Povežite se sa nama

Izdvojeno

PROIZVODNJA AFERA: Estradizacija na kvadrat

Objavljeno prije

na

Ko je uzeo novac od kog bjelosvjetskog prevaranta, ko je zloupotrijebio službeni položaj, ko šuruje s Depesom, ko švercuje cigarete, teško je razaznati iz kontinuiranih predizbornih međusobnih optužbi svih protiv svakoga na političkoj sceni . Rezultat te dnevne proizvodnje afera, koje se rađaju i u istom danu poput leptira umiru u medijima, umjesto pred institucjama,   je – opšte nepovjerenje u političare. Masovno nevjerovanje u javnu riječ

 

 

Nije lako crnogorskom građaninu. A otvori oči, kreće novi krug ozbiljnih međusobnih optužbi političkih aktera. Ko je uzeo novac od kog bjelosvjetskog prevaranta, ko je zloupotrijebio službeni položaj, ko šuruje s Depesom, ko švercuje cigarete, teško je razaznati iz kontinuiranih predizbornih međusobnih optužbi svih protiv svakoga . Rezultat te dnevne proizvodnje afera, koje se rađaju i u istom danu poput leptira umiru u medijima, umjesto pred institucijama,  je – opšte nepovjerenje u političare. Masovno nevjerovanje u javnu riječ.  Građaninu ostaje da se svrsta i navija. Ili da čeka stasavanje nove generacije političke klase koja će stvoriti ambijent za zdrave institucije.  U koje će političari  odlaziti da prijave šta znaju o korupciji i kriminalu svojih konkurenata. I to ne pred izbore, nego onda kad budu imali realan osnov da sumnjaju.

U pravu je, otuda, premijer Milojko Spajić kada kaže da je na djelu “estradizacija politike”. On je to ocijenio, po povratku iz San Tropea, gdje je ljetovao, kako je pojasnio, o svom trošku sa suprugom i bratom. Dok je Spajić uživao u suncu Azurne obale, njegovi politički konkurenti i mediji “zapalili” su javnu scenu cijenama boca šampanjca koje je premijer navodno pio, fotografijama njegove supruge iz aviona, fotografijama vile u kojoj je odsjeo.  Bez dokaza, da je premijer u San Tropeu trošio novac crnogorskih obveznika. Ili da u bijelom svijetu troši novac koji nije mogao da zaradi. To bi onda bio razlog za opravdanu kritiku na njegov račun.  I poziv institucijama da reaguju. Ovako se sve pretvorilo u jeftinu zabavu za narodne mase, iza koje uobičajeno stoji borba za moć konkurenata.

Spajić je po povratku, uredno dodao ulje na tu istu „estradizaciju politike“ koju je, koji minut prije  kritikovao. Nakon što je pojasnio da je putovao o svom trošku, i izvinio se građanima što oni žive u zemlji u kojoj je standard takav da o San Tropeu mogu samo da sanjaju, a o sopstvenom trošku ne mogu ni u prodavnicu, premijer je optužio neke od svojih kritičara tviteraša da iza njih stoje kriminalne strukture.

On je ocijenio da kriminalnim organizacijama ne odgovara trenutno stanje u Crnoj Gori i da oni odgovaraju na ovaj način preko političkih struktura “koje su im na izvol’te”.

„Do 2020. kriminalne grupe podržavale su DPS, a od tada podržavaju najmanje dvije političke opcije“, saopštio je premijer. Na zahtjev novinara da tu ozbiljnu tvrdnju konkretizuje on je saopštio: “Nisam tip političara koji dijeli operativne informacije detaljno”.  Ispalo je da je  Spajić ovdašnji tip političara koji „operativne informacije“ sa javnošću dijeli na kašičicu i kad zatreba u borbi protiv političkih konkurenata. Konferencija za medije je završena, premijer dokaze za svoje tvrdnje nije iznio, niti je obećao da će svoja saznanja proslijediti nadležnim službama .

Par sati uoči Spajićeve konferencije, na mreži Iks, nekadašnjem Tviteru,   atmosferu je podgrijao  Andrej Milović, bivši ministar pravde u Spajićevoj vladi, nekadašnja „Spajićeva politička kičma“, kako je sam sebe nazivao, a sada njegov ljuti  konkurent na predstojećim podgoričkim izborima.

Milović je objavio fotografije Spajića sa Džordžom Kotrelom, i zatražio od njega  da „upozna javnost, PES i Agenciju za sprečavanje korupcije (ASK) s tim koliko je novca primio od osuđenog prestupnika Džordža Kotrela“.

Kotrel je, kako je kazao, prema informacijama od insjadera sa njihovih sastanaka, finansirao i pomagao Spajića. „ Novčane ‘donacije’ dogovarane su u Podgorici i po primorju, sastanci se održavali na jahtama u Luštici i Porto Montenegru, uz prisustvo određenih arapskih investitora, a Kotrel je posjećivao i prostorije PES-a”, tvrdi Milović. On je napisao  i da su Kotrel i njegov tim pratili Spajića tokom predaja lokalnih lista u Pljevljima i Bijelom Polju.

Milović se, kao i DPS koji se saopštenjem  pridružio  Milovićevim optužbama na račun finnsiranja Spajića i PES-a od strane Kotrela, pozvao na pisanje britanskog Gardijana. Naravno, fotografije je brižno čuvao od javnosti dok nije postao Spajićev politički konkurent.

I Milović i PES, ispustili su da prenesu i par pasusa Gardijana koji malo mijenjaju stvar. Prema pisanju uglednog britanskog lista, „Kotrel, koji je rođen u Britaniji, preselio se u  malu balkansku zemlju nešto posle 2017. godine kada je osuđen u SAD“. Dakle, u vrijeme kada je na vlasti bio DPS.  List dalje navodi da je Kotrel proveo osam mjeseci u američkom zatvoru nakon što je optužen da je nudio usluge pranja novca na mračnom vebu. Odležao je kaznu zbog jedne tačke optužnice za prevaru nakon što je odbačeno 20 drugih optužbi kao dio sporazuma o priznanju krivice.

Takođe, značajan dio koji su ovdašnji uzbunjivači propustili da saopšte je da Gardijan istina navodi da je Kotrel  „poznat po svojim vezama sa političkom scenom Crne Gore, uključujući sadašnjeg premijera zemlje Milojka Spajića i njegovu Evropu sad“,  ali i da konstatuje da je  „kako je Spajić prošle godine bio na ivici vlasti, za Kotrelom zatražen pretres i potjernica zbog optužbi da je nezakonito finansirao stranku. Predsjedavajući sudija odbio je zahtev kao neosnovan i ‘dio političke igre’“.

Spajić je na konferenciji za novinare nakon San Tropea ponovio da je za potrebe kampanje partije podignut kredit. No, nije lako vjerovati ni premijeru javno uhvaćenom u laži na samom početku političke karijere u vezi sa temom dvojnog državljanstva. Tako bi, umjesto saopštenja iz PES-a o tome da je Milović ako je imao sumnje trebao da ih iznese dok je bio ministar pravde, premijer trebalo da objasni javnosti kakve su veze njega i Kotrela. Fotografije vidimo.

Ovonedeljna sapunica o Spajiću, San Tropeu i Kotrelu vodila se u sjenci priče o tome zbog koga se ne zakazuje sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost Crne Gore. Počelo je sa kritikama iz kabineta predsjednika države Jakova Milatovića, čiji je savjetnik za bezbjednost Dejan Vukšić pojasnio da se sjednica neće održati 20 avgusta, za kada je zakazao predsjednik Milatović, jer  je Spajić opet otkazao zbog puta u San Trope. „Šta je to potrebno da taj čovjek jednom postupi odgovorno“,  kazao je Vukšić medijima.

Iz Spajićevog kabineta su se oglasili objašnjenjem da sjednica nije bila zakazana jer je, kako su objasnili,  za to bilo potrebno da saglasnost za termin daju sva tri člana Savjeta. To se po njima nije desilo, nego je Spajić tražio da sjednica bude zakazana nakon 20. avgusta. Premijer je demantovao da zbog odlaska u San Trope  nije prisustvovao sjednici Savjeta za odbranu. Objasnio je da je imao neodložne privatne obaveze – 18. avgusta pomen 40 dana ocu i 20. avgusta ostavinski postupak. U San Tropeu je bio prije toga. Nakon tog pojašnjenja, postalo je i pomalo tužno.

Prethodno je u medijima Spajić tražio da sjednica bude zakazana za 2. avgust, što se nije desilo, niti se bilo ko bavio time zašto nije.

Sve u svemu, politička trvenja konkurenata ne trpe samo novinski papir  i građani, već i institucije i normalno funkcionisanje sistema.

Prošlonedeljne „afere“ već su i zaboravljene. Ko se još sjeća da je poslanik PES-a Vasilije Čarapić recimo  najavio da će otkriti „zašto investitor koji je uložio u poljoprivredni projekat u Tuzima kune ime Dritana Abazovića i bježi iz Crne Gore“. I bi – ništa. Ili, recimo,  zaboravljene sjednice Odbora za bezbjednost i međusobnih optužbi tadašnjeg ministra pravde Andreja Milovića i šefa Specijalnog policijskog odeljenja Predraga Šukovića o vezama sa organizovanim kriminalom.

Besomučna proizvodnja afera, proizvodi samo –  opšte nepovjerenje.

 Milena PEROVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo