da onaj ko nema računar lijepo napiše tekst. Zaršava se time da učenik na zadnjoj korici napiše nešto o sebi kao piscu. Možda bi mogli da za domaći napišu i taj izborni zakon.
O grdnoj mješavini ijekavice, ekavice, jotovanih i ostalih riječi, već danima se na sve strane piše. ,,Udžbenici su nastali za četiri mjeseca. U tako kratkom roku, nijesu mogli da ne griješe. Ja sam četiri udžbenika pisala četiri godine”, kaže za Monitor profesorica književnosti Božena Jelušić. Po njenom mišljenju, u ovom trenutku jedini izlaz je vratiti se korak unazad i u škole vratiti maternji. ,,Kod ranijih promjena imena jezika nije bilo velikih otpora, zato što se nije diralo lingvističko biće jezika. Sad jezik zovemo kako ko hoće i istovremeno razbijamo njegovo lingvističko biće”.
Kad čovjek malo bolje razmisli – sa ovakvom avlijom, i nijesmo za Evropu.
Kosara BEGOVIĆ